četvrtak, 05.02.2009.
Tako je dobro što ga imam :)
Koje vrijeme,preloše!
Jedina vremenska slika koju nevolim je kiša! Kooooooooma... Kad se probudim,a ono sve tmurno,mračno,smrdi na vlagu,ma joooooooooooooooj,odmah ni nemam volje za novim danom.
Sve mi je nekako loše... I kad još pogledam silnu robu koju treba oprat ( što nije problem ),osušit,a to nikako...
Može se sušit 10 dana i imat će onaj preloš smrad,ma joj meni... Slabo mi je od svega toga!
No dobro,da ne grintam previše,proći će i to,doći će lijepi sunčani dani,a onda ću ja uživat u šetnjama,puštanju kornjačica van...
Ma predobro bu mi bilo!
Neki put se i sama sebi divim kako se mogu većinom okrenut pozitivi... A onda jednostavno shvatim koja je vrijednost života,koliko je važan osmjeh,dobri ljudi oko mene,LJUBAV... 
Nadam se da je moje "crno razdoblje" prošlo,da sam i ja napokon sretna i da mogu ponosno reć da imam ono što mi u životu najviše treba... Istina,zna i mene oprat "dan D",pa mi nije do nićega,ne pada mi na pamet da se nasmijem,mislim na nešto pozitivno,ma... Tih dana je sve sivo,ali... Uvijek postoji kraj tog dana,a sutra sam opet ona ja,vedra,vesela,nasmijana,sretna i svjesna svojih kvaliteta! 
Tako mi je jučer posebno falio moj dragi... Nevolim radit popodne,nikako... Iako se uvijek ujutro probudim s njim,cmoknem ga i ispratim na posao,nije to to... Opet legnem u krevet,odspavam još malo i kad se probudim,nema ga... Ne vidim ga cjeli dan,koma... I onda mi vrijeme na poslu prolazi presporo,presporoooooooooooo!
Nikako dočekat kraj smjene da ga nazovem da krene pred mene. I onda kad ga vidim,kao da sam vidjela jedinu svjetlost u tom danu!
Postao je dio mene... Moja sreća,tuga,osmjeh,suza... Ma sve moje je on! I zaslužio je bit,jer takav se njamilko samo jednom rodi. I vjerujem da je samo jedna veza u životu ona prava i,iako sam jaaaaaaaaaako mlada,nadam se da je to ta veza,koja će trajat i u kojoj ćemo oboje davat sve od sebe,jer... Tako je bilo do sad,pa se nadam da će tako bit i dalje...
I sjećam se vremena kad smo odlučili živjet skupa... Svi smo bili skeptični prema tome. On,ja,njegovi,moji prijatelji... Prekratko smo bili skupa,da bi uspjeli,znali su nam reć... I sad mi je drago što nisam nikog slušala,nego sam sljedila svoje srce...
Istina,da sam realno gledala,nikad to nebi napravila,ali... Ne kažu bezveze: "Ljubav je slijepa"...
Volim te dragi! 
- 11:12 -
