nedjelja, 14.11.2010.
... Bitno je da shvatiš, a nije bitno kada si shvatio ...
Vrijeme je onako, baš nekako spremno za stagniranje! Osjećaji su nekako, kako bi rekla, iskreni, ali ne izraženi!
Nisam od onih koji imenuju ljude, iako svatko od njih bi trebao znati što se na koga odnosiiiii, no, na sreću, nije mi blog baš čitan! 
Uvijek dođe period života, kada ti se sve neke razbacane kockice počnu slagati, nadam se da je i meni došao!
Posljednju subotu u listopadu, potpisala sam doživotan papir, potpisala sam se kao kuma, mojoj najdražoj tevici! Ponosna sam, naravno da jesam, cjeli život smo to obje čekale... Vjenčanje je bilo super, zabavili se jesmo i uveli smo dvoje mladih ljudi u prekrasan svijet, zaslužili su to oboje! 
Nakon toga, počela sam se praksirati, super je bilo, ali je kratko trajalo, no... Nema veze, život ide dalje!
Samo, neke me stvari onako, škakljaju... Odlučila sam ne reagirati više na to... Ono, misliš da si sa nekime full dobar, pa te iznenade nekakvi, ajmo ih nazvat tužni ispadi! No, nije to moj problem, uostalom, svi mi znamo da su ljudi čudni... Prestala sam vjerovati, nadati se i čekati da se netko opameti! I ponosna sam, jer znam da nisam sama, a opet znam da se neki kaju što nisu uz mene, lijep je to osjećaj! I kada daš sve od sebe, kada misliš da je to baš TO, nije, ne, ne! Ma, lako za to, nisu ni prijatelji što su nekada bili!
Lagala bi kada bi rekla da mi nije bitno, ali bi isto tako lagala kada bi rekla da mi je stalo do nekih, koji uporno idu, za mene osobno krivim putem...
Nije to više kao nekad` , da mislim na druge, neda mi se! Tako me je baš razočarao onaj, za kojega sam mislila da nikada neće... Sve je to bilo onako kako je trebalo biti, ali, jednostavno se upustio u nešto, meni osobno nepotrebno! No, tko sam ja da mu sudim? Više nitko, a ni ne mislim biti...
... Bitno je da shvatiš, a nije bitno kada si shvatio ...
- 18:22 -
