... Philadelphia Experiment, prvi i drugi dio, 1983. i 1993. godine snimljene. Odgledajući ih u mahu, jasno je da je samom eksperimentu sa USS Eldridge-om posvećeno relativno malo vremena. U prvom dijelu se prati put dvojice mornara izgubljenih u 1983. godini; u drugom dijelu se govori o mogućnosti manipulacije s vremenom i postojanju paralelnih svijetova ukoliko se utječe na događaje iz prošlosti (nacisti vladaju svijetom zahvaljujući transferu tehnologije iz budućnosti).
Nažalost, nije bilo vremena da se Projekat prati od 1930-ih, nema Tesle ni Einstein-a, Von Neumann je prisutan pod drugim imenom. Epizoda sa američkim razaračem prikazana je vjerno; identična opisu savremenika (mornari stopljeni sa ogradom i palubom, Teslini generatori, itd.).
Filmovi zapravo nagovještavaju nešto veće i tajanstvenije. Montauk projekat!
Na krajnjem jugoistoku Long Island-a (stotinjak milja od centra New York-a), nalazi se idilična ribarska oaza: Montauk. Obližnji svjetionik je otvorio George Washington koji je danas turistička atrakcija. U njegovoj blizini su, od 1969. službeno zatvorene, vojne baze Camp Hero i Montauk Air Force Station. Na vidljivoj, ali zapuštenoj vojnoj zgradi nalazi se veliki radarski tanjur. Okolina je službeno dio državnog parka.
I, tu se priča može završiti. Ako uzmemo plavu tabletu.
Uzmimo crvenu.
U dvije trećine državnog parka zabranjen je pristup. Niz prijavljenih slučajeva u posljednjih 25 godina dokazuje prisustvo službi osiguranja koje ne dozvoljavaju pristup ostacima vojne baze. Ta lica su naoružana automatskim oružjem, bez uniformi i pod prijetnjom uhićenja udaljavaju posjetioce ("You have violated top secret and restricted areas and are subject to arrest...")
Camp Hero je osnovan prije Drugog svjetskog rata; Montauk Air Force Station tokom 1950-ih. Prema planovima US Army Corps of Engineers, najmanje četiri podzemna nivoa su bila izgrađena tokom 1960-ih. Montauk se, naime, nalazi na vrhu podvodne planine, tako da ima itekako prostora za kopanje u dubinu.
(Nekoliko knjiga je objavljeno o aktivnostima u ovim podzemnim bazama; prednjače autori Preston Nichols, Peter Moon i Al Bielek.)
Prema "vlasničkom listu" Parka, američka vlada je i dalje u posjedu vlasništva ispod površine Parka. (Ono iznad površine kontrolira država New York.) Istraživanja su pokazala da je tokom ranih 1990-ih iskopano nekoliko novih podzemnih nivoa.
Zna se da od 1950-ih pa nadalje, Montauk Projekat predstavlja skup super-tajnih vojnih projekata koje provode dijelovi: CIA, NSA, DARPA, vojne obavještajne agencije i korporacije kao AIL, Siemens/ITT i Brookhaven Labs.
Još konkretnije, prema autorima Preston Nichols-u (inženjer radio-elektronike i tehničar svojevremeno zaposlen u Bookhaven National Laboratories) i Peter Moon-u ("The Montauk Project: Experiments in Time"), Montauk Projekat je " ...razvoj i kulminacija fenomena koji su se uočili tokom testa sa USS Eldridge 1943. godine. Preko tri desetljeća tajnih istraživanja i primjenjene tehnologije dovele su do vrhunca 1983. godine kada je otvorena rupa u prostoru/vremenu prema 1943. godini.
Istraživanja su obuhvaćala psihotroniku (prožimanja ljudskog i strojnog uma), elektromagnetnu kontrolu ljudskog uma i manipulacije prostor/vrijeme, koji će omogućiti uspješan transport materije i energije u druge dimenzije kroz vremenske prolaze." (Ovo me podsjeća na kombinaciju dvije TV serije: SG-1 Stargate i Sliders.)
Sofisticirana i skupocjena visokotehnološka oprema odašilje i testira utjecaj različitih radio frekvencija u Zemljinoj ionosferi. Vremenske promjene, potresi, olujni i uraganski naleti se, navodno, već odavno mogu umjetno izazivati. Ultra-tajni projekti, koji uglavnom pripadaju pod šifru Phoenix Project, su iz područja kvantne i čestične fizike: simulacija crnih rupa, super-moćna elektro polja, genetika, tehnologija čestičnih snopova, elektro kontrola uma. Navodno, za izvođenje testova koriste se (najčešće) mlađe osobe iz okolnih naselja. Protivno njihovoj volji, naravno.
Podzemni eksperimenti ipak ne mogu izbjeći pažnji zainteresiranih na površini. U ovom, navodno državnom Parku, uočeni su novi strujni kablovi sa kapacitetom da osvjetljavaju čitave gradove, niz novih instaliranih telefonskih linija; jednostavnim aparatima može se registrirati neobična radio frekvencija i elektromagnetne transmisije koje dolaze iz pravca "napuštene" vojne baze. (Izjava predstavnika lokalne elektro kompanije LILCO, koja pokriva čitav Long Island:"...ovaj metar pokazuje da se ogromna količina energije koristi kroz postojeće kablovske linije... apsolutno je nemoguće da samo jedna zgrada za održavanje može koristiti toliko mnogo energije za održavanje strojeva ili neke druge aktivnosti u Parku...")
Prema dostupnim Kongresnim materijalima, novinskim izvještajima, federalnim izvještajima i znanstvenim prilozima, može se pronaći da dio aktivnosti ispod Montauk-a nije tajna; tokom godina Hladnog rata obavljana su istraživanja na kontroli uma putem elektromagnetnog zračenja. I to je služilo kao paravan za niz drugih projekata.
Najuzbudljiviji je onaj o putovanju kroz vrijeme. Niz vodećih fizičara ne samo da opovrgava, nego naprotiv, priznaje, mogućnost postizanja putovanja kroz vrijeme. I to ne u nekoj dalekoj budućnosti. Među njima su Nick Herbert, Kip Thorne, Frank Tipler, Fred Allen Wolf, Michio Kaku, Paul Halpern i Steven Hawking. Vodeći fizičari dokazuju, izvan svake sumnje, da paralelne dimenzije postoje! One su moguće realnosti i ima ih bezbroj.
Naša trodimenzionalna vremensko-prostorna realnost je samo jedna od realnosti!
Von Neumann-ov Dokaz je matematička forma u kojoj je ovaj naturalizirani Amerikanac dokazao (knjiga: The Mathematical Foundations of Quantum Physics) da je "...naša svijest ona što dovodi naše biće u jednu od realnosti".
Sve upućuje na činjenicu da vrijeme kakvog ga većina doživljava, linearno kretanje iz prošlosti, kroz sadašnjost prema budućnosti, ne postoji.
Ono što mi zovemo "prošlost" i "budućnost" se odvijaju simultano sa "sadašnjošću". Prošlost nije prošla, a budućnost nije daleko ispred nas.
Pa gdje su onda?
U drugoj dimenziji!
U Montauku su krajem 1940-ih, s prestankom rata, ponovo započeta istraživanja na efektima nevidljivosti i utjecaja elektromagnetnog i gravitacijskog zračenja. Pokušalo se prevladati problem sa bizarnim efektima na ljude. Isti onaj zbog kojeg je Tesla napustio projekat tokom 1930-ih.
John Von Neumann nije doduše imao sklonosti prema metafizici i parapsihologiji kao Tesla, ali se opet prihvatio posla kao vođa projekta. Ovaj put je morao do u detalje da uđe u stvarnu čovjekovu prirodu, složenu iz fizičkog i spiritualnog tijela. Ubrzo je došao do zaključka da "...duh ili duša moraju ostati zaključani sa fizičkim tijelom u svom originalnom vremenu i prostoru... koje počinje sa novom inkarnacijom... po dolasku iz druge dimenzije..."
Neumann je izlaz potražio u razvoju tehnologije i prvog svjetskog elektronskog računala. Uređaj je mogao da izračunava određene vremensko-prostorne faktore sa apsolutnom preciznošću. Razvijena je psihotronička oprema koja je mogla da prima, rekonfigurira i emitira ljudske misli kao valove, putem radio frekvencije.
Jednostavnije rečeno, Neumann je izumio uređaj koji može da razumije, prima i dalje odašilje ljudske misli. Kao što pojedinci imaju telepatsku moć i uspijevaju da prime misli drugih (misli nisu ništa drugo do valovi određene frekvencije), tako je Neumann-ov aparat imao sposobnost najboljih parapsihologa.
(Odavdje je mali korak do kontrole uma drugih ljudi. E, to je već bio vrlo privlačan output za vojne stratege.)
Krajem 1960-ih, američki Kongres je, nakon serije ispitivanja i saslušavanja, odlučio da zatvori Phoenix projekat. Zbog bojazni da rezultati ne dođu u "krive" ruke.
Nažalost, Projekat se već nalazio u krivim rukama. Vođe Projekta dogovorile su se sa dijelovima obavještajno-korporacijsko-političkog establismenta da ga nastave u tajnosti. Von Neumann je po treći put postao vodeći znanstveni direktor istraživanja. Psihotronika i inter-dimenzionalna putovanja bili su osnovni ciljevi eksperimenata. Korištene su radio frekvencije visoke snage; eksperimentirano je na velikom broju ljudi, a osobito djece.
Posebno nadareni parapsiholozi su bili priključeni na psihotroničku opremu i računala, koji su prevodili njihove misli u digitalni kod. Onda bi ih odašiljali, kao misaone signale. Pojedini eksperimenti su doveli do uspješnog rezultata, do materijalizacije. Naime, misli bi bile odaslane u druge dimenzije, ostvarujući određene efekte u njima.
Izuzetno snažna elektro strujanja, koja se kreću u specifičnoj konfiguraciji, stvaraju elektromagnetno polje, koje kreira efekat poznat kao "Tiplerov cilindar". Jednostavnije, parapsiholozi su mogli da se koncentriraju na neku drugu dimenziju u prostoru/vremenu utičući na nju.
Tiplerov cilindar je koncept kojeg je formulirao fizičar Frank Tipler i predstavlja široko prihvaćen teoretski model u kvantnoj fizici kako kreirati umjetnu crnu rupu koja se može kontrolirati. Time se stvara mogućnost da se prebacuje iz jedne vremensko/prostorne dimenzije u druge. Ili, da se utječe na našu postojeću. (Recimo, da se mijenjaju događaji iz prošlosti.)
Koliko god fantastično ili uzbudljivo ovo zvučalo, sigurno da nije tako izgledalo onim jadnim ljudskim zamorčićima koji su stradavali u ovim eksperimentima.
Montauk Projekat je krahirao u kolovozu 1983, sabotiran iznutra od strane ključnih sudionika. Očito, nisu mogli više tolerirati ono što se dešava i opasnost za Planetu.
Tog kolovoza, točno 40 godina nakon originalnog Philadelphia Experiment-a (12.08.1943.) otvorena je vremensko-prostorna veza, nalik tunelu, između dva vremena. Pokušaj iz 1983. sveo se na to da se umanji ili eliminira šteta koja se napravila u svemirskom kontinuumu sa testovima iz 1943.
Projekat je okončan, a površina na kojoj se vojna baza nalazila, donirana je državi New York i kasnije pretvorena u nacionalni park.
Kao da se malo razuma vratilo na prostore oko Montauka. I podsjetilo na dane prije 1910. kada je američka vlada konfiscirala (hm, otela) ovu zemlju od njenih stvarnih vlasnika - Montauk indijanskog plemena.