ponedjeljak, 17.11.2008.
Ah,ta ljubav...
Današnji dan... Lijepo mi je bilo,baš onako,nice... Popodne!
Ujutro se probudila,dan počeo obično,bez obveze za posao,naravno,na godišnjem sam...
Imala dogovorenu kavu sa tetom koju sam nekoliko puta spomenula... Teta ozdravila,a nisam s njom ispijala kavu duuuuuuuuuuuuuuuugo,duuuuuuuuugo,pa je bilo vrijeme da malo bla-bla s njom! 
I,kao i uvijek s njom na kavi,naše mjesto,zimsko mjesto...
Smijeh,smijeh,pa malo ozbiljno,pa smijeh... Uglavnom,drago mi je da smo se našle i nadam se da ćemo uskoro opet!
Dragi i ja ju odvezli doma...
I onda u hrvatski lanac supermarketa "Plodine" .
Kupili si par stvari,između ostalog,dragi uzeo neizostavni kinder pingvin (mislim da bi se mogla gušit u njemu ) .
Došli doma i onda svatko nešto i brzo je večera bila na stolu... Fino papali i onda se malo smijali ljudovima u BB kući,pa on gledat TV,a ja na komp... Čudno,ali dosta ljudi bilo online... Malo bla-bla... I evo me sad malo ovdje!
Uglavnom,vječito mi je ona dilema u glavi :" Da li mene moj dragi stvarno voli,ako mu je napetije gledat TV,nego bit samnom ?". I,naravno,nebi ja bila ja,da ga ne pitam i da ne rješim tu situaciju... Uglavnom,dogodilo se pred malo,a njegove riječi su mi suze na oči natjerale. Kao što sam i napisala,pitala sam ga da li mu je stvarno stalo,a on mi je odgovorio,baš ono što sam htjela čut i što nebi mjenjala za ništa na svijetu. Uglavnom,na full dobar način mi je rekao da me voli i da trenutke samnom nebi mjenjao za ništa na svijetu,a kamo li za jedan film... A nema mi ništa draže nego kad me on pohvali ili kad mi kaže koliko mu je stalo...
Tako je to kod nas cura,nama pažnje nikad dosta,pa uvijek dobro dođe koja pohvala,volim te,fališ mi... Svaka curka će znat na što mislim... Pogotovo kad si samopouzdanje nije baš na onoj razini na kojoj bi trebalo bit,jednostavno,svaka riječ od strane osobe do koje ti je stalo znači ti full... I tako sama sebe uhvatim neki put,kad sam sama doma i kad mi moj njamili fali,kako mi odzvanjaju njegovi postupci i neke njegove riječi u glavi... Neki put mi njegova cmokuša,zagrljaj ili pohvala znače više nego išta na svijetu...
A slatkavo je to moje malo stvorenje,a kako ga tek volim.... 
I neki put se sama pitam da li sam ikada ikoga tako voljela? Da li sam ikome poklanjala toliko pažnje? I odgovor je jednostavan,stvarno nisam... Mislim da ju nitko prije njega nije ni zaslužio! I zato sam stvarno sretna što ga imam!
- 22:35 -
