Marketing
Još malo,pa godina više :)
Ooooooooooooo,polako se i bliži kraj mjeseca i dolazi početak meni omiljenog,prosinca!
Prvi dan,pa će se i moj biološki sat pomaknut,da,da... Moj rođendan!
Onda Sveti Nikola ( dragi ima imendan ), pa Božić,pa Nova Godina,sve u paketu...
Ništa ljepše od prosinca!
Uglavnom,sad me već dosta kopa šta ću dobit od dragog za rođendan,već danima sređuje iznenađenje,bila bi luda da me ne zanima...
I da šipak dobijem,nebi to bio bilo kakav šipak,bio bi to šipak od dragog,ipak bi bio poseban! 
A danas tema,neznam,kako sam počela pisat svoj blog,tako sam malo počela i čitat ostale blogove i moram priznat da ima par njih koje uvijek s guštom pročitam,nasmijem se i pustim koji komentarčić!
Tako mi je nekako najviše prirastao srcu "Kengur",uvijek neka dobra tema,a i ruku na srce,imamo isti rodni grad,pa se ni to ne može zanemarit!
I nađe se tu i pokoja curka koja pati za nekim tko to očito nije zaslužio,neka izgubljena mlada duša,koja bi se ubila za nekim tko to također nije zaslužio i onda me svi ti postovi potaknu na razmišljanje kuda vodi nesretna ljubav?
Mislim,cura od cca 14 godina,koja je tek počela živjet i koja bi trebala uživat u svemu što joj život pruža,piše kako razmišlja o skoku s Krčkog mosta! Mislim hello curo?! Koji je tebi vrag,o ćemu ti pričaš?! O nesretnoj prevelikoj ljubavi sa 14 godina? I zbog toga bi se ubila?! Što bi bilo kad bi ostala bez muža do kojeg ti je stalo ili kad bi ti dijete okrenulo leđa? Mislim,nikada mi to nije bilo jasno... Svi smo mi u nekoj svojoj fazi života imali ljubav,koja nas nije šljivila ni 5%,za kojom smo patili,lili suze,ali... Iskreno se nadam da su rjetki oni koji su zbog toga razmišljali o ubojstvu...
I nisam ni ja odmakla puno od 14,svega par godina,ali ipak imam u glavi vrijednost života i nadam se da su to samo faze koje pucaju u pubertetu! I on će brzo proći,a mene je već prošao... Jeeeeeeeeee,bravo ja! 
I,iako sam mlada,iskreno se nadam da će moj dragi za mene uvije biti tu,kao i ja za njega,jer "Love is all we need" !
Nema boljeg,nego subota ujutro,nas dvoje doma,neki put se ja prva dignem,skuham kavu,pa njega budim da je gotova,neki put on... Tako je danas moj dragi (čudno) bio ranoranilac,pa me je probudio cmokušama da mi je kava na stolu,a napravi kavu bolju od mene i njegova je uvijek slađa i s guštom ju popijem!
Ma sve je on meni,sve na ovom svijetu... Njamilko mali! Onako slatkavi,cmoooooooooook! 
Ništa ljepše,pametnije,slađe,nježnije,bolje... Ma nedam te nikome,nikome!
Post je objavljen 29.11.2008. u 11:36 sati.