subota, 28.02.2009.
Tako mlada...
Loše,jako loše...
Nekako,ne razmišljam o smrti,pa je se ni ne bojim,ali... Tako me potresao jedan gubitak! 
Lagala bi kad bi rekla da smo se družile nešto pretjerano,da smo se posječivale često i da smo si bile bliske,stvarno nismo...
Samo,bila mi je draga,žračila je nečim i na kraju krajeva,napustila nas je jako mlada.
Umrla je u svojoj 26. godini života,moja prva susjeda! Preloše...
Nebi imala mirnu savjest da joj nisam otišla na sprovod,a kako je isto bila slavonka,sprovod se održao u njenom rodnom gradu,Vinkovcima. Bilo je pretužno!
Puno bijelih ruža,gerbera,aranžmana svakakvih,tuga na svakom licu,rijeke suza... Znala sam da će me to pogoditi,ali nisam mislila da ću se tako slomiti. Jednostavno,suza je suzu stizala,rijeke njih nisu prestajale teči. Još kad je truba zasvirala,kao da mi je netko srce slomio,kao da mi je na kratko vrijeme netko oduzeo mladost,tolika tuga u meni.
Bože,zašto tako mladu?! Ćemu to?
Draga susjeda,neka te anđeli čuvaju,a ja ću te pamtit po najboljem... 
I prešla sam dalek put,u jednom danu skoro 1 000 km,slomilo me!
Još se nisam oporavila...
Vidjela sam si i seku na kratko,nakon dugo vremena,drago mi je!
Samo,bila sam slomljena,pa nisam toliko ni bila prisutna...
Nadam se da će brzo doć do ponovnog susreta u nekom vedrijem tonu! 
- 20:07 -
subota, 21.02.2009.
Ljudski odnosi...
Joooooooj,opet sve ispočetka,opet dugo,dugo čekanje do petka,meni najdražeg i najboljeg dana u tjednu,mog slobodnog dana! A tek je prošao... Šmrc,šmrc!
No,nadam se da će ovaj tjedan brzo proć i da će petak bit super,kao i u većini slučajeva!
U zadnje vrijeme mi kroz glavu prolazi sve i svašta,neke misli ostave trag,neke samo prođu,bez zaustavljanja!
Tako se znam često "uhvatit" u razmišljanju o ljudskim vrijednostima. Na to me često potaknu kolegijalni i ne kolegijalni odnosi na poslu... Sebe osobno smatram kao osobu koja će potegnut kad treba,koja će kolegi/kolegici izać u susret kad je potrebno,pomoć kad sam u mogućnosti... Istina,imam i ja dana kad mi se apsolutno ništa neda,pa zabušavam,ali... Nisu ti dani tako pretjerano česti. I onda,pokraj svega što nekad napravim za nekog od članova "tima",nađem se u situaciji da mi stvarno treba pomoć i doživim okretanje leđa,nečiju ljenost i lošu volju za pomaganjem! A to me,uvijek iznova rastuži! Često se i zapitam da li sam to zaslužila ili sam sama kriva što dajem sve od sebe i za one koji to ni malo nisu zaslužili? I onda more pitanja bez odgovora,more misli o ljudskim vrijednostima! Je li mana pomagati svakome? Je li kolegijalno ne raditi svoj posao kako treba i tražiti neke privilegije?
Je li normalno da ti kolega ne pomogne kad ti je potrebno? Je li normalno da ti iza leđa priča sve i svašta,a kad ga za to pitaš,nema ti hrabrosti reć u oči? Uostalom,tražim li ja previše? Očekujem li previše,pa se zato razočaram?
Puuuuuuuuuno pitanja!
Iskreno,na neka znam i odgovor! Nisam bajno stvorenje,i ja se često nađem u neugodnim situacijama za koje sam si sama kriva,ali... Ja mogu pogledat čovjeku u oči,priznat da sam zeznula,ispričat se i probat rješit stvar!
Kad sam svjesna da sam kriva,to i napravim!
I sve bi to bilo tako crno da znam da ne postoji kolegica koja bi napravila puno za mene!
Kolegica,a prije svega prijateljica koja je uvijek tu,kojoj mogu objasnit neke stvari bez puno riječi i na koju mogu računat! Znam da zna koja je,znam da zna da na nju mislim i iskreno,jedino nju smatram prijateljicom i kolegicom u jednom! Teta 2 u 1,ili meni draže Punč kuglona!
Tetušo thnx! Ja znam da ti smart!
A daleko od kolegijalnih odnosa je moja krešmita,puuuuuuuuuna ljudskih vrijednosti i puna ljubavi za mene! Moj mali Điđo,Njamilko,Cmokuša,Žižo,ma... Moje svašta nešto!
Ljubim ga! 
- 11:11 -
utorak, 17.02.2009.
Pleši,kao da te nitko ne gleda! :)
Napokon sam se i ja malo isplesala,zabavila,ispričala i uživala sa svojom Punč kuglonom...
Istina,nisam bila full dugo vani,a baš mi je ovo trebalo!
Preeeeeeeeeeeedobro,predoooooobro je bilo!
Subota navečer,ja sam radila ujutro,Punč kuglona popodne... Čekala sam da bude over,spremila se i dragi me odvezao do grada! To što on ne voli izlazit,nemora značit da ne volim ja!
Bilo je taman malo prije pola noći... Neizostavno mjesto mog izlaska,brod- Arca Fiumara!
Došle smo,sjele za jedini slobodan stol,naručile cugu i polako se zagrijavale!
Nakon nekog vremena smo se preselile u Vip ložu,mali separe!
I malo poslije pola noći počele plesaaaaaaat,kako je dobro bilo,a DJ kao da nas je pitao šta da nam pusti...
Pjesma za pjesmom i ples bez kraja i granica! Samo su me vodile predobre melodije,Punč kuglona i njen osmjeh na licu! Istina,nisam prošla bez da čujem dragog i da ga spomenem par puta,ali... Moj njamili je bio doma,uživao u vrsti zabave koju on voli,tako da... Nije mi bio bad!
A meni super! Neznam šta bi rekla... Mislim da nisam osoba koja se može pohvalit da extra dobro pleše,niti sam cura za kojom bi se likovi okrenuli na ulici,ali... Kad sam vani,samo pustim da me vodi muzika i jaaaaaaaaaako dobro društvo! Na taj način zabavi nema kraja!
I potrajalo je dugo u noć,a ja sam dan poslije radila ujutro!
Nije mi bilo lako,ali... Isplatilo se! Toliko sreće i veselja u tom jednom izlaskuuuuuuuuuuuuuu!
Skweeeeeeeeeee!
Jedino što mi je stvaralo probleme je bio odlazak na wc. Nikad dočekat red,unutra uđu trebice u jednom,a izađu u drugom izdanju. Presvlače se,šminkaju,cerekaju,a moj mjehur jedva izdržava! I tako sam na kraju krajeva zamolila redara da me pusti u wc za osoblje,jer nisam mogla izdržat! I baš je bio drag,pa me i pustio!
A kako je bilo dobro,morale smo se dogovorit i za reprizu,koja će se održat u četvrtak!
Jedva čekam!
Tetušo,pripremi se da se opet izbijemo iz cipelica! Plesni podij je naš!
- 10:49 -
petak, 13.02.2009.
Danas samo naš je dan! :)
Točno prije godinu dana,na meni predobrom mjestu,počelo je...
Dragi i ja postali smo par,prohodali smo ili kako se već kaže!
I danas,godinu dana nakon toga,mogu reć da mi je to jedna od pametnijih odluka u životu!
Zavolila sam čovjeka koji to stvarno zaslužuje... Koji je uz mene,koji me voli onakvu kakva jesam!
A ja njega OBOŽAVAM! Uvijek spremna za njega sve učiniti,biti mi na raspolaganju u svakom trenutku...
Ma joooooooooooj,kako je lijepo voljeti i biti voljen! Kako je dobro znati da netko uvijek misli na tebe! Kako je dobro doći doma i biti dočekan raširenih ruku... I sve to ja imam! Koja sam sretnica!
I danas nam je dan bio predobar!
Petak,inaće moj slobodan dan,a i dragi je uzeo dan godišnjeg!
Skupa cjeli dan...
Proveli smo ga i bolje nego sam mislila!
Točno u ponoć,dobila sam mali buketić,tj. dva mala buketića! Figuricu na "nas dvoje" i kasicu...
A tako su slatkavi,svaki poklonac za sebe! Njamili,hvala ti... A moj dragi ( njamili ),obožava slatko,pa sam mu kupila slatkave paketiće... Čokolada,čokolada,čokolada i opet čokolada! Ali tako lijepo dekorirana,za poludit! Cmokuše,herčeka... Ma preslatko!
I kupila mu ja maleno herčeko s natpisom "NAJBOLJEM DEČKU". Uuuuuu,kako je sretan i ponosan bio moj njamilko! Dogovor je bio da si nećemo ništa kupovat,nego da ćemo ići na ručak negdje! Ali,ni jedno ni drugo se nismo držali toga,pa smo si kupili sitnice za znak pažnje!
Odmah smo "proslavili" valentinovo i godišnjicu...
I dali si sve na današnji dan,jer nam je on važniji... Istina,valentinovo je dan zaljubljenih i slave ga svi,a naš je dan,samo jedan dan prije i draži nam je!
Uglavnom,išli smo na ručak!
Mmmmmmmmmm,ke fino nam je bilo!
I lijepo smo se proveli,ambijent super,papica također,usluga vrhunska,svaka pohvala!
I naravno,kad smo se dobro napapli,morali smo potrošit kalorije,pa smo se uputili u šetnjicu lagano,a nakon nje,malo u obilazak dućana!
I opet mene dragi iznenadi,kupio mi je čizmeeeeeeeeeee!
Skweeeeeeeeeeee,predobre su! THNX!
I nema ništa bolje od nas...
Sretna što te imam ljubili...
- 23:39 -
petak, 06.02.2009.
Pozitiva ili negativa? Privlačna ili ne?
Opet kiša...
Kako se samo više nije umorila od tog padanja,da mi je znat!
I tako se ja jutros probudim sva u razmišljanju... Nisam ni oči otvorila,a već su me počele proganjat zamorne teme!
Ćemu sad to? Zar opet dolaze "dani D",kad ću bit blago deprimirana,bezvoljna,tužna,uplakana?!
Me neeeeeeeeeee,ne,ne i NE! Ne želim bit od onih koji dane provode tugujući i plačući,a da ni sami neznaju zbog čega i radi koga!
Uglavnom,sve te negativne misli,potaknuo je ružan san i jučerašnja,valjda krivo izgovorena rečenica mog dragog...
Uvijek sam voljela pogledat sređenu curu,lijepo našminkanu,obućenu,s nekom slatkom frizuricom,jednostavno lijepu curu. To me je uvijek fasciniralo,iako nikad nisam razmišljala o tome jesu li te cure stvarno sretne?
Sređuju li se zato da budu sebi lijepe ili da ih drugi primjete?
Tako ja,kao izuzetno neprivlačna osoba,stalno sam u trenirkama,trapericama,ne pretjerano sređena,ne privlačim puno pogleda. Iako se smatram sretnom osobom,ne zbog izgleda,nego zbog ljudi oko mene i unutarnjih kvaliteta koje posjedujem!
Uglavnom,neznam hodat u petama,iako ubiti tiho patim za tim i voljela bi naučit. Pa sam si tako nedavno kupila haljinicu,a sad bi na red trebale doć i cipelice na petu,pa nekakav kaputić i tako...
Samo treba malo počekat da dođe plača!
Možda bi i ja bar neki put mogla izgledat lijepo?
Možda bi se i ja mogla nasmijat kad se pogledam u ogledalo?
A ne uvijek okrenut očima i pomislit kako sam opet sva neka šlampava...
I pitam se često šta je to kod mene privuklo mog dragog?
Skoro pa nikad nisam bila sama. Nisam imala pretjerano puno veza,jer nisam htjela,ali... Avanture su bile tu!
Ubiti,nikad nisam bila ostavljena,uvijek sam ja ostavljala i uvijek sam bila u poziciji da biram. Samo sam jednom bila povrijeđena i ostavljena od strane tipa s kojim sam bila zaluđena,ali... Bila sam premlada da bi ga uspjela zadržat!
I sad imam osobu koju volim najviše na svijetu i za koju bi sve dala! I nije da to samo govorim,nego to i mislim i osjećam! Volim svog dragog i stalo mi je do njega jako,ali... Često se pitam jesam li ja njemu privlačna? Napeta?
Probudim li u njemu strast i kad me se sjeti,a ne samo kad imamo fizički kontakt?
Hm,hm... A nikad ga nisam pitala direktno,nikad se možda nisam usudila saznat istinu!
A možda cura može bit privlačna i u onome što ja nosim! Možda može svojim nastupom privuć pažnju?
Možda joj osmjeh otvara zatvorena vrata? Možda pozitiva utječe na dojam? A možda je osoba u meni odbojna,a da ja kao njena vlasnica toga nisam ni svjesna! Ideeeeeeeeeeeeeš,koliko pitanja! A kako odgovorit na njih? Ne preostaje mi drugo nego popričat s dragim...
Ili poradit na samopouzdanju,jer po svemu sudeći,nema ga kod mene... 
Vrijeme će pokazat koliko ću uspjet po tom pitanju...
- 13:43 -
četvrtak, 05.02.2009.
Tako je dobro što ga imam :)
Koje vrijeme,preloše!
Jedina vremenska slika koju nevolim je kiša! Kooooooooma... Kad se probudim,a ono sve tmurno,mračno,smrdi na vlagu,ma joooooooooooooooj,odmah ni nemam volje za novim danom.
Sve mi je nekako loše... I kad još pogledam silnu robu koju treba oprat ( što nije problem ),osušit,a to nikako...
Može se sušit 10 dana i imat će onaj preloš smrad,ma joj meni... Slabo mi je od svega toga!
No dobro,da ne grintam previše,proći će i to,doći će lijepi sunčani dani,a onda ću ja uživat u šetnjama,puštanju kornjačica van...
Ma predobro bu mi bilo!
Neki put se i sama sebi divim kako se mogu većinom okrenut pozitivi... A onda jednostavno shvatim koja je vrijednost života,koliko je važan osmjeh,dobri ljudi oko mene,LJUBAV...
Nadam se da je moje "crno razdoblje" prošlo,da sam i ja napokon sretna i da mogu ponosno reć da imam ono što mi u životu najviše treba... Istina,zna i mene oprat "dan D",pa mi nije do nićega,ne pada mi na pamet da se nasmijem,mislim na nešto pozitivno,ma... Tih dana je sve sivo,ali... Uvijek postoji kraj tog dana,a sutra sam opet ona ja,vedra,vesela,nasmijana,sretna i svjesna svojih kvaliteta!
Tako mi je jučer posebno falio moj dragi... Nevolim radit popodne,nikako... Iako se uvijek ujutro probudim s njim,cmoknem ga i ispratim na posao,nije to to... Opet legnem u krevet,odspavam još malo i kad se probudim,nema ga... Ne vidim ga cjeli dan,koma... I onda mi vrijeme na poslu prolazi presporo,presporoooooooooooo!
Nikako dočekat kraj smjene da ga nazovem da krene pred mene. I onda kad ga vidim,kao da sam vidjela jedinu svjetlost u tom danu!
Postao je dio mene... Moja sreća,tuga,osmjeh,suza... Ma sve moje je on! I zaslužio je bit,jer takav se njamilko samo jednom rodi. I vjerujem da je samo jedna veza u životu ona prava i,iako sam jaaaaaaaaaako mlada,nadam se da je to ta veza,koja će trajat i u kojoj ćemo oboje davat sve od sebe,jer... Tako je bilo do sad,pa se nadam da će tako bit i dalje...
I sjećam se vremena kad smo odlučili živjet skupa... Svi smo bili skeptični prema tome. On,ja,njegovi,moji prijatelji... Prekratko smo bili skupa,da bi uspjeli,znali su nam reć... I sad mi je drago što nisam nikog slušala,nego sam sljedila svoje srce...
Istina,da sam realno gledala,nikad to nebi napravila,ali... Ne kažu bezveze: "Ljubav je slijepa"...
Volim te dragi!
- 11:12 -
ponedjeljak, 02.02.2009.
Snježne pahulje,lijepo padajte,bijele pahulje,samo za mene! :)
Prošao je i dugo očekivani vikend proveden van civilizacije...
Povod odlaska mene i mog ljubića bio je rođendan moje Punč kuglone!
Svaka čast na organizaciji, "putnoj poruci" ( sms karta ),ambijentu,ma teta you smart!
Uglavnom,sve je počelo u subotu popodne,nakon radnog dana i tuširanja,krenuli smo na put.
Moj dragi i ja,naša mala putna torba i još nekoliko stvari oko nje.
Vozili smo polako i lijepo i na vrijeme ( uz pomoć sms karte ),stigli smo na odredište!
Skweeeeeeeeeeeee,šumica,snijeg,preeeeeeeeeedobro!
I moja punč kuglica na vratima,dočekala nas na -5! Brrrrrrrrrrrrrrrrrrrr! 
Uglavnom,stvarno mi je sve to skupa super izgledalo. Od kad smo se potrudili oko pripreme ( petak popodne:francuska salata,SARMA,kolačići ),jedva sam dočekala doć gore,sjest kraj kamina,zagrlit kuglonu,zapjevat koju pjesmicu,napravit koju fotku,smijat se... I moja su se očekivanja ispunila... Lijepo je bilo!
O ekipi ( ako se može tako nazvat ),ne želim,nisu vrijedni spomena. Iako,jedna od osoba,teta bu znala tko je taj Pokemon,stvarno me uuuuuuuuuuuuuuuuuuugodno,jaaaaaaaaaako ugodno iznenadila! Svaka čast ložaću vatre,punjaču agregata,ma striček,bio si predobar!
Iako sam ja mislila da će mi bit špica ložit vatru,nisam pretjerano uspjela,no dobro... Više sreće drugi put!
I prošla je večer,a jutro me ugodno iznenadilo. Velike,bijele pahulje,padale su velikom brzinom!
Prelijepe su bile... Izmamile su mi osmjeh na lice,probudile najljepšu čar zime,jednostavno zacaklile oči... Kako su bile lijepe,meke,a hladne... Prelijepog oblika,a tako su brzo nestale... Zadržavale su se svuda,samo ne na rukama,gdje sam najviše htjela da ostanu... Aaaaaaaaaaaaaaaa,kako su dobre bile! Nisam uopće imala feeling da su tako lijepog oblika,svaka je posebna,svakaaaaaaaaaa! Jooooooooooj,na sredini dvorišta,vrtila sam se u krug,tjerale su me na neobičan ples,probudile su u meni prepozitivnu energiju. Nekako,kao da su me povele u brzu ophodnju s njima... Mislim da dragi i kuglona nisu ni primjetili,kako sam se zanijela,kako sam dopustila da me povedu,kako je to kratko trajalo,miša mu!
A moji su bili uz mene,iako kao da me duhom nije bilo,nastalo je par fotki dragog i mene,moje punč kuglone,i neizostavnih paaaaaaaaaaaaaaaaaahulja!
Još sam pod dojmom,još mi je osmijeh na licu,još uvijek se nadam da će se ponovit onaj predobar osjećaj!
I neznam od kud mi to,nekako je iz moje glave počela pjesmica:
"Snježne pahulje,lijepo padajte,bijele pahulje,samo za mene!" . Neznam od kud mi to,nisam nikad čula tu pjesmicu nigdje,bo. Možda su mi ju pahulje onim prelijepim putem pjevale!
I drago mi je da sam bila tamo,da sam svojim ponašanjem i postupcima pomogla punč kugloni da joj bude što bolje i ljepše i nadam se da sam uspjela!
Forever here for you smart teta!
I dragi je bio sretan,zbog mene... Lijepo nam je bilo,iako je brzo završilo!
Nadam se da će se uskoro i ponovit!
P.S. Teta,nadam se da ti je društvo mene i moje krešmite bilo ugodno!
Volim te...
- 21:30 -
