petak, 27.08.2010.
... Nekoliko vrsta ljubavi ... <3
Heh... Baš se jučer vidjela sa jednom od dražih mi frendica, mojom alternativkom, baš mi je falila... Kao i na svakoj našoj kavi, blebetalo se o svemu! Malo škola, posao, doma, "prijatelji", i neizostavna tema SEX! 
I kad sam se vratila doma, baš sam malo razmišljala o druženjima, odnosima, ljubavi...
Kao što je jedan moj bivši rekao, ja imam 5 osmjeha! Kad sam sretna, sigurna i zadovoljna, to je onaj najbolji, prvi! Kad nisam sigurna i kad se ne smijem od srca, to je drugi!
Kada ne želim pokazat nezadovoljstvo, pa se nasmijem, to je onaj "osmjeh u sredini, zlatnoj sredini" ! Kad sam tužna, to je četvrti! I kad sam turbo povrijeđena, to je onaj najgori... Najgori peti osmjeh! Bila sam s tim dečkom dugo, skoro 5 godina... Bio mi je prva ljubav i osoba koja me je najbolje u to vrijeme poznavala! Stvarno sam takva, takva sam bila oduvijek! I kad me nešto boli, osmjeh je tu, samo je pitanje koji osmjeh od pet nabrojanih... On je UVIJEK znao koji je od njih u pitanju... Prva ljubav, sve prvo s njim, stvarno je bio dečko na mjestu! Sretna sam da sam s njim puno prošla, bilo nam je lijepo... No, sad sam zaručena, sad je prava ljubav u pitanju, osmjeh broj jedan!
I tako, razmišljajući o ljubavi, uvidjela sam da u mom životu ima podosta vrsta ljubavi... Meni osobno, najvažnija je ljubav prema partneru, tj. sada prema mome zaručniku! Uh, kako sam ponosna što sam zaručena!!! 
To je iskrena, velika, jaka i snažna ljubav! Ljubav, koja ne vidi prepreku, koja se ne spotiće, koja uvijek ide hrabro naprijed i koja vjeruje da je svijet najljepši, baš zato što je on uz mene! Ta me ljubav najviše drži, ona mi je najbolja prijateljica, rame za plakanje, uvijek uz mene, u svim trenutcima, bila ja sretna ili ne! To je ljubav s kojom gradim budućnost, s kojom prolazim kroz život, uvjerena da nisam sama, da me uvijek netko voli, da imam razloga biti sretna... Ta je ljubav neprocjenjiva! Ljubavi, VOLIM TE!!! Hvala mu što postoji!
Druga ljubav, to je ljubav prema prijateljima! To je za mene najteža ljubav! Ona je ona vrsta ljubavi, koja je uvijek nesigurna, koja ni sama nezna na ćemu je... Nije ni pretjerano sretna... Hm, ružno je reći, ali danas je jaaaako, jaaaaako malo prijatelja! Malo je onih koji će biti uvijek uz tebe, koji će te voljeti bez obzira na izgled, finhancije, ponašanje... Malo je onih koji će za tebe staviti ruku u vatru, iako, ti ljudi postoje... Samo ih je teško naći... No, imam ja nekoliko tih ljudi, koji su mi sasvim dovoljni, da zadovoljim svoju drugu ljubav! Tu su za mene, kada mi je dobro, kada mi je loše, jednostavno, uvijek su tu! I dragi su mi, sretna sam da postoje! Ljudovi, hvala vam!
No, ova je vrsta ljubavi za mene najteža, zbog toga što nije čista i iskrena! Mlada sam, a već sam se opekla nekoliko puta! Već sam nekoliko puta ljude zavoljela, a onda shvatila da mi nisu ni P od PRIJATELJA! Navukla sam se na tanak led, "gledala" sam srcem, a ne očima... I naravno, prešla sam se! Opet sam "dobila pljusku" od ove vrste ljubavi...
I onda se pitam, zašto mi je ta ljubav toliko bitna, kad je takva, sva čudna, nestabilna? Hm, hm... Teško je reći... Mislim da mi je bitna, jer volim imati dobre ljude oko sebe, jer se volim družiti, blebetati, šetati... Heh, košta me sve to, ali, j*b*g*, to je život...
Treća ljubav je za mene obiteljska! Znam da bi obitelj trebala biti najvažnija, no... I nemam ja neku obitelj... Tako da, ta je ljubav za mene na trećem mjestu! Nekako, kao da to i nije prava ljubav, nego više neko poštovanje... Uglavnom, imam tateka i seke, tu su, znam da postoje... Bitno da sam za njih tu i da su oni za mene tu!
Važna mi je obitelj, naravno, ali... Uvijek s tim neki problemi... Iako, ljubav je to! 
Četvrta ljubav, ljubav prema životinjama... Uh, super je! Volim sve, ali baš sve životinje, neke više, neke manje, ali ih volim!
Živa bića, ovisna o nama, ljudima, a daju toliko ljubavi i topline... Tako da, odlično mi je to! Kada vidim svoju kornjačicu, pasića ili koju treću životinjicu, rastopim se... Ma te preljepe oke, ta toplina... Ma, ljubavi male! Obožavam životinje, stvarno su to božja bića!
I peta ljubav... To je ona ljubav prema neživim stvarima, prema sitnicama, malim znakovima pažnje, lijepa ljubav! U tu ljubav spada i moja "ljubavnica" - astrologija! Jedna neživa, a meni jako bitna stvar u životu! Tako u ovu skupinu spadaju plišane igračke, figurice, neka djela, iznenađenja... Ma super je ta ljubav!
Kad zabriješ da te voli plišana kornjača!
I to su te moje ljubavi... Kao što imam pet osmjeha, tako imam i pet vrsta ljubavi! Sve je to ljubav, naka bitna, neka manje bitna... Ljubav je!
- 20:42 -
srijeda, 25.08.2010.
... Moje " zdravlje " ...
Prije više od pet godina, moja je zdravstvena situacija postala katastrofalna... 
Završila sam u bolnici, mjesec dana sam bila tamo, ne sjećam se ničega, cjela situacija je bila čudna... No, nebi to bio problem da je bolnica popravila stvar, da se situacija rješila, onda bi bilo sve ok! No, situacija se od tada samo mjenja, bude ok, pa nebude ok i tako stalno u krug! Moj prvi posjet bolnici, bio je težak, za mene, a pogotovo za moju familiju! Stvarno sam bila u banani... I onda, ljekovi, koji su me udebljali totalno, tužno do kraja, da sam od ljekova dobila 35 kg. I, naravno, kao i većina mladih ljudi, prestala sam ih piti u nadi da će mi sve biti ok, no, nažalost, nije bilo tako... Svaki prestanak uzimanja lijekova, tražio je nove problem, svaki put je bilo sve gore i gore! Od tada sam još dva puta bila hospitalizirana, na sreću u svjesnom stanju... I drugi put je bio težak, ležati u sobi, gledati u plafon i razmišljati što i kako dalje... U to sam vrijeme prekinula školovanje i bila sam frustrirana zbog toga, san mi je bio postati geodetkinjom, no... Nikad taj san nisam uspjela realizirati. Nakon uzimanja velike količine ljekova i nakon pretjeranog spavanja, prestala sam odlaziti u školu, a nisam to htjela nikome reći... Šutila sam, bojala se optužbi... I sada se kajem, full! Jer, da sam se nekome obratila, možda bi mi pružili pomoć, pomogli mi, možda bi pauzirala godinu, oporavila se i nastavila dalje... Tu sam ogromnu grešku napravila! 
Kajat ću se zbog toga do kraja života... Samo, shvatila sam da je vrijeme da se trgnem i nastavim dalje, da ne patim za geodezijom, iako, to je onaj moj kamen na srcu! Kada vidim geodete po ulici, obuzme me odličan osjećaj, jer se vratim u vrijeme kada sam i ja stajala iza teodolita i kada sam i ja uživala u tome! Uživala bi ja opet, samo... Nemam više priliku... Sada se trudim postati tehničarka cestovnog prometa, nije ni to loše! Nadam se da na tome neću stat, oduvijek mi je želja bila da završim fakultet i da budem na sebe ponosna, super je to! Svaka diploma, bilo čija, izmami mi ! Valjda će i moja jednoga dana biti u mojim rukama, predobro bi to bilo...
No, treći posjet bolnici, bio je... Tužan! Završila sam opet zatvorena, daleko od svih... Osjećala sam se tužno, sama sam sebi prebacivala neke stvari... Ali, ovaj put sam imala posjete svaki dan, baš svaki... Dragi, tata, seka... Bili su uz mene svaki dan, neprestano me bodrili da moram krenut naprijed, da je sve iza mene, da nisam sama, da me vole... I tako mi je drago da su bili tada uz mene! Nikad to neću zaboraviti, nikada!!! I moj je dragi pustio suzu kad smo se pozdravljali, plakao je i nekoliko puta kada je dolazio, plakao je i tati na telefon, tako mu je teško bilo... A i meni! Srce mi je pucalo... Najbolje vrijeme godine, Božić, Nova godina... A ja zatvorena! Uf, kako samo boli kada se sjetim... Znala sam da ću plakati pišući ovaj post, znala sam da će mi biti teško... Uf, katastrofa!!!
No, to je moja sudbina, to je moj svijet, to je križ kojeg nosim na leđima, a težak je full ! Samo, sretna sam jer imam ljude koji me vole, koji su uz mene i koji mi pomažu boriti se sa opakom i neizlječivom bolesti... Kako je teško prihvatiti činjenicu da imam samo 20 godina i da ću se cjeli svoj život morati lječiti, uf, kako je teško!
Iako, znam da prestanak terapije opet ima velike i teške posljedice, ne želim si to opet dopustit! Dovoljno sam boravila u onoj ružnoj žutoj zgradi, preeeeviiiišeeee!
I zato, moram sama sebe tjerati da svaki dan pijem ljekove i da se nadam da ću biti bolje...
- 08:27 -
utorak, 24.08.2010.
Što mi znaći Hrvatska! :)
Mlada sam, full! Samo, nekako u zadnje vrijeme razmišljam što mi znaći država u kojoj živim! Bila sam još u pelenama, kada su se moji bliski borili za današnju državu, kada su im životi bili izloženi kraju! I oni sada na neki način žale što su u tome sudjelovali, jer većina od toga nema ništa! Tako moj tata, npr. nema ni neku posebnu mirovinu, niti ima neka posebna prava, nema od toga ništa, žalosno, ali tako je...
Meni, kao pojedincu, Hrvatska znaći dosta! Lijepa mi je, ima lijepih mjesta, prekrasna priroda, spomenici, građevine, rijeke, jezera, potoci, more... Sve je to lijepo i sviđa se ljudima iz raznih dijelova svijeta, turista ima, cijenim to što oni cijene naša bogatstva! Proputovala sam dosta, bilo me je po cjeloj Hrvatskoj! Vidjela sam najljepše gradove, otoke... Svagdje sam se osječala kao doma, uživala sam u vremenu provedenom u bilo kojem gradu, bilo gdje u Hrvatskoj! I sretna sam i ponosna na sva naša blaga! I onda, razmišljam o susjednim zemljama... Svaka od njih je lijepa na svoj način, ali ni jedna mi zemlja nema onu čar koju ima moja Hrvatska, nema ni jedna ono nešto, što mi je u srcu! Naravno, svakome je njegova zemlja posebna, svatko cijeni, voli i poštuje svoje! Draga moja Hrvatska, lijepo je biti tvoj stanovnik, dio tebe! 
I, naravno, moram spomenut i moju sreću, jer imam nešto što malo ljudi ima, imam prijatelje i dragoga koji me poštuje! Najbolji je osječaj probuditi se uz njega, zaspati uz njega i osječati se lijepo u njegovom naručju, sigurna potpuno! Hvala ti Bože što sve ide tako, što imam uz koga biti sretna, cijenim to full!
- 13:40 -
ponedjeljak, 23.08.2010.
... Osmijeh- kriva linija koja spaja srčeka!! :) :) :) :) :)
Onako, lijepo je vidjeti nasmijanoga čovjeka, iako je to u zadnje vrijeme rijetko! Ah, kada ne razumiju da je osmjeh nešto predobro!
Šečući po Korzu, slavnom rječkom šetalištu, vidim masu dječice, lijepih teta i tetaka, uvijek mi to izmami osmjeh na lice, no... Rjetko kad osmjeh dobijem nazad! Neznam zašto se ljudi više ne smiju kao nekada? Zašto je tako teško nasmijat se i ostavit ljep dojam na čovjeka?
No, nema veze, neka su tmurni, nisu ni svjesni da si zatvaraju vrata, jer svi znamo ono-- Osmjeh otvara svaka vrata!
Zato se većinom i smijem, zato sam vedra i vesela, jer... Uvijek je ljepše vidjet nasmijanu osobu! Ma, lijepa sam ja svakakva!
Mislim, znam da je vrijeme teško, da se nema novca, da su ljudi u kreditima, da se teško živi, bla - bla - bla! No, ništa ne dobijemo sa tužnim facama!
Tako je lijepo gledati svijet kroz roze naočale i uvijek sve vidjeti lijepo ruuuuužičastooooo!
Mislim, svatko ima loš dan, nije to ništa strašno, ali više treba biti vedrih dana, jer je tako lakše, lakše za proći kroz teško razdoblje!
Bila sam i ja dosta vremena down, nisu neki ljudi imali za mene razumjevanja, osuđivali su me i udaljili se od mene... Žalosno! Nema veze, imali su priliku popravit situaciju, no... Nisu se dovoljno trudili, tako da... Prošla baka s kolačima, kako bi rekao moj tata!
E, a sada, nema više trećeg roka za popravak, sve što je bilo je palo u vodu, sve je otišlo u nepovrat i neka je! Tako i treba, jer ne valja stalno popuštati ljudima, uvijek te iskoriste!
Tako sam i shvatila što su ubiti prijatelji! To su ljudi koji su uvijek tu, u dobru i zlu, u mraku i na svjetlu, a njih je jaaaakoooo, jaaaakooooo malo! Stvarno, malo njih te cjeni cjelo vrijeme, malo njih ti daje rame da na njemu plačeš... A onda, kada se digneš s dna, onda bi svi bili dobri, ali... Nemože, nema šanse! Izgubili ste me ljudi, a ja se lijepo smijem, izlazim, uživam, provodim se! I super mi je! A znam da me se i vi sjetite s vremena na vrijeme, a ja se vas sjetim samo kad nešto loše pričam, niste bolje ni zaslužili!
I tako smijem se, i smiješ se i sve je istooooo kao prije!
A tako se dobro ujutro probuditi nasmijan, vedar, vesel, odmah je sve bolje! I dan lakše i ljepše prođe!
I povremeno se zaustaviš, zahvališ Bogu što ti je dao sve što imaš i što ti je lijepo! Tako i treba biti, trebaš biti zahvalan što lijepo živiš! Što se možeš smijat, zabavljat, uživat i najvažnije od svega, trebaš biti sretan, jer VOLIŠ i jer SI VOLJEN!!!
Joj, kako je život lijep! Lakše je kad se okreneš ljepšim stvarima i kad se pomiriš da moraš nositi neki svoj križ, onda lakše i živiš!
Hvala ti Bože, što sam ovako sretnaaa!!!
- 22:17 -
četvrtak, 19.08.2010.
Sretna što ga imam! :)
Više od 30 mjeseci, sretno sam zauzeta!
Sretna sam totalno, ponosna na svoj izbor, ponašanje, ljubav... U ono vrijeme, kad sam izlazila stalno, partyala, bila budna danima, radila i imala stav da je najbolje na svijetu bit sam, u to mi se vrijeme dogodio šok! Dečko, moj sadašnji zaručnik, svidjeo mi se na prvi pogled! Kako je to čudan osjećaj bio, totalno! Između dvije vatre, osjećaja i "pristojnosti", morala sam odlučit... Da sam izabrala "pristojnost", sada vjerovatno nebi bila toliko sretna! Stvarno mi je dragi sjeo na prvu loptu, oduševio me samom svojom pojavom... Bila sam gotova, obuzeli su me leptirići... Samo je bilo pitanje kako mu prići??? Heh, ispalo je dobro, ispalo je da će se brzo vratiti, jer je sin od jedne bivše mi kolegice! To je bilo super! Znaći, temelj da ga opet vidim, bio je jak! Tako je i bilo... Nekoliko dana poslije, počeo je malo češće dolazit! I počela sam s njim neku "spiku"! Dala sam mu do znanja da mi se stvarno sviđa... Nije ni on bio hladan! Opušteno, vedro, veselo i nasmijano, poželjela sam čokoladicu! Na kraju sam dvije dobila!
I onda, onda je bilo vrijeme da razmjenimo brojeve, bio je dragi kavalir, pa me je pred svima broj pitao, dobio ga je, naravno! I onda malo dopisivanja, malo boljeg upoznavanja i prvi susret! Ljepo je bilo, baš onako kako sam i htjela... I, malo po malo, išli smo naprijed! Ljubav, poštovanje i tolerancija, prati nas sve ovo vrijeme! Stvarno, moj dragi je najbolji na svijetu, već mi je to u bezbroj situacija dokazao! Ma, da samo znaš kako te volim Bejb, koliko mi značiš... Ma sve si moje ti!
Zna on to, naravno da zna! I zato, baš jer i on mene voli, i zato što sam i ja njemu sve, baš zato i jesmo zaručeni! Uf, kako sam samo ponosna na nas, kako mi još uvijek lete leptirići u trbuhu, kako mi svaki poljubac i dalje znaći nešto posebno, kako jednostavno, iskreno i od srca volim! Dragi moj, moje najbolje, najljepše i najvrijednije na svijetu, HVALA TI!!!!
Hvala, što si uz mene kada sam nasmijana! Hvala što si uz mene kada sam u nekoga ili u nešto razočarana! Hvala što me podržavaš u svemu! Hvala što mi NIKADA nedaš da potonem, hvala što me držiš daleko od dna! Hvala ti što me razumješ, što si tu UVIJEK kada te trebam, dragi, HVALA TI! I sve je s tobom lijepo, sve ima neki poseban sjaj... A naći nekoga tko je kao ti, to je lutrija, ti si, dragi moj jedna od bezbroj zvijezdica! Baš sam najbolju zvjezdicu odabrala!
I ovaj blog, stvoren je radi nas, radi uspomena na sve lijepe trenutke, na sve osjećaje, ali baš na sve... Sve naše, onako kakvo stvarno je!
I evo je, suza u oku, baš sam znala da će doći... Ali, ove su suze one koje najbolje očiste okice, one suze radosnice... Prepune oči uspomena, prepuno srce nade da se nikada nećemo razdvojiti... I Ljubić moj, SRETNA SAM ŠTO TE IMAM!
Zaspati uz tebe- neprocjenjivo! Probuditi se uz tebe- neprocjenjivo! Biti s tobom- neprocjenjivo i nezamjenjivo!
Volim te dragi moooooj, samoooo moooooj!
- 23:51 -
utorak, 17.08.2010.
Jesam li sigurna u sebe? Ili je to prolazna faza?
Oduvijek su me fascinirali ljudi koji zrače pozitivnom energijom i koji su svjesni svojih kvaliteta, dakle ljudi puni pozitive i samopouzdanja!
Meni je toga manjkalo, i kada sam bila najbolja od najboljih, nisam bila sigurna u sebe i uvijek me je obuzimala nesigurnost i sumnja u vlastite kvalitete! No, kako je u životu sve relativno, tako je i sigurnost u samog sebe relativna... Opet, s vremena na vrijeme postaneš svjesan koliko vrijediš! I kad misliš o reakcijama ljudi oko sebe, kad vidiš da se uvijek imaš kome javiti, potražiti nećiji savjet, onda postaješ svjestan da vrijediš! A ako vrijediš, znaći da trebaš postat svjestan da si kvalitetna osoba!
Kako sam u zadnje vrijeme zaključila, svi oni "prijatelji", nisu vrijedni moje pozitivne energije! To su ljudi kojima sam usputna stanica, ljudi koji me uopće ne poznaju, koji osuđuju bez razloga i koji gledaju samo, jedino i isključivo sebe! I onda staneš na loptu, okreneš se oko sebe i podvučeš crtu! Staneš na kraj svoj glumi, svi lažnim nadama, svim pokušajima da pomogneš drugima! No, nisam ni ja neka "biljka" kojoj je dovoljno da je zaliješ jednom tjednom, nisam osoba koja temelji odnos na povremenim druženjima, izlascima i pokojem komplimentu! Sve pada u vodu kada komunikacija prestane! I onda, kao što sam i rekla, povućem se na jedno vrijeme, nekoliko puta razmislim... I gotovo sa "prijateljstvom", kojega nikada nije ni bilo! I, naravno, uvijek te odnose prokomentiram sa ljudima, da čujem njihova mišljenja, da vidim da li sam pogriješila ili sam napravila pravi potez i prekinula odnose sa negativcima! Uvijek sam u pravu, uvijek postupim ispravno! I onda shvatim da sam kvalitetna osoba i da imam dobre stavove! Tako sama sebe izgrađujem i tako napredujem u životu! Svaka odluka nosi svoje posljedice, kod mene te posljedice i nisu pretjerane, one su nešto što čujem, zanemarim i većinom izignoriram! Ćemu se uopće truditi spašavati odnos, koji je od početka klimav? Ćemu isprobavat i forsirat svoje granice izdržljivosti? Znaš da nekome u društvu ne pašeš, ćemu onda pokušaj pridobivanja "naklonosti" te osobe? Ne, to više ne radim, nego jednostavno odlučim stopirati ta "druženja" ! Neda se meni gubit vrijeme na ljude koji nisu toga vrijedni, koji glume da je sve OK, a znaju da nije tako! Dragi Vi, plitki se totalmente! I nema veze što sude po nekoliko susreta, ima veze što nisu svjesni da samo svojim postupcima gube! Nije lako danas nać osobu s kojom možeš pričat o svemu, kojoj možeš reći sve, požalit se, pohvalit se, jednostavno otvorit srce za sve! I sretna sam jer imam nekoga, kome nisam dosadna, tko me uvijek sasluša i da mi savjet! Hvala im na tome! A hvala i jadnicima koji se ponašaju jadno, jer mi time dižu ego i otvaraju mi oči, a pritom shvaćam koliko stvarno vrijedim! I kad zavolim neku osobu, kad ju prihvatim sa manama i vrlinama, onda me ona razočara, ali, kako sam čvrsta, to me niti malo ne povrijedi, nego me nasmije! Vrati mi film u glavi, da mi do znanja da su sve to oni ljudi kojima si prolazna faza i koji očekuju da ćeš uvijek biti tu kada te trebaju, no... Tako se varaju! Tako nisu svjesni da ste im ispred nosa zalupili vrata, da ste im okrenuli leđa i da ste im dali crveni karton! I onda traže utjehu u drugim "žrtvama" !
Pokušavaju opet nekome zamazat oči, to im uvijek uspije, no... Sve je to kratkog vijeka, sve to brzo završi i sve to na kraju krajeva postaje samo jedan mali dio prošlosti!
Kakve su osobe koje nemaju prijatelja s kojim se druže više od godine dana? Kakve su osobe s kojima nemaš kontakt sve do onoga trenutka kad im je potrebna pomoć? Kakvi su to ljudi koji ti uzalud troše energiju, a ne uzvračaju ništa? Kakvi su ljudi koji forsiraju druženja u kojima nema vedrine? U kojima su teme tužnog karaktera? Kakvi su ljudi koji izmišljaju bolesti, da bi imali sažaljenje? Ustvari, nisu to ljudi, daleko je to od čovjeka! Daleko je od karaktera kakav bi čovjek trebao imat! Ooooooooooooo, kako je dobro biti svjestan da nema puno ljudi na svijetu, kako je lijepo znati da si okružen usputnim stanicama, a najbolje od svega je što nikome više to ne dopuštaš! Imaš stav s kojim si ponosan, sretan i zadovoljan! A na kraju krajeva, imaš svoj krug ljudi, imaš nekoga tko te voli i koga ti voliš! Nije li to dobvoljno da ne skidaš osmjeh s lica? Dovoljno je, naravno da je dovoljno!
A kako sam došla do svojih stavova?
Shvatila sam da što si labilniji, to ljudi više osjete i daju ti do znanja da su spremni zgaziti te! Iskoriste ono što im kažeš u povjerenju, uvijek nešto nadodaju, okrenu priču i pokušaju te naoraviti budalom! Heh, nemaju "ljudi" granicu bezobrazluka, nemaj osjećaje prema drugima, me nemaju oni ništa! Nisu svjesni, niti će ikada biti svjesni kako su jadni, kako nemaju pojma o odnosima, kako su nisko! Ma, samo tonu, nikada isplivat na površinu!
I lijepo, staviš na papir: dobro - loše! I ono što prevagne uzmeš u obzir! Vaga nikada ne laže, uvijek pokaže kako je, ako dobro važeš!
I onda, na kraju svega, ponosna sam i sigurna u sebe, nije to nikakva faza, to je definitivno stav!¨
- 13:11 -
srijeda, 04.08.2010.
" Soba košmara "
Heh, zanimljivo provodim ljeto, zadovoljna sam full!
Iako, kao i svaki put, postoje "stvari" i situacije s kojima nisam zadovoljna, no to je manje bitno! Nakon podosta vremena, imam ljeto slobodno, ne potpuno, ali jedan dobar dio slobode ipak imam! Baš je super taaaaaaj osjeeeeeeeeeeeečaj!
Izlasci, druženja, kave, more, putovanja ( ne pretjerano daleka, ali su putovanja ), blebetanja satima... Sve to već duže vrijeme!
I naravno da sam sretna, zadovoljna, vesela, nasmijana, baš sam dijete sreće i cvijeća, kako me ljudi nazivaju, a meni taj opis savršeno odgovara! Imam feeling kao da je vrijeme u kojem sam bila depresivna, daleeeeko, daaaaaleko iza mene i full mi je drago da je tako... Imala sam nekoliko dana, neke manje "smetnje", ali i ti su dani iza mene! I opet sam ona prava strijelčica, puna energije i optimizma! Čaša je polu puna!
E, sad na red dolaze i one, manje vesele teme! Odnosi sa javnošću! Super je kada se osječaš kao mala budala, kao konjić kojeg bezobrazni ljudi uporno jašu, bez mog odobrenja i bez mog zelenog svjetla, s kojim bi odobrila njihovo bezobrazno ponašanje! Super, baš je lijepo koristiti nečiju dobru volju i nećije debele živce, da bi zadovoljio svoje potrebe! Da, da, takvi su ljudi dugo vremena bili oko mene! Odlično, perfektno, predobro, kakva sam ja magarica!
No, svemu kad-tad dođe kraj, pa je tako kraj došao i mojoj magarečoj karijeri! Teško je reći nekome da ti više u životu ne znaći onoliko koliko on sam misli, teško je iznijet problem, a da pri tom ne povrijediš osobu, koja ti je do nedavno značila dosta u životu! Ali, ako šutiš i pustiš da te iskorištavaju, onda samo, jedino i isključivo sam patiš! Njima bi bilo lako da se ne buniš, iskorištavali bi te i dalje, sve do onog trenutka, dok ne odlučiš progovorit o problemu! I onda krene lavina, lavina koja se full teško regulira i koje većinom odnese "žrtve" ! I onda je pitanje tko su u toj cjeloj lavini osječaja, razmišljanja i razgovora, tko su tu žrtve, ili tko je tu žrtva? Dvosjekli mač!
No, shvatila sam da je moj stav meni osobno najbitniji! O njemu ovisi koliko ću bit sretna, zadovoljna i koliko ću kome dopustiti da me povrijedi! Ne treba za vrijeđanje neko posebno odobrenje, jer onaj tko te želi povrijediti, ili onaj koji te nesvjesno vrijeđa, neće nikad razmišljati o nikakvom odobrenju! Ali, lako za tog` nekog, on svejedno svojim postupcima izlazi iz mog života, za njega je najlakše, ali onda ostaje dvojba mene sa samom sobom! Na sreću, ta dvojba kratko traje ili je uopće nema, jer prije nego se s nekim odlučim pozdravit i prije nego nekoga izbacim iz svog života, jaaaaaakoooo, jaaaakoooo dobro razmislim! No, kada ljubav pukne, onda većinom pukne zauvijek! Jer, ćemu neprestano čitati knjigu kojoj znaš kraj? Koliko ju samo puta moraš pročitati da bi shvatio koju pouku ta knjiga nosi? Heh, najbolje je pročitati ju dva puta, za svaki slučaj! Svatko zaslužuje drugu priliku, ali kad nju prokocka, to je gotova stvar! Tako se i meni dogodilo sa "prijateljima" ! Da se razumjemo, nikada to ni nisu bili prijatelji, to su bili poznanici, kojima sam bila dobra kada im nešto treba i kada ostanu sami! I bili su mi full dragi, dok nisam shvatila što se sve krije u pozadini svih tih odnosa! I sada, kada sam pročitala sve odnose između redaka, sada znam da je prijatelja jako, jako malo! Shvatila sam da su večina tih ljudi koje sam smatrala prijateljima, ustvari samo glumci, a scenarij je manje bitan!
Ćemu sva ta gluma? Ćemu svi ti lažni osječaji? Ma, ljudi "moji", vi ste svoj staž kod mene odradili! Vi ste za mene samo, jedino i isključivo dio prošlosti...
Zato, ako ste me ikada voljeli kao što ste govorili da jeste, treba vam svima biti žao! Treba vam biti žao što u mome srcu i u mome životu za vas više nema mjesta!!!
- 13:30 -
