četvrtak, 16.04.2009.
Posjet NP Plitvička jezera :)
I opet,po neznam ni sama koji put,uvjerila sam se kako vrijeme brzo leti i kako ima puno istine u onoj staroj-sve što je lijepo kratko traje! 
Putovanje,koje nismo pretjerano dugo planirali i za koje smo se odlučili skoro u zadnji trenutak,ispalo je savršeno!
Moj dragi i ja,u utorak,rano ujutro,krenuli smo na trodnevni boravak u nacionalnom parku Plitvička jezera! Nigdje nam se nije žurilo,pa smo tako svratili i do mog tate,popili prvu jutarnju kavicu,malo popričali s njim i krenuli dalje. Baš kao pravi turisti,polako,priča,smijeh,muzika i naravno-autokarta! Nakon nekoliko desetaka pređenih kilometara,zaustavili smo se u Otočcu,skoknuli po kruh i pojeli. Otišli na kavu,koja nam se i nije pretjerano svidjela,tako da se nismo dugo zadržavali! No,oboje na godišnjem i na putovanju,pa nas nije mogla izbedirat loša kava! 
Nastavili smo dalje,pratili sve moguće putokaze,zajedno,mirno,nasmijano i polako... I naravno,došli smo na odredište. Rakovica-mjesto u području NP,mirno,priroda svuda okolo,svjež zrak,ravnica...
Dočekao nas je nasmješen gospodin,uputio nas na kat,gdje smo bili smješteni. Jaaaaaaaaaaaaako dobro,kućica,novogradnja,bračni krevet,mala kuhinjica,kupaona i neizostavni TV! Mislim da moj dragi bez njega nebi izdržao ni dan! Lijepo smo se smjestili,malo raspakirali stvari,osvježili se i krenuli na "male Plitvice". Udaljene 15-tak kilometara od našeg smještaja,Rastoke. Predobro,priroda u punom sjaju,cvijeća posvuda,slapova podosta,mirisno... Jaaaaaaako dobro!
Napravili smo dobar krug šetajući uokolo,istražujući svaki dio predobre prirode. Nigdje nam se nije žurilo,pa smo naravno stali i popit kavicu. Mislim da to nikad neću zaboravit. Drvena kolibica,na samom slapu,čuje se voda,predobar ambijent! Usluzi svaka pohvala! Stvarno,dragi i ja ne pamtimo kad smo tako dobru kavicu popili... Svaka čast! Tu smo se malo odmorili,predahnuli od poziranja za fotkanje i duge šetnje! Uputili se prema smještaju! Bacili tuškanje,malo cmakanja i krenuli dalje! 
Nismo imali u planu,ali... Krenuli smo na drugu stranu,vidjeti Barčeve špilje,ali... Nismo imali sreće. U vrijeme predsezone,one su otvorene samo vikendom,no... Nema veze. Do njih smo vidjeli nešto što nam je posebno privuklo pažnju,malo indijansko selo... Šareni šatorčići,baš slatkavo. Odlučili smo se to obići,prije odlaska doma.
I tako,malo u apartman,opet tuškanje i dosta rano spavanje,da se uspjemo odmorit za Plitvice...
Namjestili alarm u 7,i išli pajkiti!
I onda,vrhunac. Ujutro buđenje,kavica ( mmmmmmmmmmmmm ) i krenuli smo. Snašli smo se jako dobro,parkirali auto ispred hotela i krenuli na Ulaz 2! Oko 9 i pol smo kupili ulaznice i krenuli u park polako. Na šalteru ljubazna tetica,koja nam je sve lijepo objasnila,uputila nas,nasmijala nam se i naplatila karte! Pričekali smo busić,koji nas je odvezao do stanice udaljene svega nekoliko kilometara! Tu je počelo nešto predobro. Izabrali smo najdužu rutu obilaska jezera,ruta C! Trebala je trajat svega 4 do 5 sati,no... Nije!
Prediiiiiiiivno,sva ona voda,svi oni zvukovi,zelenilo,čistoća! Stvarno prelijepo sve to izgleda. Dragi i ja nismo propuštali ni jednu priliku za slikanje,htjeli smo imati sve zabilježeno! Lijepo,polako,uživajući,išli smo stazicama,slikali se,čitali sve natpise i naravno,pratili rutu C! Put od stanice,do najvećeg slapa na Plitvicama trajao je cca sat i pol. Slap je prelijep... Stvarno je velik. Visok je 78 metara,nastao je totalno drugačije od svih ostalih slapova i privlači veliku pozornost! Pršče full,baš za osvježit se od pređenog puta!
Nekoliko fotka kod njega,malo čitanja,uživanja u pogledu i nastavak puta... Drveni uski mostići,na kojima često voda pređe "ograničenje",vodili su nas u nastavak naše avanture. Stvarno,sve je tako super! Napravljeno predobro,jednostavno,kao da nikada onuda nisu ljudi prolazili! Nekako,sve je prirodno! Ribe,kako su fora bile,ali... Ima ih ogromnih,stvarno,tko zna šta te ribice papaju! Patke su dosta pitome,priđu blizu obali i baš se ne kreču brzo,foliraju se! Imaju i zašto,stvarno su keksy!
I tako,lijepo,polako,posvuda,po svim stazama i stazicama,putićima,gore,dolje,lijevo,sedno,makadam,drveni mostići... Svuda smo išli! I predobro je bilo... Onda brodiiiiiiiiiiiiiiiić... Polako,ne pretjerano duga vožnja,prelazak preko najvećeg jezera,na drugu stranu parka! I opet avantura! Brdo slapova,od kojih mi je najviše u memoriji ostao Prskavac. I nije da sam se extra dugo zadržala,potjerao me od sebe. Slap visok 40 metara,ali,kako mu i samo ime kaže,pršće,stvarno pršče i to podosta! Lijepo osvježava,ali moraš ga gledat s malo veće udaljenosti,jer... Tjera te! Ima i nekoliko rođaka,točnije 2. Velikog i malog. Oba također tjeraju znatiželjne! Kupaju ih! Predobri su... Nasmijali su me skroz. Toliko sam se uživila u svu tu prirodu,da sam se samo smijala,kao da sam pričala sa svim onim drvcima,slapovima,sa svakom kapljicom tamo! Predobro! Moj dragi i ja,bome smo se našetali. Izbili smo se iz cipelica! No,ni u jednom trenutku nismo požalili. Stvarno nam je bilo super. Kretali smo se stalno,uživali! Neprestano smijanje,uživancija!
I,na kraju,napustili smo park oko 6 i pol. Obišli i vidjeli sve. Iako umorni,izašli smo sa širokim osmjesima na licu. Sa puno ljepih uspomena,sedrenih barijera u glavi...
U apartmanu nismo dugo izdržali,okupali se i na spavanje!
Naravno,papali smo,ali ne onoliko koliko smo mislili. Stvarno,nismo na hranu gubili vrijeme pretjerano!
I ujutro,nakon odmora šapica,polako smo se spakirali,platili smještaj i krenuli doma! Putem smo stali u Indijansko selo,predobro! Iznad očekivanja!
Nastambe napravljene stvarno dobro. Šatorčići...
Lijepi su skroz,šareni i ispred svakog ima nešto,kao nekakvi znakovi,na stupići. Glave od poglavica,orlovi,predobro. Baš simpa... Fotkanje neizostavno! I okolo konjići,mali poniji! Imali smo sreću,pa smo rano došli,nitko osim nas nije bio tamo,pa su nam posvetili dosta pažnje. Objasnili što je sve,kakvo je.. Pokazali konjića starog 10 dana,nešto jedinstveno! Kupili smo si i suvenirčić,mali,za stavit iznad kreveta,da nas čuva od loših snova,slatkavo!
I... Nakon toga... Krenuli doma! Lijepo je bilo,stvarno!
Jedan od bolje provedenih tjedana moga života,jedno putovanje kojeg ću se uvijek rado sječat i sretna sam što sam ga provela sa svojim dragim,što sam uživala u svakom trenutku! Vjerujem da će takvih putovanja bit još i iskreno se nadam da je njemu bilo lijepo kao i meni!
Mislim da je,jer ni jedno ni drugo nismo micali osmjeh s lica!
Eeeeeeeeeeeeeeeeee,dragi moj,volim te,neopisivo!
I svima,koji nisu bili,želim da što prije odu na Plitvice.
- 23:40 -
petak, 10.04.2009.
Ljubav je nešto što se doooooogodi... Samo ju pusti da te vodi! :)
Već nekoliko dana traje i moj godišnji odmor!
Zahvaljujući mom dugu godišnjeg od prošle godine i dobroj volji moje šefice,dobila sam dva dana uživancije duže! Hvala i njoj i mom prošlogodišnjem radu!
Uglavnom,lijepo je biti doma,znati da nemaš nikakvu pretjeranu obvezu i uživat u danu,ljubavi,kornjačicama i ostalim guštima koji mi se pružaju!
Naravno,ja kao ovisnica o dobrom društvu i kavi,nebi ni to nikako propuštala kad imam ovoliko slobodnog vremena!
No... Kako smo moj dragi i ja poprilično financijski osvješteni ( čitaj:ne bacamo novčiće bezveze ),tako smo uspjeli uštedit nešto kunica i skupit si za trodnevni posjet Plitvičkim jezerima. Lijepo smo malo pročačkali po netu i našli smještaj koji nam odgovara vizualno i financijski,rezervirali si apartmančić i u utorak,krečemo na putovanje! Uzbuđeni smo obje,to nam je prvo samostalno putovanje,a ni jedno ni drugo nismo bili na Plitvicama,pa smo tako sve to lijepo skombinirali,da uživamo u prirodi,lijepim danima i,naravno,jedno u drugom!
Sretna sam,full sam sretna,jer si možemo to priuštit i jer smo oboje uzbuđeni zbog tog putovanja. I možda je kratko,možda nekom i ne zvuči toliko privlačno,ali... S obzirom u kakvoj se situaciji nalazimo,još je to i previše! No,kad se "propada",nek se lijepo živi!
Taj moj Njamilko mi znači više od ikog,pa mi je svaki trenutak proved s njim poseban!
I drago mi je što smo skupa,što uspjemo sve skupa isplanirat,složit se oko većine stvari,provest vrijeme skupa,a pri tome ne zanemarit svoje prijatelje,svoje gušte ni neke rituale. Podrži me u mojim odlukama,iako se s njima uvijek ne slaže,no... Kako i on sam kaže,misli da najbolje sama znam! I njegova mi pohvala znači jednako koliko i kritika,jer znam da me ne kritizira za bezveze,nego želi da nešto popravim,promjenim da i sama budem zadovoljnija i sretnija. I sviđa mi se njegov pristup problemu,njegov odnos prema meni dragim ljudima,sve to u paketu je moj Njamilko,predrago stvorenje!
Ma sve na njemu je posebno i vjerovatno ga ja gledam očima kojim ga nitko drugi ne vidi,no... To je moja svetinja,moje bolje sutra,moj novi početak dana,jutra,večeri... Moje sve! I nikad nisam mislila da ću tako jako moć nekoga voljet,nikad nisam mislila da ću sama sebi zbog nekoga uskračivat neke stvari,uostalom... Nikad nisam mislila da će netko toliko okupirat moju pažnju i da će u tolikoj količini osvojit moje srce,no... Netko je uspjeo.
I tako se dobro uz njega probudit,tako je dobro s njim ić spavat... S njim je jednostavno sve drugačije,njegove su riječi slađe,postupci posebni...
Ma ljubav je nešto najbolje,najosjećajnije,najljepše,najosjećajnije... I ako postoji netko tko još ne voli,želim da se to promjeni,jer želim da svatko sebi nađe "onog nekog",zbog kojeg će živjet u "ružičastom" svijetu i zbog kojeg mu osmjeh neće silazit s lica!
Sretno svima u potrazi!
- 11:06 -
srijeda, 08.04.2009.
Tražim sama sebe,a pitanje je kad ću se naći?
Poneki put se uhvatim u dubokom razmišljanju. Dođe mi da na papir napišem svoje mane i svoje vrline,da podjelim to s nekim i da me netko pohvali i iskritizira iskreno! Nekako,znam se nać u vrtlogu lošeg raspoloženja,teškog vremena i tada izbijanje mana počne punom parom. U sebi vidim osobu bez kvaliteta,sa apsolutnim izražajem mana.
I onda mi se u glavi otvori pitanje smisla mog postojanja i smisla mog odnosa sa okolinom.
Neznam gdje je nestala ona curica od prije 10-tak godina koja je uvijek nasmijana,uvijek mislila na ljepote života,na to kako će kad naraste biti ono što želi,kako će imat dobru budućnost,lijep i smiren život? Gdje su nestali iskreni osmjesi?
Tako teška pitanja!
No,proći će,mora jednom završit i moje loše mišljenje o samoj sebi. Jednom i ja moram krenut sigurnim korakom!
Ali,kako svaka medalja ima dvije strane,tako ih ima i moja priča! Sama sebe znam pohvalit i sama sebi znam skrenut pažnju na to kako sam ubiti podosta jaka osoba. Prošla sam dosta,i uvijek kažem da ima onih kojima je gore od mene,a ima,naravno,i onih kojima je bolje,a ja se sa svojim problemima donekle dobro i nosim.
Svjesna sam svojim pogrešaka,svojih loše odabranih životnih puteva,ali... Ne mogu 19 godina života promjeniti tek tako.
Ne mogu biti osoba koju vole oni koje sam sama odabrala,ne mogu nikad vratiti vrijeme i imati maminu ljubav,tatinu podršku,brigu sestra. Nemogu promjenit svoje vlastite stavove tek tako,ali... Mogu oprostit,možda ne ni oprostit,koliko preć preko nekih grešaka mojih roditelja i sestri. Možda mogu jednostavno odmahnut rukom na svu tu lošu komunikaciju,na sve te loše odnose. Jednostavno,sami su ih stvorili. Čujem se sa svima i svima mogu reć koju lijepu riječ,udjelit neki iskren kompliment,toplo se nasmijat... Samo je pitanje mogu li mi oni uzvratit istom mjerom?
Može li mene svaki član moje obitelji razveselit i dat mi poticaj za novi dan,za novo stvaranje,za novi osmjeh?
Možda i sama previše tražim s obzirom da sam svjesna situacije u kojoj se nalazim,no... Trebam li ja uvijek biti tuđe rame za plakanje,"predmet" iskaljivanja bijesa,osoba na kojoj će se isticat mane odgoja?
Naravno da ne trebam i ne želim biti!
I ja sam dijete u srcu,dijete koje ima "svoju novu obitelj". Koje ima razloga za svakodnevno buđenje,za početak novog dana...
Smatram da imam nekoliko ljudi uz sebe koji me vole onakvu kakva jesam i koji me cjene zbog onoga što jesam. Kojima nije bitno imam li doktorat ili nemam srednju školu! Bitno im je da sam njih,kao i oni mene prihvatila zbog unutarnjih kvaliteta!
Tako se beskonačno mogu zahvaljivat što imam dragog kakvog imam! Koji me voli beskonačno,bez predrasuda i ograničenja,mogu bit sretna što imam osobu koja me neće osudit za ništa,moju punč kuglonu,što su uz mene bez obzira na suze,smijeh,dobro,loše raspoloženje!
Hvala im na tome!
- 11:30 -
subota, 04.04.2009.
Music is the power! :)
Ja,kao osoba koja puuuuuuuuuuuno,puuuuuuuuuuuuno priča,jednostavno,ne volim tišinu!
Nekako,kao da me baca u depresiju,neznam... Sva sam u nekom čudnom svijetu kada je oko mene tišina!
I zato,postoji nešto,što volim full-muzika!
Nekako,jednostavno,ovisi o raspoloženju,uvijek ju rado slušam,samo je stvar u odabiru.
Nekako mi najviše odgovara strani pop ili r`n`b. Iako nije rjetkost da poslušam i neke naše vesele stvari.
I stvarno,kad malo bolje razmislim,nebi mogla zamislit život bez muzike.
Uvijek tako dobro dođe!
Ne izlazim pretjerano van,ali kad odem... Predobro! Pjesma za pjesmom me "puni" enrgijom,jednostavno,kao da me "baci" u neki drugi svijet,da mi krila i samo plešem,plešem i plešem. Kada sam prestala konzumirat alkohol,nisam bila pretjerano za izlaske,nije mi baš bilo napeto oko mene gledat gomilu ljudi koja se smije bez pretjeranog razloga. Sve mi je to skupa izgledalo nekako očajno,danas... Totalno drugačija priča. Kad izađem van,vidim jedino i isključivo ljude s kojima sam izašla. S njima se smijem,plešem,zabavljam. I uvijek mi bude zakon!
Muzika je na mjestu na koje izlazim predobra,ekipa većinom i zakon!
Izbijem se iz cipelica plešući... Baš volim plesat! Mislim da mi i neide pretjerano dobro,ali... Ne obazirem se na komentare i poglede okoline. Jednostavno se uživim,stavim u neki svoj film i sve mi je odmah bolje!
To je na neki način bijeg iz užurbanog i napornog života,bijeg od pogleda,osuda i sličnoga. I uvijek se trudim biti ono što jesam i ne volim kad mi netko ruši svijet koji stvaram dovoljno dugo da ga imam pravo braniti. Tako,dok sam prije izlazila s društvom koje mi baš i nije ležalo,bila sam osuđivana. Dvje ženske nisu mogle shvatit kako mi može bit dobro bez alkohola,kako mogu uživat sa sokom od brusnice,kako mogu plesat,smijat se i zabavljat. Tako su mi izlasci na neki način postali i tlaka i počela sam se povlačit... Skoro pa svaki poziv bi odbila,a na kraju nisam ni imala volje. Mislila sam da ću uvijek biti osuđena i prozvana,bez nekog pretjerano dobrog razloga... Tako,ja kao vrlo mlada osoba,nemam neki pretjerano dobar noćni život! Ni nije mi tako pretjerano bitan,iako,neki put mi stvarno dođe da odem,pa makar i sama. Iako,imam nešto što je puno vrijednije od navodno dobrog društva i osuda. Imam dragog,mog najdražeg,imam prijateljicu za koju bi napravila puno,a na posljetku imam i kornjače,koje su uvijek tu!
I sve me to nekako dovodi do zaključka da nije u izlascima puno toga!
Stvar je u puno ostalog!
Ljubav,poštovanje,prijateljstvo i kornjače!
- 10:48 -
