Ponekad nam se desi da se osjećamo ispražnjeni te da bi nam trebalo napuniti baterije, no poslije nekog ugodnog odmora opet se osjećamo kao da smo puni energije. Kao da su nam se baterije ponovno napunile.
Zavirimo u hladnjak. Rashlađeni mini-eko sistem. Od mesa i jaja do voća i povrća. Ovozemaljski život je zasnovan na principu da jedna životna forma konzumira drugu da bi se održala. Razvoj i preživljavanje jedne životne vrste rezultira uništavanjem druge. Energija koju primamo kroz hranu znači kraj kolanja energije u nekom drugom živom organizmu. Ne čudi da su budizam i gnosticizam svijet vidjeli kao patnju. Bol, strah, smrt koja prijeti jednom biću od strane drugog. Dodamo li prirodne katastrofe - potrese, poplave, požare, suše, vulkanske erupcije - povijets obiluje dodatnom boli.
I plus, besmisao ratova, vlasti, mržnji...
Koliko li se ljudi osjećalo strancima živeći u svijetu koji je apsurdan.
Mnoge religije krive čovjeka za sve imperfekcije koje nas okružuju. Na "pad" i "transgresiju" počinjenu od strane Adama i Eve.
Gnostici, pak, kažu da je ovaj mit lažan. Krivnja za naopaki svijet nije u čovjeku, već u kreatoru. (S obzirom da je kreator - Bog, ovakva tvrdnja gnosticizma izgleda blasfemična svim monoteističnim religijama. Jer, kreator je savršen.)
Ipak, pojam kreacije i kreatora, je kompleksan u objašnjenju gnostika. Naime, postoji istinit, apsolutni Bog koji je izvan svih kreiranih univerzuma i koji zapravo nije ništa stvarao (barem ne kreiranje na način koji ga mi poimamo). On je donio supstancu iz Sebe, koja je sastavni dio svih svjetova i dimenzija, vidljivih i nevidljvih. I kao što je sve Bog, isto tako su i pojedini dijelovi originalne supstance projicirani daleko od izvora... prošli kroz promjene... i stvorili korumpirane porcije božje supstance.
Eoni su božanska bića koja su između Istinskog Boga i nas. Oni, zajedno sa Istinskim B. tvore realm zvani Pleroma. "Punoća". U kome su sve energije/bića u potpunosti aktivni.
Nasuprot našem egzistencijalnom stanju koje bi se moglo nazvati "Praznoćom".
Da li to stanje možemo osjetiti u momentima kada nam se "mijenjaju baterije"?
I, gnosticizam ide dalje:
"Ljudska priroda je dvojaka. Jedan dio je stvorio lažni Bog Kreator, a drugi dio Istinski Bog. Onaj prvi dio je sastavljen od prolazne fizičke i psiho komponente. Onaj drugi - spiritualne, koja je fragment božanske supstance/iskre.
Ljudi, generalno gledajući, potpuno zanemaruju ovu "iskru" koja prebiva u nama. Ovakav ignorantski odnos nije slučajan: on nas drži daleko od otkrivanja naše stvarne prirode i sudbine. Ostajemo zarobljeni od strane nižih svemirskih vladara... Smrt oslobađa božansku iskru iz ovih zatvora... ali ako individua nije radila na stjecanju spiritualnog znanja tokom zemaljskog života... onda će božanska iskra ponovo biti zatvorena (re-inkarnirana) u novom fizičkom tijelu."
Kršćanstvo govori o oslobođenju od grijeha... Gnosticizam govori o oslobođenju od ignorantskog odnosa; grijeh je samo posljedica takvog odnosa.
Valentin, vodeći gnostički učitelj, govorio je da Krist i Sofija očekuju spiritualna bića. (Sofija ili "znanje" je biće-kreator svog materijalnog i duhovnog svemira; Krista gnostici smatraju za ključnu figuru u oslobađanju duše).
Očekuju ih/nas pred ulazom u Pleromu. I pomažu nam u konačnom sjedinjenju. U punoći vremena, svako spiritualno biće će primiti znanje/gnosis i sjediniti se sa višim Ja (našim anđeoskim blizancem). I ući u Pleromu.
Pošto već govorimo o gnosticizmu, interesantno je vidjeti kako se ono znano kvalificira. Uzmimo najbližu enciklopediju (sve su iste, ovdje ili s druge strane Atlantika).
"Gnosticizam, religijski sistem brojnih pre-kršćanskih i ranih heretičkih kršćanskih sekti. Forma dualistickog pogleda na svijet; gnosticizam je držao da je materija zla, a duh dobar, i da oslobođenje dolazi putem tajnog znanja (gnosis) do kojeg dolaze izabrani. Velika gnostička knjižnica je otkrivena u Egiptu 1945. Izvori gnostičkih vjerovanja sežu od babilonskih, egipatskih i grčkih mitova do kabale i zoroastrijantizma. Gnosticam je ugrožavao rano kršćanstvo, da bi njegov utjecaj pao nakon drugog stoljeća."
Razmislimo li malo bolje, ovo je inteligentan način da se minimizira, simplificira i odbaci kao ozbiljno objašnjenje svijeta oko nas.
Prvo, gnosticizam se svodi na religijski pogled na svijet. Ubačen među desetine drugih kao "... jedan od..."
Drugo, nije u ravnini vodećih monoteističkih religija, već je prisutan među "sektama".
Treće, u jednoj rečenici se pokušalo oslikati što gnosticam je: "dualisticki pogled u kome je materija zlo, a spirit dobro". Grubo pojednostavljeno i nepotpuno.
Četvrto, "... do oslobođenja se dolazi putem tajnih znanja". Da su barem rekli da je riječ o oslobođenju od nametnutih okova duši; a gnosis nije nešto što je skriveno u nekoj knjizi već istina duboko u nama.
Za enciklopediografa se priča završava prije 1800 godina kada "gnostici gube prisustvo i utjecaj".
Poetski i imaginativni jezik gnostika govori o Kreatoru, između ostalog.
Ali, gnosticizam nije samo još jedna teoloska dogma kao ove s kojima smo okruženi. On je univerzalna religija. Bazirana na individualnim iskustvima koja dosežu do najuzvišenijih humanih nivoa - spiritualnih.
Sveprisutni C.G. Jung je gnostičke mislioce oslikao kao osnivače "dubinske psihologije". Gnostičke knjige imaju značaj za psihologiju i njenu primjenu (sličnost između Lažnog Boga i otuđenog ljudskog ega koje je izgubilo kontkakt sa svojim Pradavnim Ja).
Gnosticizam je i filozofski pogled na svijet. Ali više od uobičajenih filozofskih izjava i koncepta.
Univerzalna religija, psihologija, filozofija... Put do Plerome. Koje, usput rečeno, nema u enciklopedijama. Već u nama. Na znatno višoj frekvenciji.