petak, 24.09.2010.
... Suze čiste oči ...
Prolazi vrijeme, nadam se da ide u pravom smjeru! 
Teško je u kratkom vremenu napraviti radikalne promjene, no, stvarno se trudim da bude tako!
Često razmišljam, što me to dovodi do dna bunara? Teško je reći, ali bitno je da se trudim ne ponoviti istu grešku! Kažu, kad si na dnu, hvataš se za slamčicu, ali ja to više ne radim tako! Tek onda, kada si down, onda vidiš tko su i što su ljudi sa kojima se družiš! Naravno da mi nije drago da na taj naćin doznam da je dobrih ljudi puno manje nego što sam mislila... To je jedna strana medalje! A na drugoj strani, tu je stav! Sve ovisi o meni samoj! Da li ću dopustiti da me iste osobe razočaraju masu puta, ili ću podvući crtu i sama sebi obečati da si to više neću dopustiti! Obečajem si! 
Stvarno ima ljudi, za koje bi sve dala, kojima bi u svakoj situaciji pomogla, a to i radim na način koji najbolje znam! I ćemu onda u krivim osobama tražiti čovjeka? Ovih dana shvačam da u pojedinim osobama ne vrijedi tražiti čovjeka, jer nema smisla! Uvijek na kraju dođeš u sljepu ulicu, a drug je put povrtaka do mjesta na kojem si skrenuo! I onda na povratku nazad, sama sebe pitam... Ćemu uopće skretati u sljepe ulice? Šta mi nije pametnije ići glavnom cestom, a ne sporednim putevima? Heh, polako sam na putu da krenem osvjetljenom glavnom ulicom! Polako počinjem voziti istom brzimom, bez ubrzanja ili usporenja, tako je najbolje! Samo laganini, nikakvo naprezanja! 
Takve sam i odluke donijela, tako sam odlučila sljediti one, koji mi obasjavaju put i koji su UVIJEK tu za mene, kao i ja za njih! Ima ih, bilo je i vrijeme da to shvatim... Bolje ikad nego nikad!
I tako mi je lijepo, osmjeh na licu, sretna i ponosna na sve nas, koji smo jaki i koji idemo prema cilju! Ponosna na sve ljude, koji mi pružaju potporu, usmjeravaju me, trude se izvesti me iz sljepe ulice, tako vas volim, sve skupa! 
I hvala svima, koji su me rasplakali, samo su mi suze očistile oči i dopustile mi da vidim svijet onakav kakav je!
A vi, svi vi koji ste uvijek mislili da sam nitko, svi vi koji ste se smijali mojim neuspjesima, svi vi koji ste me sa guštom ismijavali... Svima vam hvala! Priuštili ste mi bistar pogled, pogled koji vidi da ste u mom svijetu nitko i ništa! Da niste vrijedni spomena, da niste vrijedni moga pogleda, ni vremena, koje ste mi uzalud trošili! Ah, ne kažu ljudi bezveze - TKO POD DRUGIM JAMU KOPA, SAM U NJU PADA! Tako ste se vi zaletili i počeli kopati preduboko... Neka ste, mislili ste da ću ja po neznam koji put past u jamu, ali... Sreća je bila na mojoj strani, jer sam ja gledala kako vi stvarno nisko padate! Lagala bi kad bi rekla da mi to nije bilo zanimljivo, bilo je... Baš neki čudan feeling!
Heh, a ja ću uvijek biti strijelčica, vedra, vesela, komunikativana i jaka... To sam ja!
A moj zaručavnik, on zna da sam takva i zato me i voli, kao i ostatak mojih rozavih ljudi! Hvala vam!
- 14:32 -
