nedjelja, 15.03.2009.
Ljuuuuuuuuuuuuuubav... Toplo,veliko,mirisno,nasmijano,šareno,iskreno... :)
Opet neka luda tema... 
Ljubav je uvijek ludost!
Hm,hm... Kad sam tek ušla u ljubavni svijet,tj. kad su hormoni u meni počeli divljati,mislila sam da nikad neću moć bit s dečkom s kojim želim bit,nego ću morat izabrat jednog od onih koji mi i nisu baš napeti... Gledala sam na to kao na nešto neostvarivo,mislila sam da je ljubav nešto što se dogodi tek rjetkima... Sada,mislim da su stvari išle drugačijim tokom. Kroz pubertet su me pucale stvarno svakakve faze,od alkohola,cigara,izlazaka,ljubakanja,do mira,doma uz svijećice,laganu muziku,eventualno koji ljubić i mir u duši! Još uvijek se tražim u ovom svijetu,ali... Ne nalazim se pretjerano,no... Baš me uhvatilo razmišljanje o bivšim ljubavima! 
Jesu li to uopće bile ljubavi? Prvi otkucaji srca za nekog drugog? Prvi osmjeh u nadi da će nekome značiti mnogo? Isoooooooooooooo miki,kad se samo sjetim... Prvi poljubac,prvi dodir,prva tajna podjeljena s muškom osobom,prvo volim te... Sve sam to prošla s istim dečkom i trajalo je to podosta! Samo,uvijek se kaže da se prvi mačići u vodu bacaju,pa se tako bacila i moja prva ljubav! Samo,sad se često pitam je li to uopće bila ljubav? Da li je to "volim te",stvarno trebalo bit izgovoreno? Istina,u to vrijeme i osjećaji su bili u pitanju,samo,tek sad kad sve djelim s osobom do koje mi je stalo stvarno puno,mislim da znam što je ljubav,ubiti... Mislim da sad shvačam "težinu" te dvije slatke riječi "volim te"... 
I lijepo je bit slobodan,lijepo je pročitat koju porukicu od nekog dečkeca kojem se uvijek nasmiješ i za kojeg bi htjela znat ili znaš kako se ljubi. Lijepo je neprestano izlazit,plesat,zabavljat se,bit samo svoj... Imat svoje vrijeme i samo svoj prostor!
A tako je dobro doći doma i znat da te čeka netko čije srce kuca za tebe... Tko će bit uz tebe i uz suze i uz smijeh,tko će te dignut kad si na dnu i tko će te podržat kada si na vrhu! Tako je dobro voljeti i biti voljen!
I meni samoj je teško vjerovati da moje srce kuca za nas dvoje,da se hrani našom ljubavi,da jače lupa kad smo skupa,ali... Istina je! Zajedno smo jači!
I najdraže od svega mi je kad mi je potpora,kad nije uvijek na mojoj strani,ali... Uvijek je uz mene,koju god odluku ja donijela!
Iz dana u dan se sve više i više uvjeravam koliko volim ljubav,koliko volim srce svog Njamilka,koliko volim njega cjelog... I jedan dan,kad se rasplačem,svratit ću,pročitat sve i nasmijat se. Mislim da ću znat da imam ono što nema svatko... Imam njega!
A kad sam se već rastipkala o ljubavi... Neznam ju definirat,ali mogla bi o njoj pisat danima. Mogla bi ju opisat zvukom,toplinom,bojom,veličinom... Sve to postoji negdje u mojoj mašti,negdje u kutu,negdje u meni,a gdje,neznam ni sama!
Znam da postoji više vrsta ljubavi... Ona ljubav koju ja osjećam prema mom njamilku,ona koju osjećam prema Punč kugloni,prema svojim kornjačicama,cvjetićima,prostoru u kojem živim...
Svaka mi je draga na svoj način,svaka sa sobom nosi svoje osobine,načine izražavanja i pristupa...
Bitno je da postoji netko i nešto što u meni budi osmjeh...
Nadam se da i ja nekoga usrećim kao oni mene!
- 22:09 -
