subota, 29.11.2008.
Još malo,pa godina više :)
Ooooooooooooo,polako se i bliži kraj mjeseca i dolazi početak meni omiljenog,prosinca!
Prvi dan,pa će se i moj biološki sat pomaknut,da,da... Moj rođendan!
Onda Sveti Nikola ( dragi ima imendan ), pa Božić,pa Nova Godina,sve u paketu...
Ništa ljepše od prosinca!
Uglavnom,sad me već dosta kopa šta ću dobit od dragog za rođendan,već danima sređuje iznenađenje,bila bi luda da me ne zanima...
I da šipak dobijem,nebi to bio bilo kakav šipak,bio bi to šipak od dragog,ipak bi bio poseban! 
A danas tema,neznam,kako sam počela pisat svoj blog,tako sam malo počela i čitat ostale blogove i moram priznat da ima par njih koje uvijek s guštom pročitam,nasmijem se i pustim koji komentarčić!
Tako mi je nekako najviše prirastao srcu "Kengur",uvijek neka dobra tema,a i ruku na srce,imamo isti rodni grad,pa se ni to ne može zanemarit!
I nađe se tu i pokoja curka koja pati za nekim tko to očito nije zaslužio,neka izgubljena mlada duša,koja bi se ubila za nekim tko to također nije zaslužio i onda me svi ti postovi potaknu na razmišljanje kuda vodi nesretna ljubav?
Mislim,cura od cca 14 godina,koja je tek počela živjet i koja bi trebala uživat u svemu što joj život pruža,piše kako razmišlja o skoku s Krčkog mosta! Mislim hello curo?! Koji je tebi vrag,o ćemu ti pričaš?! O nesretnoj prevelikoj ljubavi sa 14 godina? I zbog toga bi se ubila?! Što bi bilo kad bi ostala bez muža do kojeg ti je stalo ili kad bi ti dijete okrenulo leđa? Mislim,nikada mi to nije bilo jasno... Svi smo mi u nekoj svojoj fazi života imali ljubav,koja nas nije šljivila ni 5%,za kojom smo patili,lili suze,ali... Iskreno se nadam da su rjetki oni koji su zbog toga razmišljali o ubojstvu...
I nisam ni ja odmakla puno od 14,svega par godina,ali ipak imam u glavi vrijednost života i nadam se da su to samo faze koje pucaju u pubertetu! I on će brzo proći,a mene je već prošao... Jeeeeeeeeee,bravo ja! 
I,iako sam mlada,iskreno se nadam da će moj dragi za mene uvije biti tu,kao i ja za njega,jer "Love is all we need" !
Nema boljeg,nego subota ujutro,nas dvoje doma,neki put se ja prva dignem,skuham kavu,pa njega budim da je gotova,neki put on... Tako je danas moj dragi (čudno) bio ranoranilac,pa me je probudio cmokušama da mi je kava na stolu,a napravi kavu bolju od mene i njegova je uvijek slađa i s guštom ju popijem!
Ma sve je on meni,sve na ovom svijetu... Njamilko mali! Onako slatkavi,cmoooooooooook! 
Ništa ljepše,pametnije,slađe,nježnije,bolje... Ma nedam te nikome,nikome!
- 11:36 -
ponedjeljak, 24.11.2008.
Suze radosnice :)
Jučer,nažalost,bio zadnji dan prvog djela mog godišnjeg... 
I prošao je ock!
Dan prije upoznala jednog dečka i curku,frendove mog dragog! Ono... Nemam komentara,niti ne volim odmah sudit ljude,a i ne ćine se loši... Oboje 22 godine,već žive skupa 3 godine,pohvalno,pohvalno. On strijelac,ona blizanka...
Uglavnom,opet se ja okušala u kuhanju i opet s uspjehom!
Napravila juhu,opet pogano meso,varivo od mrkvice i graška ( radila prvi put,a dragi nije mogao prestat jest,danas žicao da radim opet ) ,salatu i za desert kod mene u zadnje vrijeme nezaobilazni "Kinder pingvin".
I uglavnom,došli nam ti frendovi,malo se s njima upoznavali,tj. ja se upoznavala,a dragi slušao...
I onda mi na pamet palo da su starci od dragog možda željni probat moju kuhinju,pa se malo i njih sjetila,spremila im malo večere,pa odnesla! Dobre ocijene sam dobila od tate mu! 
Vratila se doma,a susjedi dobili goste,malu krešmitu,15 mjeseci ima,pa meni palo na pamet da bi mogla malo bebu dofurat kod nas,baš da vidimo da li zračimo pozitivnom energijom,jer to djeca osjete! I pokazalo se da zrčimo,malac bio bombona,a sladak je full,mala bebica!
Uglavnom,prijatelji doma otišli,dragi i ja malo opalili po cmokušama i onda pajkiti...
I,došla i nedjelja... Večer prije spavala slabo,skoro nikako,opet neki ludi snovi prisutni,a ujutro se probudila dosta rano,malo prošvrljala po kući i već podne došlo...
Išli na ručak kod staraca ( iako nisu tako stari,gušt mi ih je tako zvat ) ,ručak bio super,vratili se doma i onda sam obavila svoj davno zaboravljeni "hobi",peglanje... Uljenila se ja na godišnjem,otvorim ormar,nema robe,a znam da je sve čisto,nema ništa za oprat... I bolje da nisam pogledala na mjesto gdje stoji roba za peglat,nakupilo se toga brdo...
I,došao krajnji rok da to rješim i uhvatila se pegle,dragi na WoW,a ja lijepo sredit stvar...
Zvala susjedu da mi pravi duštvo,pa mi brzo i prošlo vrijeme. Puklo me da odem u kino,ali niš zanimljivo na repertoaru! Drugi put...
Dragi i ja lijepo u krevet,čipsići,pingači,sokići... Sve po malo,uživancija!
I onda počela opet tema,meni škakljiva,zanemarivanje... Kao i svakoj ženskoj osobi,pa tako i meni,nikad dosta pažnje i onda me uhvati žuta minuta i samo bi da je kraj mene,a njemu napet TV...
I jbg,baci to malo na razmišljanje... I ja se malo rastužila,neznam...
Neki čudan osjećaj zanemarivanja,ali... Brzo je nestao,kao i većinom... I onda ono što mi se u zadnje vrijeme zna često dogodit : SUZE RADOSNICE! Da mi je netko prije godinu,dvije rekao da su suze radosnice jedna od lijepših osjećaja,smijala bi se,a sad kad sam ih i sama doživjela... PREDOBRO!
Jednostavno me nakon nekoliko rečenica od strane dragog obuzela sreća i najednom,one "zlatne suze"... Baš dobro! A sretna sam što ga imam,presretna...
Ništa do njega,ništa... Svi osjećaji,emocije,sve s njim...
Volim te njamili...
P.S. ... SRETNA ŠTO TE IMAM ...
- 22:09 -
četvrtak, 20.11.2008.
Ratne rane u mojoj obitelji...
I mislila sam da se neću odvažit i napisat nešto o svome rodnom gradu,ali...
Uglavnom,još kao maloljetnica,odselila sam se od svog tate,a mama se "izgubila" u vrtlogu vremena,tako da se skoro pa ni ne sjećam da je ikada postojala u mom životu.
Uglavnom,moj je tata (kažu svi koji ga znaju od prije rata) ,bio iznimno vedra i vesela osoba sa jakom voljom i željom za život,ali takvog ga ja ne poznam.Od jedne mirne osobe,moj je tata postao slučaj,kojem definitivno treba pomoć,čiji su živci tanji od lista papira,a tolerancija u njegovom svijetu ne postoji. Mislim,moram i njega na neki način shvatit,prošao je stvarno katastrofu,kao i svatko tamo,ali i sama se uvijek pitam ćemu sve to? Ćemu sva ta mržnja,ćemu ružne riječi,sukobi?
Ipak,pitanja se i dalje otvaraju,ali odgovora nigdje...
Sve se promjenilo,sve je uništio netko,a da nikoga za to nije ni pitao,taj rat,taj ludi rat,a na kraju ništa extra pametno od njega nismo ni dobili...
Bila sam beba i u vrijeme rata,nisam uopće bila svjesna što se to događa,ali sad... Ovoliko godina poslije,itekako vidim posljedice. Vidim na što je došla moja obitelj,iako nismo nikoga izgubili u ratu,ničiji se život nije ugasio,ali.. Sve se promjenilo. Kao prvo,obitelj se raspala,svatko na svom kraju,tata je koma,sestre također,a ja sam bila premala da bi me taj rat toliko opustošio... I teško je,full je teško gledati obitelj,koja se svakodnevno vrača na pitanje "Što bi bilo,da nije bilo rata?",teško je odgovorit,a još teže slušat sve te strašne priče i pokušavat ih izbjeć,ali... Nemoguće je!
A kad vidim slike,pune oči suza... Sva ta lijepa okolina,polja,lijepe kuće,crkva,nasmijani ljudi,a sad! Sada jedino mogu vidjeti rupe po zidovima,zabrinuta lica,uništen krajolik... Preloše,preloše!
Moj rodni grad,izgleda tako pusto...
Bila sam prije dvije godine,nisam mogla prolaziti gradom tek tako,osječala sam u sebi neku tjeskobu,nemir,lošu energiju... Sve razrušeno,pusto,koma! I nije loše otić tamo,vidjet svoje,malo se prošetat ulicama grada,ali kad prođe taj jedan dan posjete Vukovaru,sve postane koma. Nadvlada me depra,osjećaj koji nemogu opisat,kao da nosim dio krivnje na svojim leđima... I onda,bolje mi je biti ovdje gdje jesam,daleko od ratnih rana,daleko od suza,daleko od želje za povratkom vremena!
I kako sam ovaj post posvetila malo gradu,nemogu proć,da ne spomenem meni najvažniju osobu na svijetu,mog njamilija...
Sve mi je na svijetu,apsolutno i relativno sve,moj osmjeh,moja nada,moje sve!
I jedva čekam da dođe doma,da ga vidim,zagrlim,poljubim,ma samo da je tu!
Jučer sam se potrudila i napravila mu za ručak ono što najviše voli,juhu od rajčice,pogano bijelo meso,pire krumpir i kupus salatu. Lijepo stavila cvjetić na stol,upalila dvije mirisne sviječice,zagijala dnevni i čekala ga doma...
Oduševljenje na njegovom licu,sreća,ništa draže od toga!
- 10:28 -
ponedjeljak, 17.11.2008.
Ah,ta ljubav...
Današnji dan... Lijepo mi je bilo,baš onako,nice... Popodne!
Ujutro se probudila,dan počeo obično,bez obveze za posao,naravno,na godišnjem sam...
Imala dogovorenu kavu sa tetom koju sam nekoliko puta spomenula... Teta ozdravila,a nisam s njom ispijala kavu duuuuuuuuuuuuuuuugo,duuuuuuuuugo,pa je bilo vrijeme da malo bla-bla s njom!
I,kao i uvijek s njom na kavi,naše mjesto,zimsko mjesto...
Smijeh,smijeh,pa malo ozbiljno,pa smijeh... Uglavnom,drago mi je da smo se našle i nadam se da ćemo uskoro opet!
Dragi i ja ju odvezli doma...
I onda u hrvatski lanac supermarketa "Plodine" .
Kupili si par stvari,između ostalog,dragi uzeo neizostavni kinder pingvin (mislim da bi se mogla gušit u njemu ) .
Došli doma i onda svatko nešto i brzo je večera bila na stolu... Fino papali i onda se malo smijali ljudovima u BB kući,pa on gledat TV,a ja na komp... Čudno,ali dosta ljudi bilo online... Malo bla-bla... I evo me sad malo ovdje!
Uglavnom,vječito mi je ona dilema u glavi :" Da li mene moj dragi stvarno voli,ako mu je napetije gledat TV,nego bit samnom ?". I,naravno,nebi ja bila ja,da ga ne pitam i da ne rješim tu situaciju... Uglavnom,dogodilo se pred malo,a njegove riječi su mi suze na oči natjerale. Kao što sam i napisala,pitala sam ga da li mu je stvarno stalo,a on mi je odgovorio,baš ono što sam htjela čut i što nebi mjenjala za ništa na svijetu. Uglavnom,na full dobar način mi je rekao da me voli i da trenutke samnom nebi mjenjao za ništa na svijetu,a kamo li za jedan film... A nema mi ništa draže nego kad me on pohvali ili kad mi kaže koliko mu je stalo...
Tako je to kod nas cura,nama pažnje nikad dosta,pa uvijek dobro dođe koja pohvala,volim te,fališ mi... Svaka curka će znat na što mislim... Pogotovo kad si samopouzdanje nije baš na onoj razini na kojoj bi trebalo bit,jednostavno,svaka riječ od strane osobe do koje ti je stalo znači ti full... I tako sama sebe uhvatim neki put,kad sam sama doma i kad mi moj njamili fali,kako mi odzvanjaju njegovi postupci i neke njegove riječi u glavi... Neki put mi njegova cmokuša,zagrljaj ili pohvala znače više nego išta na svijetu...
A slatkavo je to moje malo stvorenje,a kako ga tek volim....
I neki put se sama pitam da li sam ikada ikoga tako voljela? Da li sam ikome poklanjala toliko pažnje? I odgovor je jednostavan,stvarno nisam... Mislim da ju nitko prije njega nije ni zaslužio! I zato sam stvarno sretna što ga imam!
- 22:35 -
subota, 15.11.2008.
Sve u svemu,dobro je prošlo... :)
Iako znam da nema puno ljudi koji čitaju ovaj blog,svejedno,drag mi je...
I prošao rođendan mog dragoga.. I bilo mi je lijepo,a i njemu,nadam se...
Sve zavzlame oko toga kako odvest auto do mjesta gdje se poklon treba instalirat,to je jedna tapetarska radionica koja radi navlake po naruđbi...
Naime,dragi je dobio navlake na kojima je tekst koji sam htjela da bude.
Na njegovom naslonjaču za glavu piše njegovo ime,na suvozačevom (mom) mjestu,piše moje ime,a na zadnjem sjedalu rečenica samo za njega "... SRETNA ŠTO TE IMAM ... "! Super su ispale,ja sam presretna bila i jedva sam čekala da ih on vidi...
I zadovoljan je,stvarno se nadam da je...
Nego,situacija:njegova mama i ja idemo odvest njegov auto,koji ona nije vozila nikad. Od nas doma,gdje je auto bio parkiran,do te radionice ima cca 5 km i prošli smo ih,hvala Bogu,ali to nije bilo naše jedino odredište... Prvo smo išle u autopraonu,onda na benzinsku,pa onda u radionu... Mislila sam da će to bit teže za izvest,kako je krenulo,ali je to na kraju teta,njegova mama,extra dobro odradila! Svaka čast...
Došle tamo i trebale čekat na ugradnju sat vremena,na kraju otišle šetat,pa na kavu i na kraju ja završila na marendi!
Fine lignjice,pomes i kupus salata,gdje ćeš bolje!
Nakon toga,došle po auto,stvarno sam oduševljena bila,ostavila teti malo kunica za kavu i sva sretna doma...
I auto je bio u dvorištu,onda sam ga išla malo ukrasit sa mašnicama i prekrila ga plahtom... Od dragog sam tražila da obeća da neće ić gledat i nije! Jeeeeeeeee...
Kupila sam mu i šalicu sa kornjačom i natpisom,parfemčić i tooooooooooooortu!
I onda,u pola noći,lijepo mu svezala oči,odvela ga do auta gdje sam upalila svječice koje sam posložila u obliku herčeka... I u pola noći mu odvezala povez,čestitala rođendan,poljubila ga slatkavo,slatkavo i pustila da vidi...
I bio je presretan,osječala sam se kao da smo u filmu,poljubio me,zavrtio... Predobar osjećaj! PREDOBAR!
I nikad ga nebi mjenjala za ništa na ovom svijetu i volim ga full...
Uglavnom,bio je oduševljen i kad smo ušli u kuću,dala sam mu drugi dio poklona... Sretuš mali mi je bio... A kad je on sretan i ja sam... I taj nam je dan bio poseban,njegov prvi rođendan na kojem smo skupa...
I poslije toga smo bili u Opatiji,provozili se,jer smo tamo i prohodali,pa uvijek rado odemo tamo...
I lijepo nam je bilo,onda smo došli doma i išli pajkiti,oboje radili ujutro,a poslije posla trčali pokupovat piće i malo za papati,jer smo poslije imali sruštvo...
Bili su nam njegovi i susjedi,bilo nam je lijepo i onda sam navečer donesla i tortu,na miševe,dragi bio oduševljen!
Njegova sreća,on i ja... MI... Super nam je...
I ništa,sve je to prošlo u najboljem redu,bio je sretan i zadovoljan,a to je bio moj cilj!
Eeeeeeeee,da samo zna koliko ga volim i koliko sam sretna s njim... Mislim da ne postoji osoba koja je sretnija od mene što smo skupa,najbolji osjećaj na svijetu,imati njega,uživati s njim,smijati se,bit sretan,jednostavno bit s njim...
A naša ljubav je najjača i samo se mi volimo ovako jaaaaaaaaaaako!
- 20:31 -
petak, 07.11.2008.
Napokon.... Petak je tu!
Nikad ga toliko nisam čekala,nego sad,kad imam psihičku bolesnicu na poslu...
I napokon,lijepo doma,u miru i tišini bez da moram gledat na sat kad ću krenut,bez psihičkih priprema na show program...
Jučer je žena izludila,dosadno joj,nema s kim pričat,kome god da se obrati,izignorira ju i tako u nedogled!
Čak je i naš voditelj poslovanja primjetio da se s njom nešto događa i da je šutljiva u zadnje vrijeme.. Skoro mi izletilo da mu kažem :"Nema s kim pričat,kad se sama pokopala drukanjem". I kad sam pomislila na tu rečenicu smjeh me oprao dobrano... Možda i je malo zločesto s moje strane,ali... Stvarno žena nije normalna,ne kužim samo od kuda joj sve te priče i od kud joj ideja da si kolege druka,ali... Madam savršena ima izgovor:to mi je posao! Looooool!
A nije joj posao da nauči druge radit,nije joj posao da se brine o miru u smjeni... To ništa nije njen posao.
Njena funkcija je očito da bude veliko drukersko oko i da kako stigne tako nekog cinka bezveze...
I koji god posao treba obavit,a da je malo teži,neće ona...
Jučer sam joj to i rekla... Ne njoj direktno,da se još ne umisli da joj se obračam,nego pred njom ostalima... Ona neće ništa teže napravit... Bacit smeće,pripremit smeće,ispraznit banjicu od vode,nosit bočice... Ništa madam neće,uvijek netko drugi mora... No,nema veze,ipak je ona presavršena da bi tako nešto radila... Ma takve bi ja u Mrtvom kanalu okupala... Možda bi onda došla pameti...
I možda bi postala malo urednija,a ne šporkulja kakva je sad!
Koma,stvarno koma...
Nego.... Malo o mojoj ljubavi! Njamilko moj mali,sve mi je na svijetu...
I još malo će imat rođendan! Ihaaaaaaaaaaaa.... Kako to "moje dijete" raste,kad smo prohodali,tek je 23. napunio,a evo sad već 24. na pomolu! Nije bitno što postaje veliki,bitno samo da je moj i da je uz mene...
Nema boljeg osjećaja,od ljubavi i od njegove brige za mene! Jučer mi nije dao da idem busićem doma,da me nebi tko ukrao,nego je došao po mene... Ah,ta ljubav... Volim ga do neba i nazad,sve mi je na svijetu...
I kad pogledam,dosta smo mi skupa,poslije njegovog rođendana će bit 9. mjeseci! I nije to tako malo... I toliko i još u nedogled!
Njamili,volim te najviše na svijetu...
Cmoookuša
- 12:32 -
četvrtak, 06.11.2008.
Dobro,tko je ovdje lud?
Situacija na mom radnom mjestu je katastrofalna! I više od toga...
Voditeljica "moje smjene" jednostavno nije normalna žena,ni "N" od normalnog. Njene ideje su da svi rade sve i da svima za sve prigovara,a ona sama se svih tih "pravila" ne pridržava! Uglavnom,ona je jedina normalna osoba (tako sama tvrdi),mi svi ostali smo koma. Znači,jedan protiv sedam. Sigurno je ona u pravu,nema šta..
Za svakog ima neki komentar,svatko ne radi kako treba,kasni na posao,neuredan je,lijen je,ne sluša ju...
Svatko od nas ima mane,jedino je ona bez greške! Originalana ulizica voditeljima. Stvarno,neznam da li sam u zadnje vrijeme nekoga toliko prezirala koliko nju.
Kad s njom radim,imam osjećaj kao da me cjelo vrijeme netko gleda i samo čeka da nešto pogriješim,pa da ima razloga ić drukat. Svima se zamjerila i šta sad? Sad misli da će jedan njen osmjeh sve promjenit?
E,pa neće... Kod mene u očima će bit jedino i isključivo tu-kača,jer ni jednu drugu titulu nije zaslužila...
Jučer,njen slobodan dan... Malo mira u kući...
Mislim da je i kolegi i meni predahnulo kad smo počeli radit...
A danas,repriza... Opet sve po starom,njeno kreštanje i sranje... Dosadne priče,glupi teleči pogledi,ma joooooooooj,uopće nemam volje za ić tamo kad znam da će bit koma! Neda mi se,nemam volje,majke mi!
Iako mislim da će dan proć ok,jer ću bit toliko cool,pa ću ju uspjet ignorirat,kao što to radim u zadnje vrijeme...
Nego... Dosta mog trošenja vremena na neke ljude koji to ne zaslužuju...
Idemo malo o mom dragom,jer se bliži njegov dan,dakle... Još malo mu je rođendan!
Jeeeeeeeeee,jedva čekam...
Nadam se da će mu se poklon svidjeti,jer sam se stvarno potrudila da to bude kako treba i jedva čekam da vidim kako će odreagirat kad ga dobije...
S nama je situacija i dalje ista... Volimo se,a to je najvažnije od svega. Ovaj tjedan nam je koma... On ujutro radi,ja popodne,ni nevidimo se skoro,tako da... Faaaaaaaali mi za poludit... A šta ćeš,kad moramo radit oboje!
I još malo,pa ću ja na godišnji,tako da... Malo opuštanja doma,bez nepotrebnih komentara od strane nadređenih!
I onda ću dragom svaki dan radit papicu,čekat ga lijepo doma,cmakat,čuvat,mazit i pazit,jer mi je on SVE na svijetu...
Neki put nemogu vjerovat koliko volim tog čovjeka,jednostavno,stavarno,iskreno i full jako,nemogu bez njega i volim ga jaaaaaaaaaaako!
I nema mi ništa vrijednije i važnije od njegove sreće i njegovog osmjeha...
I sretna sam što ga imam,presretna!
- 11:11 -
