srijeda, 04.08.2010.
" Soba košmara "
Heh, zanimljivo provodim ljeto, zadovoljna sam full!
Iako, kao i svaki put, postoje "stvari" i situacije s kojima nisam zadovoljna, no to je manje bitno! 
Nakon podosta vremena, imam ljeto slobodno, ne potpuno, ali jedan dobar dio slobode ipak imam! Baš je super taaaaaaj osjeeeeeeeeeeeečaj!
Izlasci, druženja, kave, more, putovanja ( ne pretjerano daleka, ali su putovanja ), blebetanja satima... Sve to već duže vrijeme!
I naravno da sam sretna, zadovoljna, vesela, nasmijana, baš sam dijete sreće i cvijeća, kako me ljudi nazivaju, a meni taj opis savršeno odgovara! Imam feeling kao da je vrijeme u kojem sam bila depresivna, daleeeeko, daaaaaleko iza mene i full mi je drago da je tako... Imala sam nekoliko dana, neke manje "smetnje", ali i ti su dani iza mene! I opet sam ona prava strijelčica, puna energije i optimizma! Čaša je polu puna!
E, sad na red dolaze i one, manje vesele teme! Odnosi sa javnošću! Super je kada se osječaš kao mala budala, kao konjić kojeg bezobrazni ljudi uporno jašu, bez mog odobrenja i bez mog zelenog svjetla, s kojim bi odobrila njihovo bezobrazno ponašanje! Super, baš je lijepo koristiti nečiju dobru volju i nećije debele živce, da bi zadovoljio svoje potrebe! Da, da, takvi su ljudi dugo vremena bili oko mene! Odlično, perfektno, predobro, kakva sam ja magarica!
No, svemu kad-tad dođe kraj, pa je tako kraj došao i mojoj magarečoj karijeri! Teško je reći nekome da ti više u životu ne znaći onoliko koliko on sam misli, teško je iznijet problem, a da pri tom ne povrijediš osobu, koja ti je do nedavno značila dosta u životu! Ali, ako šutiš i pustiš da te iskorištavaju, onda samo, jedino i isključivo sam patiš! Njima bi bilo lako da se ne buniš, iskorištavali bi te i dalje, sve do onog trenutka, dok ne odlučiš progovorit o problemu! I onda krene lavina, lavina koja se full teško regulira i koje većinom odnese "žrtve" ! I onda je pitanje tko su u toj cjeloj lavini osječaja, razmišljanja i razgovora, tko su tu žrtve, ili tko je tu žrtva? Dvosjekli mač!
No, shvatila sam da je moj stav meni osobno najbitniji! O njemu ovisi koliko ću bit sretna, zadovoljna i koliko ću kome dopustiti da me povrijedi! Ne treba za vrijeđanje neko posebno odobrenje, jer onaj tko te želi povrijediti, ili onaj koji te nesvjesno vrijeđa, neće nikad razmišljati o nikakvom odobrenju! Ali, lako za tog` nekog, on svejedno svojim postupcima izlazi iz mog života, za njega je najlakše, ali onda ostaje dvojba mene sa samom sobom! Na sreću, ta dvojba kratko traje ili je uopće nema, jer prije nego se s nekim odlučim pozdravit i prije nego nekoga izbacim iz svog života, jaaaaaakoooo, jaaaakoooo dobro razmislim! No, kada ljubav pukne, onda većinom pukne zauvijek! Jer, ćemu neprestano čitati knjigu kojoj znaš kraj? Koliko ju samo puta moraš pročitati da bi shvatio koju pouku ta knjiga nosi? Heh, najbolje je pročitati ju dva puta, za svaki slučaj! Svatko zaslužuje drugu priliku, ali kad nju prokocka, to je gotova stvar! Tako se i meni dogodilo sa "prijateljima" ! Da se razumjemo, nikada to ni nisu bili prijatelji, to su bili poznanici, kojima sam bila dobra kada im nešto treba i kada ostanu sami! I bili su mi full dragi, dok nisam shvatila što se sve krije u pozadini svih tih odnosa! I sada, kada sam pročitala sve odnose između redaka, sada znam da je prijatelja jako, jako malo! Shvatila sam da su večina tih ljudi koje sam smatrala prijateljima, ustvari samo glumci, a scenarij je manje bitan!
Ćemu sva ta gluma? Ćemu svi ti lažni osječaji? Ma, ljudi "moji", vi ste svoj staž kod mene odradili! Vi ste za mene samo, jedino i isključivo dio prošlosti...
Zato, ako ste me ikada voljeli kao što ste govorili da jeste, treba vam svima biti žao! Treba vam biti žao što u mome srcu i u mome životu za vas više nema mjesta!!!
- 13:30 -
