utorak, 17.08.2010.
Jesam li sigurna u sebe? Ili je to prolazna faza?
Oduvijek su me fascinirali ljudi koji zrače pozitivnom energijom i koji su svjesni svojih kvaliteta, dakle ljudi puni pozitive i samopouzdanja!
Meni je toga manjkalo, i kada sam bila najbolja od najboljih, nisam bila sigurna u sebe i uvijek me je obuzimala nesigurnost i sumnja u vlastite kvalitete! No, kako je u životu sve relativno, tako je i sigurnost u samog sebe relativna... Opet, s vremena na vrijeme postaneš svjesan koliko vrijediš! I kad misliš o reakcijama ljudi oko sebe, kad vidiš da se uvijek imaš kome javiti, potražiti nećiji savjet, onda postaješ svjestan da vrijediš! A ako vrijediš, znaći da trebaš postat svjestan da si kvalitetna osoba!
Kako sam u zadnje vrijeme zaključila, svi oni "prijatelji", nisu vrijedni moje pozitivne energije! To su ljudi kojima sam usputna stanica, ljudi koji me uopće ne poznaju, koji osuđuju bez razloga i koji gledaju samo, jedino i isključivo sebe! I onda staneš na loptu, okreneš se oko sebe i podvučeš crtu! Staneš na kraj svoj glumi, svi lažnim nadama, svim pokušajima da pomogneš drugima! No, nisam ni ja neka "biljka" kojoj je dovoljno da je zaliješ jednom tjednom, nisam osoba koja temelji odnos na povremenim druženjima, izlascima i pokojem komplimentu! Sve pada u vodu kada komunikacija prestane! I onda, kao što sam i rekla, povućem se na jedno vrijeme, nekoliko puta razmislim... I gotovo sa "prijateljstvom", kojega nikada nije ni bilo! I, naravno, uvijek te odnose prokomentiram sa ljudima, da čujem njihova mišljenja, da vidim da li sam pogriješila ili sam napravila pravi potez i prekinula odnose sa negativcima! Uvijek sam u pravu, uvijek postupim ispravno! I onda shvatim da sam kvalitetna osoba i da imam dobre stavove! 
Tako sama sebe izgrađujem i tako napredujem u životu! Svaka odluka nosi svoje posljedice, kod mene te posljedice i nisu pretjerane, one su nešto što čujem, zanemarim i većinom izignoriram! Ćemu se uopće truditi spašavati odnos, koji je od početka klimav? Ćemu isprobavat i forsirat svoje granice izdržljivosti? Znaš da nekome u društvu ne pašeš, ćemu onda pokušaj pridobivanja "naklonosti" te osobe? Ne, to više ne radim, nego jednostavno odlučim stopirati ta "druženja" ! Neda se meni gubit vrijeme na ljude koji nisu toga vrijedni, koji glume da je sve OK, a znaju da nije tako! Dragi Vi, plitki se totalmente! I nema veze što sude po nekoliko susreta, ima veze što nisu svjesni da samo svojim postupcima gube! Nije lako danas nać osobu s kojom možeš pričat o svemu, kojoj možeš reći sve, požalit se, pohvalit se, jednostavno otvorit srce za sve! I sretna sam jer imam nekoga, kome nisam dosadna, tko me uvijek sasluša i da mi savjet! Hvala im na tome! A hvala i jadnicima koji se ponašaju jadno, jer mi time dižu ego i otvaraju mi oči, a pritom shvaćam koliko stvarno vrijedim! I kad zavolim neku osobu, kad ju prihvatim sa manama i vrlinama, onda me ona razočara, ali, kako sam čvrsta, to me niti malo ne povrijedi, nego me nasmije! Vrati mi film u glavi, da mi do znanja da su sve to oni ljudi kojima si prolazna faza i koji očekuju da ćeš uvijek biti tu kada te trebaju, no... Tako se varaju! Tako nisu svjesni da ste im ispred nosa zalupili vrata, da ste im okrenuli leđa i da ste im dali crveni karton! I onda traže utjehu u drugim "žrtvama" !
Pokušavaju opet nekome zamazat oči, to im uvijek uspije, no... Sve je to kratkog vijeka, sve to brzo završi i sve to na kraju krajeva postaje samo jedan mali dio prošlosti!
Kakve su osobe koje nemaju prijatelja s kojim se druže više od godine dana? Kakve su osobe s kojima nemaš kontakt sve do onoga trenutka kad im je potrebna pomoć? Kakvi su to ljudi koji ti uzalud troše energiju, a ne uzvračaju ništa? Kakvi su ljudi koji forsiraju druženja u kojima nema vedrine? U kojima su teme tužnog karaktera? Kakvi su ljudi koji izmišljaju bolesti, da bi imali sažaljenje? Ustvari, nisu to ljudi, daleko je to od čovjeka! Daleko je od karaktera kakav bi čovjek trebao imat! Ooooooooooooo, kako je dobro biti svjestan da nema puno ljudi na svijetu, kako je lijepo znati da si okružen usputnim stanicama, a najbolje od svega je što nikome više to ne dopuštaš! Imaš stav s kojim si ponosan, sretan i zadovoljan! A na kraju krajeva, imaš svoj krug ljudi, imaš nekoga tko te voli i koga ti voliš! Nije li to dobvoljno da ne skidaš osmjeh s lica? Dovoljno je, naravno da je dovoljno! 
A kako sam došla do svojih stavova?
Shvatila sam da što si labilniji, to ljudi više osjete i daju ti do znanja da su spremni zgaziti te! Iskoriste ono što im kažeš u povjerenju, uvijek nešto nadodaju, okrenu priču i pokušaju te naoraviti budalom! Heh, nemaju "ljudi" granicu bezobrazluka, nemaj osjećaje prema drugima, me nemaju oni ništa! Nisu svjesni, niti će ikada biti svjesni kako su jadni, kako nemaju pojma o odnosima, kako su nisko! Ma, samo tonu, nikada isplivat na površinu!
I lijepo, staviš na papir: dobro - loše! I ono što prevagne uzmeš u obzir! Vaga nikada ne laže, uvijek pokaže kako je, ako dobro važeš!
I onda, na kraju svega, ponosna sam i sigurna u sebe, nije to nikakva faza, to je definitivno stav!¨
- 13:11 -
