četvrtak, 06.11.2008.
Dobro,tko je ovdje lud?
Situacija na mom radnom mjestu je katastrofalna! I više od toga...
Voditeljica "moje smjene" jednostavno nije normalna žena,ni "N" od normalnog. Njene ideje su da svi rade sve i da svima za sve prigovara,a ona sama se svih tih "pravila" ne pridržava! Uglavnom,ona je jedina normalna osoba (tako sama tvrdi),mi svi ostali smo koma. Znači,jedan protiv sedam. Sigurno je ona u pravu,nema šta..
Za svakog ima neki komentar,svatko ne radi kako treba,kasni na posao,neuredan je,lijen je,ne sluša ju...
Svatko od nas ima mane,jedino je ona bez greške! Originalana ulizica voditeljima. Stvarno,neznam da li sam u zadnje vrijeme nekoga toliko prezirala koliko nju.
Kad s njom radim,imam osjećaj kao da me cjelo vrijeme netko gleda i samo čeka da nešto pogriješim,pa da ima razloga ić drukat. Svima se zamjerila i šta sad? Sad misli da će jedan njen osmjeh sve promjenit?
E,pa neće... Kod mene u očima će bit jedino i isključivo tu-kača,jer ni jednu drugu titulu nije zaslužila...
Jučer,njen slobodan dan... Malo mira u kući... 
Mislim da je i kolegi i meni predahnulo kad smo počeli radit...
A danas,repriza... Opet sve po starom,njeno kreštanje i sranje... Dosadne priče,glupi teleči pogledi,ma joooooooooj,uopće nemam volje za ić tamo kad znam da će bit koma! Neda mi se,nemam volje,majke mi!
Iako mislim da će dan proć ok,jer ću bit toliko cool,pa ću ju uspjet ignorirat,kao što to radim u zadnje vrijeme...
Nego... Dosta mog trošenja vremena na neke ljude koji to ne zaslužuju...
Idemo malo o mom dragom,jer se bliži njegov dan,dakle... Još malo mu je rođendan!
Jeeeeeeeeee,jedva čekam...
Nadam se da će mu se poklon svidjeti,jer sam se stvarno potrudila da to bude kako treba i jedva čekam da vidim kako će odreagirat kad ga dobije...
S nama je situacija i dalje ista... Volimo se,a to je najvažnije od svega. Ovaj tjedan nam je koma... On ujutro radi,ja popodne,ni nevidimo se skoro,tako da... Faaaaaaaali mi za poludit... A šta ćeš,kad moramo radit oboje!
I još malo,pa ću ja na godišnji,tako da... Malo opuštanja doma,bez nepotrebnih komentara od strane nadređenih!
I onda ću dragom svaki dan radit papicu,čekat ga lijepo doma,cmakat,čuvat,mazit i pazit,jer mi je on SVE na svijetu...
Neki put nemogu vjerovat koliko volim tog čovjeka,jednostavno,stavarno,iskreno i full jako,nemogu bez njega i volim ga jaaaaaaaaaaako!
I nema mi ništa vrijednije i važnije od njegove sreće i njegovog osmjeha...
I sretna sam što ga imam,presretna!
- 11:11 -
