|
znamo kaj to je..mi ženski xx kromosomski..određene.. ali problem je kad je – ms.. naime, tada sam tugaljiva, hipersenzibilna..i onda počnu igre u glavi, onaj divlji hormonalni brainstorming, a nepovezan..zbrkan.. sa svim mogućim naravno, objašnjenjima.. koja uvijek, ali uvijek idu u krivom smjeru, sa krivim zaključcima, sa krivim pretpostavkama, sa krivim..ma sve..i pogrešnim.. a svaki zaključak je naravno, konačan, apsolutan,tugaljiv, nefer.. tolko da se raspadneš..na milion malih komadića..a svaki je bolan… do boli…one u duši, u srcu..pa sve do fizičkog…upravo toliko boli.. tolko, da se zavučeš ispod dekice i tuguješ.. jer ništa nije dobro, jer je šutnja ili riječ krivo shvaćena i ne pomaže apsolutno ništa… ni racionalno objašnjenje da je mobu istekla baterija… ni ljubazan ton objašnjenja da je bio sastanak i da se nemre baš sad dopisivati.. ni opravdavajući…i da nije bilo nikakve zle namjere.. ni uvjeravanje…da nikako nije kraj…naprotiv… ali ahhh… eto…to je-ms… |