nedjelja, 07.02.2010.
Prošlo je dwije godine od prwog spoja! :)
Pred točno dwije godine, prwi sam se put našla sa swojim dragim, odmah smo zaglibili...
Išli smo do Crikwenice, da ga pokažem najboljoj frendici, popili tamo cugu i wratili si u Rijeku, gdje narawno nije bio kraj spoja...
Prwi put smo se poljubili u autu... Smijali smo se, i ja sam pokrenula temu našeg dopisiwanja. I rekla sam mu da nije ostwario swe što je obećao, da mi je slao nekakwe puse sms-om, a sad užiwo ništa od toga, zakočio je naglo, rekao mi da bi mu mogla i skratit put iiiiiiiiiiiiiiiii, eto ga, prwi naš poljubac!
Bio je predobar kao i swi drugi, samo je imao težinu prwog poljubca, koji se narawno ne zaborawlja! Leptirići u trbuhu, koji i dan danas lete, uznemirili su se full. Swe je bilo baš onako kako sam htjela, osjećala sam se predobro, usredotoćena samo na nas dwoje, swe ostalo mi je bilo newažno, mislila sam samo o tome kako nam je lijepo i užiwala u trenutcima koje smo prowodili skupa, neprocjenjiwi su, meni jedni od dražih koje sam ikad dožiwjela... Pričali smo stalno, baš je bilo odlično, taj prwi spoj, predobar je bio, da sam htjela bolji nebi mogao bit! I onda je swe nekako došlo, počeli su jaki osječaj, počela je jednostawno nepoprawljiwa, iskrena ljubaw... Doživjela sam swašta nešto s njim, prošli smo swega skupa i da mogu wratit wrijeme, ponowila bi swe isto, nebi ništa mjenjala, jer swaki naš prožiwljeni trenutak, poseban je, swaka nas je prepreka ojačala, swaki nas je težak trenutak ohrabrio i dopustio nam da idemo dalje!
Swaka nam čast, prošli smo stwarno swašta i ništa nas nije slomilo, baš naprotiw, dalo nam je poticaja za naprijed, ojačalo nam je wezu i dowelo nas do ljubawi kakwu sad imamo...
I za kraj, pjesmica nama posebna...
" Baš sam sreeetnaaa, tako sretna da imam, želim ti reći HWALA, a hwala je mercci. Mercci, moj način da ti kažem hwaaala, mercci, hwaala što jesi! "
- 17:53 -
