četvrtak

uhajhaj!
baš mi se ide slaviti plesati piti šampanjac večeras. razredni doček nove, fino!

proslo je tek tjedan dana praznika. ovim tempom cu bankrotirat uskoro. al okej. jer dobro mi je skroz! vani sam puno i plesem. luciji su dosli francuzi u koje smo se mahom svi zaljubili. prvih pola sata nakon upoznavanja samo smo se smijali. nas 10-15 stoji i smije se. divno. i isli smo na ricarda, los caballerose etc. i plesali ko kokoši i afrikanci i ja sam postala profi u salsi:D

magla jučer nije valjala, ne ne. fina lijepa ljepa pjesma: tamo me nagla ova zagrebacka magla...

ali danas je nema. i uspjet cemo naci put do novogodisnjeg derneka!

a ja sad moram ici kupiti pola kile sira. i zvati ljude da mi daju neku robu jer nemam kaj za obuć:D

Čao.

Jesam stigao? Nije mi radio blog...

SRETNA inače ova koja dolazi za dva dana!

i:

http://pada.editboard.com

Metafizika je znanost o višem znanju, dubljim istinama o životu.

Sve je um. A mi razmišljamo o tako površnim stvarima. Takav je život.

Da znamo za gore, bilo bi nam gore.

Da,sretan Božić svima,veselite se,ne dajte da vam potrošačko ludilo to pokvari! Dobro,ja sam se sad probudila pa možda nisam najkompetentnija (obećavam,ovo je zadnja takva riječ) za to veselje,ali baš mi je bio dobar Božić ove godine. Inače mi uvijek ta neka groznica i živčanost pokvari sve,ali sad smo se dogovorili doma da se nećemo svađati i... uspjeli u tome!Jeeeeeee :)
A već sam mislila da će mi se zgaditi sve to skupa kad sam bila u subotu u gradu. S bratom B. I njegovim frendom. Čitaj: s dvije hodajuće katastrofe. Odem ja na 10min kupiti dar bratu B,znači ostavim ih same. U Algoritmu. Frend od brata kupovao sestri knjigu (da ste ga pitali tko je napisao istu,čovjek bi vam lijepo rekao da je 'neki David' ili 'David nešto' ili 'znam da je David,ali ne znam kak' se preziva') tamo. Ja se vratim,dočekuju me njih dvojica,ozarenih lica, sretni kao mala djeca. Naime,kupili su bratu drugom,bratu T, one idiotske magnete koje bacaju oni klošari po cesti pa proizvode onaj retardirani iritirajući zvuk!!!! To je izgledalo ovako: dva dečka,jedan visoki,drugi mali,niski,ozarenih lica,sretni,kao da je danas Božić i cura koja bi ih najradije išamarala,ali ne može pa samo stoji,bez teksta i pogled joj šeta od kuglica do brata pa do frenda pa opet do tih kuglica....
(Dio kad me brat,koji je otišao poslije doma,a ja ostala u gradu,zvao da mi kaže da kupim neku kutijicu (???!!?!?) za te kuglice jer da su mu ovako ružne,preskačem.)
I onda sam ja pakirala darove. To je postalo tradicija,iako je to kao da nijemog čovjeka zamolite da vam pjeva. Ja tako ne znam pakirati,ali iz nekog razloga to uvijek radim na Božić... Uglavnom,mami smo mi troje cuzamen tugeder :) kupili one kalupe za peći muffine (sigurna sam da to ima neko ime,ali ne pada mi napamet u ovom trenutku) i,valjda su se ti magneti debilni prikeljili na to jer ih ja nisam mogla naći... I otvara mama dar i sve super,zahvaljuje se,ja:'Ma,dobro,dobro,al' daj mi to malo'. I ja zgrabim te kuglice iz tog kalupa i dam ih bratu B,onako iz šake u šaku,toliko neprimjetno i s tolikom diskrecijom da su se svi počeli smijati i pitali kaj je to. Ja sam rekla bratu T da mu je to dar i da ja nemam s tim nikakve veze,da se može za to burazu zahvaliti.I ovaj to njemu da u ruku (izgledalo je kao da mu neku siću udjeljuje),a brat T se oduševi. I sestra. I sestrična. I TATA!!!
U cijeloj priči ispala sam glupa-ja. Kao i obično. :) Al', nije bed.

I da,ako vidite nekog da se po gradu šeće samo u preslatkoj majici bez rukava (dobro,dobro,potkošulji), svijetloplavoj s 10 medeka na sebi,koji tvore bor-e,pa to sam ja! (u slučaju da ne prepoznate ispucale vrhove na kosi ili raspadajuće tenisice... :))

Uh,što sam se raspisala... Htjela sam se iskupiti za svoje prethodnike. :)

Mislim da jesam.

Svatko želi biti netko; nitko ne želi raditi na tome.
Johann Wolfgang Goethe

'Zvijezda sija u trenutku našeg sastanka'

Prvi su se vilenjaci probudili gotovo 9000 godina prije pojave Sunca i Mjeseca. Desilo se to u istočnoj zemlji Cuiviénen, na obalama velikog jezera Helcara pod svjetlom zvijezda od kuda i dolazi njihov nadimak 'Zvjezdani narod'. Vilenjaci su sami sebe zvali Quendi ili 'oni koji govore glasovima'.

Valari u početku nisu znali za njihov dolazak dok ih je Melkor otkrio vrlo brzo. Ne zna se koliko su vremena Prvorođeni proveli nazaštićeni od njegovih napada. Mnogi su vilenjaci nestali u tim tamnim noćima. Priča se da su odvedeni u Utumno, tvrđavu tamnog gospodara i tamo s vremenom postali zla i izopačena stvorenja kasnije prozvana Orci.

U tim je godinama Međuzemljom jahao lovac Orome, koji je sa svojim čarobnim psima unosio strah u kosti Melkorovim slugama. Upravo je on otkrio Vilenjake i nazvao ih Eldari (Narod zvijezda). Zbog terora kojeg je nad njima vršio Melkor, Prvorođeni isprva sumnjičavo primaju Oromea. No Valari zabrinuti nad prvim stanovnicima Međuzemlje kreću u rat na Melkora i u 'Bitci Sila' zarobljavaju Tamnog gospodara i odvode ga u zatočeništvo u Besmrtne zemlje.

Poslije rata Bogovi pozivaju vilenjake da dođu živjeti u Aman. Tako šalju Oromea u Cuiviénen kao glasnika. No kada je stigao, shvatio je da se Prvorođeni boje Valara i da su podjeljeni što se tiče puta. Vilenjaci su se savjetovali i odlučeno je da tri hodočasnika krenu naprijed i ispričaju drugima što su vidjeli. Pošli su Ingwe, Finwe i Elwe, kraljevi tri Vilenjačka naroda, Vanyara, Noldora i Telera.

Pri njihovom povratku velika se većina vilenjaka odlučuje na Veliko putovanje i život pod svjetlom Dvaju stabala. Oni koji su odlučili ostati u Međuzemlji pod svojim voljenim zvjezdanim nebom prozvani su 'nevoljni'.

Tako je došlo do Prvog razdvajanja vilenjaka i podjele na dvije velike skupine Avara i Eldara.


Volim vilenjake, volim zamišljati da sam u nekom drugom svijetu. Često se želim maknuti odavde, tu se puno toga guši i opterećuju me nepotrebne stvari. Možda čak da jednom uđem u začarani vilinski krug među gljive da izađem star ako izađem. Bit ću barem zarobljen u tom svijetu.

Stajao je nasred puta,
gdje je Sunce žarko sjalo,
gledao sam sebe kako luta,
kako moli za milosti malo.

I sjećao se u zadnjem svom trenu
osuđujućeg pogleda Zime,
kad doznala je za onu ženu,
a Kiša joj je bilo ime.

Zaljubio se brzo,snažno
u njenu promjenjivost i mokre oblike,
a što je plakala stalno nije mu bilo važno,
jer obično je to bilo tiho i bez puno vike.

Al' nije znao da ga ona vara,
sa Suncem i Vjetrom jakim,
da opsane planove protiv njega stvara
pa se u zemlju tu uputio korakom lakim.

U biti, nosio ga je Vjetar,sjećao se sada,
u tu daleku zemlju južnoga kraja,
u kojoj neprestano vrućina vlada,
al' kasno se sjetio da dva i dva zbraja...

Jer sad je ostala samo još jedna pahulja bijela,
spuštala se na zemlju polako,sve tiše,
konačno je pala i istopila se cijela-
nestade Snijega,nema ga više...




Sorry,al'ne vooolim kišu. Stvarno ne. Al' na tulumu je bilo genijalno. :) Parkić u petak...

Bok bok!
Kod Alena je bilo vrlo fino, smijem se kad se sjetim, da ja tako proslavim svoj 18.rođendan, bila bi sretna skroz taman:)
I ja sam isla Balkan pustit jer sam htjela da Ines i Stimac plesu pa mi se Alen prijetio da ce me izbacit:)
Ali nije.
Hvala lijepa.
Sviđa mi se Alenov poklon!
Apsolutno nista nisam radila za skolu. Spavam i lijepo mi je tako.
Sad cu ucit zemljopis.I engleski i fiziku i kemiju:D baš.
Katarina, povijest mi je kod Maje, sad cu ti poslat poruku:)
Kuda cemo u petak poslije kemije?
Slavi mi se.
Još tjedan dana. Nee. 5 dana!
I mozemo spavati i plesati i kavu piti i nemat torbe na leđima. Super!
I odlučiti na koji faks ići jelda.
Lijep je i dobar taj 4.c.
Volim.
Mjau.
Bok.
Iva

Lucija želi da napišem post, pa evo... Iako sam i namjeravao, samo sam do sada gledao film, a kako mi pravila nalažu, imam vremena još, pa... Hvala svima koji su mi došli na rođendan... Nadam se da je svima bilo dobro... Nekima i bolje, jel... Ali, o njima se ne smije pisati javno, ovo je ipak blog... (ne asociram ni na koga, samo tako valjam gluposti) Posebno moram zahvaliti i Mirku Fodru što je uspio doći i zadržati se toliko dugo... Nadam se da je i muzika bila u redu (Filippi, ipak ti nisam sve maknuo s plejliste, jel...) Meni sad svira: Nije htjela, nije htjela, moje pjesme, moju ljubav, moja djela... Ah, mogao bih sad asocirati s nečim, ali neću... Pipl koji su kupovali ovaj zajednički poklon: maj(i)ca je super, a hugo još superiji... Baš si pašeju... Hvala! I Himel, tvoju bih pak mogao uokviriti, spešl tenks. Sad bi ja još nešto zanimljivo htio pisati, ali opet ne znam šta... Ako počnem kao neki na drugim blogovima, onda će se neki možda naljutiti, ako pišem o nečem što je meni zanimljivo, a drugima ne, onda opet sranje...

Klamerica se trese!

Pozdrav,
Sjena/sve ostalo

Tko sije misao-žanje govor.
Tko sije govor-žanje djelovanje.
Tko sije djelovanje-žanje naviku.
Tko sije naviku-žanje karakter.
Tko sije karakter-žanje sudbinu.
indijska

Ne čitam horoskop, ne vjerujem u njega, ali u ovo bi mogao vjerovati :)

E,pa,ja ne znam,stvarno,ovi moji prijatelji su stvarno neodgovorni. Svi pisu neke postove od tri rečenice:iva ni ne može drugačije,a alen si naknadno objavljuje,čak se i mak povukao i skratio tekstove... A katrin mi se u neke opasne vode upušta,o smislu života raspravlja. Tak treba! :)
E,pa,tko je iz razreda,pa misli da ću ja sad osvetnički neki post napisati,e pa,neću. Kao prvo,zato kaj nisam tak jadna,kao drugo:ne dira me toliko da bih na to trošila vrijeme i energiju,a treće:sretna sam nešto opasno danas! Možebitni razlozi:

1.Kaj vas briga? To ću za sebe zadržati. :)
2.Nekako sam skužila da imam stvarno lijepe,pametne,zabavne,originalne prijatelje,koji su,što je najvažnije,uvijek tu. A
za ostatak me boli briga.
3.Pila sam kuhano vino. :) I ne,nije (iva) poanta u tome da sam se,ne znam,napila,nego u tome kaj sam ja mislila da se
to meni ne sviđa,a sviđa mi se. Jako.
4.Sekica mi je imala rođendan i onda sam ja bila s njom i njezinim sulkolegama u igraonici nekoj u kojoj se samo divlja i
neka mala se slučajno sudarila s drugom (obje idu s njom u razred) i ispričala joj se,a ova nije htjela prihvatiti njenu
ispriku i onda se ta prva rasplakala i to tako da smo tata i ja mislili da je nogu slomila il neš takvo,dok nam nije ispričala
kaj je zapravo bilo. A slatko.
5.Čitam 'Svjetlost u kolovozu' i dobra mi je.
6.Alen me nazvao i pitao kak se crtaju elipse iz informatike!!! Nema se tu šta dodati.
7.Prošli je tjedan ispao dobro,a nije trebao.
8.Učila sam povijest i skužila da se fakat mogu nabrijati i naučiti to,potrebna je samo dovoljna količina čokolade. :)
9.Alenu je rođendan ovaj petak pa se veselim tulumiški. a sljedeći je zadnji petak u polugodištu koji ćemo mi ikad imati.
Ja sam za parkić-narkić.
10.Sutra imam talijanski i gledamo neki film s,po prvi put,zgodnim nekim frajerom. :)

Eto,da,ima još,ali mislim da je i ovo dosta i da ste shvatili poantu: dobre sam volje,iskoristite to! :D

Imao sam planove objaviti jedan zanimljiv post, ali pošto sam na jednom rođendanu (IRENA SRETAN ROĐENDAN!) onda sam i na tuđem kompu, pa... Svima puno pozdrava i nadam se da onda mogu naknadno to objaviti.. .Rođendan je ipak rođenda...


Pozdrav,
Sjena

Povjerenje,što je zapravo povjerenje? To je nešto što podijeliš s nekim kome beskrajno vjeruješ. Ljubav,što je zapravo ljubav? To je nešto za što ljudi kažu da je najljepša stvar na svijetu. Da li je to zaista tako? Teško je reći,al iskreno ja mislim da je ljubav nešto što traje vječno.Uz to me jedino brine činjenica što dosta (previše) ljudi ne misli tako.Oni doživljavaju ljubav kao sinonim za sex ili možda kao „siguran“ život uz tipa s puno para...
Kako je teško naći osobu koju voliš,a još teže osobu koja će te osjećaje podijeliti s tobom. Ako ništa, uvijek ostaje nada.Ah...ta nada?! Doduše,zbunjuje me to što je jedino nada ostala zatočena u Pandorinoj kutiji.Ubiti,kad bolje razmislim,nemoguće je živjeti bez nade.Vjerujem da se čak i biljke u sušnom razdoblju nadaju da će pasti kiša.Kako ironično-uspoređivati ljude sa biljkama.Biljke vjerojatno nemaju osjećaje (a možda se i varam),a ljudi kojima bi to trebalo biti nešto prirodno ih zloupotrebljavaju.
Ako nema istinskih osjećaja,a ljubav je nesretna;povjerenje nepoštovano,a nada negdje duboko sakrivena,da li uopće postoji sreća?! Ili su možda ljudi prikriveno nesretni,prave se da vole,a povjerenje zapravo uopće ne poznaju??
Nadam se da nije sve tako crno,nego da je ova tema samo rezultat mojeg trenutnog raspoloženja.(Btw.mrzim gotovo svaki petak kad imam školu popodne!)
Valjda će bar netko od nas naći svoju srodnu dušu i osjetiti što zapravo znači voljeti i biti voljen,i to podijeliti s nama koji možda taj osjećaj nikad ne prepoznamo ili upoznamo...

Ima ljudi koji zbilja vjeruju u horoskope, ne da čitaju jer im je dosadno pa ih nasmijava nego vjeruju. Kako je nevjerojatno teško objasniti im da i nije toliko sigurno da osoba ima karakter s obzirom na vrijeme u koje je rođena.
Neću pričati o čudakinjama koje te čim te upoznaju pitaju za znak i onda počnu pričat kako su znale što si. (Ako i jesi, zadrži to za sebe.)

Danas je sveti Nikola!! Jupi!! (Sad sam se tog sjetio.)
Možda mi stara da neke pare

A možda će i biti dovoljno da me ne tjera na blagdansko čišćenje, kako se loše osjećam onda, dobro da je ovo anonimno neću objašnjavat zašto je dobro, al je. Zapravo to je super čak!! a objašnjavat neću jer bi to zbilja,zbilja bilo dugo, predugo za moje živce.

Mislim da je jedanaestica. Odlazi prema Črnomercu. Šećem u suprotnom smjeru, ljuteći se na mjesec što mi ponovno bježi iza oblaka. Doduše, on to radi veoma elegantno, polako se skrivajući, polako nestajući.

Drago mi je što vidim svoj dah. Presvučen u sivu neboju prolazi pored mojih oči; dlanovima ga hvatam, ali on prolazi kroz njih, pored prstiju, pored kosti i polako nestaje u mnogo hladnijem zraku. Polako njegovi atomi sve manje i manje vibriraju predajući toplinu okolini. Ali ta okolina ne razumije taj dah. Nije da je taj dah baš iznimno poseban, nije on ni iznimno nadaren, ali taj dah polako gubi sebe, u hladnoći, polako nestaje...

Pogledi prolaze kroz taj dah. Vide ga, čak i uočavaju, ali uočavaju na neki nepovjerljiv način, na obilježeni način nepripadanju okolini. Živi u toj samoći, odvojenosti, koja mu zaista nije mrska, ali ipak...

Uostalom, drago mi je da Moj dah ne pripada okolini, da Moj dah ne predaje svoju toplinu tako olako, i drago mi je da Moj dah odlazi potražiti mjesec, jer mjesec meni ponovno bježi... A i tramvaj.

(btw, prošli utorak mi nije htio postati glupi blog.hr!)

A ovo je taj ultrapatetičan post od prošlog tjedna =D

"Meni možeš biti prijatelj" rekao sam mu "a klincu, klincu ipak moraš mijenjati pelene" "?" "ma mislim simbolično.-...".
Bio sam užasno ponosan na moje rješenje dileme, lako je dati novce, ali moraš ih zaraditi, morao je ostati tu, zadržati posao, ne imati slobodno vrijeme, ne otići u Tajland i zasnovati novi život. Ostati ovdje....

Bojim se. Jer uostalom, to je moj otac, a to budem bio i ja. Neuvjeren u sebe, a naposlijetku neuvjerljiv. Težnja za prostornosti, ne za putovanjem, nego promjenom, a opet usidrenost... Nemoguće mi je razumjeti kako netko može imati 18 godina starijeg brata, kako netko nekome može reći da pokupi stvari jer je potrebna soba, kako su Ruski pjesnici otkrivali Daleki Istok i Crno More, Bajkalsko Jezero i Kamčatku, kako su pojedini saksofonisti u jednom danu odlučili da neće više živjeti negdje, pokupili stvari i otišli... Kako je Gaugain otišao na Tahiti....

Neznam kako da se pomirim sa stvarnosti jer ju uopće ne vidim više. Stvarno... Poludjeti ću. Uočavam potpune gluposti i divim im se. Gledam tramvaj kako se krasno ukomponira u perspektivu, vidim kako njegova plava boja uopće nije plava, kako je ona silueta ispred mene krasna, kako zapravo jesen prestaje biti crno-bijela, kako se zatvaram...

Onaj Beč, ma likovna akademija, ma nepotrebno razmišljanje o bespotrebnom poslu, soboslikaru sa diplomom. Nažalost, počeo sam, ja, razmišljati kako novac nije bitan, raditi što voliš... Ma ne možeš to bez novca.... Jednostavno.... A teško je... A lijepo je...

Ne mogu zamisliti dan bezposličarenja, ne mogu. Ne mogu shvatiti da obični obiteljski problemi mogu biti toliko iscrpni, da roditelji mogu jedino preko mene razgovarati, da ne mogu prihvatiti nečiju smrt. Ne mogu logično razmišljati. Ne mogu više kavu doživiti, ali mogu sam doživljaj.....

Promijenio sam se. Nagore.... Uživam u svakoj sitnici i divim joj se, ali propuštam one veće stvari... Gubim se. Iskreno mi je lijep pojedini list javora, pojedina osoba koju jednostavno moram nacrtati, pojedina nota koja se gubi u meni i onda me toliko hrani, samo jedna.... I stvarno mislim da "morning glory" ima pravo....

VOLIM
Ljeto i proljeće,more,Brač, Split i lude Splićane, volim Sunce i plažu i kad je nebo plavo-ružičasto-narančasto-crveno, volim se voziti u autu dok sviraju Jinxi ili cajke (:D) i gledati kroz prozor i ne misliti na ništa, i volim gledati 'van kad ludilo je dan' i kad ljudi,koje gledam iz tramvaja rade pokrete u ritmu muzike koju ja slušam u (tramvaju) na iPodu,a da toga nisu ni svjesni (to znam samo ja),volim koncerte na kojima svi skaču i guraju se i dođem doma prljava i smrdim po pivi i ko zna po čemu još,volim plesati onako divljački da me boli šta itko misli o tome, volim slagati one puzzle od 1000 komada, čitati,čitati,čitati, volim plišane igračke,posebno svog zeku koji će uskoro biti punoljetan(samo ne znam hoće li se raspasti prije nego kaj to dočeka), volim miris naranče i jagode, volim rođendane (svoj i tuđe :)), volim iznenađenja,ona potpuna,totalna, volim talijanski,volim kad Roberto priča na hrvatskom, i portugalski, jako,jako, volim čokoladu na način koji ne mogu opisati, volim putovati, volim šetati po gradu sama ili s nekim, volim pisati dnevnik,blog,čestitke,posvete,mejlove,volim kad me pogleda 'onako', volim slikovnice, volim kad se Malenica onako histerično smije prije odgovaranja ili testa,volim crveno i plavo i ljubičasto i žuto, volim Atenu i one naše Grke lude koji će tu doći (!), ajde dobro,volim i taj Mijoc i naš razred i to kaj nas svi tolko vole :), Nussa kad ne zna tko je Duje Draganja, a zna tko je Delibes, Brešićku kad nam onako povjerljivim glasom ogovara ravnateljicu i Rusana u razgovoru s Kordićem :D,raskino 'Pa da' (to je ona vrsta mazohističke ljubavi jer me to u isto vrijeme i toooooliko živcira), volim raditi bezobrazni mousse i volim kad mi je zlo poslije od njega,volim kad me uhvati onaj glupi smijeh i kad svima,osim onima koji dijele taj smijeh sa mnom(a možda i njima),izgledam k'o najveći kreten na svijetu, volim fotkati i snimati filmove, volim kad Vladimyra radi one svoje face i onu njenu sliku koju imam sa svakog izleta,volim kak Cota pleše :D, i Nina (kad radi one face),i Lekićka, i volim Sašino objašnjavanje bilo čega,volim Tiborovu genijalnost :D, volim i te retardirane smajliće koji su mi postali toliko neophodni (opet mazohistička) :D :) :P :( :* :)))), volim Maximov hug, volim oči, volim imati originalne cd-e (snob,kaj ćeš) i one knjižice male unutra, volim se probuditi i pogledati odmah nebo i znati kakav će mi biti dan,volim kad se loše završi dobro, volim ovaj odvratni nakićeni svjetleći grad, i Perićevu nemogućnost odolijevanja onim gumenim bombonima i prženim bademima,lješnjacima i svemu tome, volim kad me stranci pitaju za upute i volim to kaj ima još miljon stvari koje volim i kaj sam potrošila cijelo jutro na pisanje ovog posta i kaj ću sad zakasniti u školu. Opet :)

:) gledaj vidi gledaj slike.
prilicno su pristojne jerbo luciji nije na usb stalo vise od trecine.
dio kad plesemo na cajke i techno i druzimo se s Venusom morate zamisljat sami.
evo sad ce ponoc. idem spavat, bok.
e da. kao nedjelja je,kao ja donosim neke zakljucke, ne znam:)
meni je bio fin tjedan. rammstein s pilom i bratom:D:D:D:D:D:D:D:D:D:D AJME MENI.
i napokon sam se naspavala. nakon mjesec dana zijevanja i ne imanja vremena za san. e sad mi je super:)
ajde bok. laku noc, idite spavat, kasno je.

iva

Što drugo reći, nego iskazati razočarenje NE odlaska na Sljeme. Znam da sam bolestan, no to ne znaći da vi ne smijete ići... Sljeme rulz! I, Maksim, gdje je tvoj post? Ako smijem priupitati.Upravo mi palo na pamet da upoznam čitatelje bloga s ljudima iz svog razreda i da napišem po koju o svima. Dakle, krenimo:
(idem po sliku, da nekog ne zaboravim)
(ne bu bilo možda abecede, to ja kako mi pada na pamet, trudit ću se držati pravilnosti)
(ako vrijeđam, ono, sorryte)

Ines Antolović- često Breskva, ne znam zašto... Zabrijava si na neku modu, al ajde, mislim da fakat najbolje zna o tome... Valjda zna da je sad bio Fešn vik...

Nevio Babić- svi samo misle da on uči i ništa drugo ne radi... moš' mislit... fiziku nema pojma...

Irena Bunić- vs. Sveti Nikola... Tad joj je rođendan, jel... I ima dečka... S.D... Da... Da... Baš taj!

Vesna Burda- nije niska!!! To nije ta Vesna... (sretno na kontroli.. nadam se da ćemo zajedno studirati i raditi...)

Nives Cota- to vam je ona kaj svojom desnom nogom kopa svoje lijevo uho...

Lucija Ćorić- ala Luce... Piše tu na blogu... Ima sestru od 8 godina koja ima dečka... Ona nema niti jedno od to dvoje...

Stella Davila- nije nikog udavila i IMA dva l u imenu, a ne prezimenu.. I ima psa...

Alen Delić- to sam ja...

Ivan Detelić- On je iza mene u imeniku... I on ima sestru, al nema osam godina... I živi u Zagrebu!

Svibor Dolenec- kao S.D... I ide 120km/h na skijama...

Andrej Dragišić- iliti Ašton... Pušta nokte i svira gitaru... Trzalica mu je sranje... (i ne voli odbojku)

Viktorija Đido- teta u knjižnici joj je rekla da može biti i djido i gjida, al je ipa Đido... Živi na mom kvartu...

Ivo Filippi- Da, dva p... Znam zašto! Iako je nekad bio misterij... Trenira neki boks...

Marta Hi(e)melreich- Napoleon... Ima tri kuće na otoku kojeg pola posjeduje... Gliser... Kuću i stan u Zagrebu... Pola Budimpešte... Aute i ostale nekretnine... Nema para!

Iva Jurić- Jurić, Iva Jurić... Piše ovaj blog... I zakon je! (idemo zajedno po koncertima, pa...)

Maja Katić- Ona koja mi lupa iznad glave svaki dan... I ima MSN, upalit će ga ovih dana...

Katarina Koller- Popularno Maksim... Ne znam zašto dva L... Piše na ovom blogu...

Igor Krpan- Živi kod škole, a ipak kasni... Ok je on... Dobro zaradim na njemu kad je pitanje informatike...

Tibor Kranjčec- Preselio se!

Filip Kordić- On ide s nama u razred? A, da.. Vidio sam ga neki dan!

Ema Keder- Legenda zbog koje idem na svaki izlet... (isključujem zadnji)

Marta Lekić- Da... Marta Lekić...

Ines Malenica- ili Malenica starija... Uvijek sve zna! (ili barem tako misli)

Iva Oberski- Bila je bolesna prošli tjedan...

Ivan Perić- Sadi marihuanu na Markuševcu... To vam je onaj iz novina...

Laura Petti- Još jedna s duplim slovom... Možda ima milijune, al još nije otkrila...

Tamara Pejnović- Živi na Trnju... Molim lijepo... ŽIVI NA TRNJU! NA TRNJU!

Saša Petrović- Ne znam zašto nije za dodatni predmet uzela violinu nego kontrabas...

Marina Pilaš- Tata joj vlada Maksimirom... Lijepo s njom, molim...

Nina Pilat- Ako brijete na solažu, onda si niste dobri s njom...

Nina Ranilović- Tu kod mene živi... Ta zna, ali stvarno... I HVALA joj za svaki test iz hrvatskog...

Andrea (bez j) Šimunović- Bez j molim... To vam je ona kaj u sred zime hoda u minjaku po trgu, a meni ne smeta...

Hrvoje Štimac- konkurira da bude perverzniji od mene...

Dubravko Tabak- Ima brata blizanca...

Tomislav Tukša- Nije mi dao snimku s izleta. Ljutim se na njega!