Povjerenje,što je zapravo povjerenje? To je nešto što podijeliš s nekim kome beskrajno vjeruješ. Ljubav,što je zapravo ljubav? To je nešto za što ljudi kažu da je najljepša stvar na svijetu. Da li je to zaista tako? Teško je reći,al iskreno ja mislim da je ljubav nešto što traje vječno.Uz to me jedino brine činjenica što dosta (previše) ljudi ne misli tako.Oni doživljavaju ljubav kao sinonim za sex ili možda kao „siguran“ život uz tipa s puno para...
Kako je teško naći osobu koju voliš,a još teže osobu koja će te osjećaje podijeliti s tobom. Ako ništa, uvijek ostaje nada.Ah...ta nada?! Doduše,zbunjuje me to što je jedino nada ostala zatočena u Pandorinoj kutiji.Ubiti,kad bolje razmislim,nemoguće je živjeti bez nade.Vjerujem da se čak i biljke u sušnom razdoblju nadaju da će pasti kiša.Kako ironično-uspoređivati ljude sa biljkama.Biljke vjerojatno nemaju osjećaje (a možda se i varam),a ljudi kojima bi to trebalo biti nešto prirodno ih zloupotrebljavaju.
Ako nema istinskih osjećaja,a ljubav je nesretna;povjerenje nepoštovano,a nada negdje duboko sakrivena,da li uopće postoji sreća?! Ili su možda ljudi prikriveno nesretni,prave se da vole,a povjerenje zapravo uopće ne poznaju??
Nadam se da nije sve tako crno,nego da je ova tema samo rezultat mojeg trenutnog raspoloženja.(Btw.mrzim gotovo svaki petak kad imam školu popodne!)
Valjda će bar netko od nas naći svoju srodnu dušu i osjetiti što zapravo znači voljeti i biti voljen,i to podijeliti s nama koji možda taj osjećaj nikad ne prepoznamo ili upoznamo...
Post je objavljen 08.12.2006. u 23:16 sati.