znamo kaj to je..mi ženski xx kromosomski..određene..
ali problem je kad je – ms..
naime, tada sam tugaljiva, hipersenzibilna..i onda počnu igre u glavi,
onaj divlji hormonalni brainstorming, a nepovezan..zbrkan..
sa svim mogućim naravno, objašnjenjima..
koja uvijek, ali uvijek idu u krivom smjeru, sa krivim zaključcima,
sa krivim pretpostavkama, sa krivim..ma sve..i pogrešnim..
a svaki zaključak je naravno, konačan, apsolutan,tugaljiv, nefer..
tolko da se raspadneš..na milion malih komadića..a svaki je bolan…
do boli…one u duši, u srcu..pa sve do fizičkog…upravo toliko boli..
tolko, da se zavučeš ispod dekice i tuguješ..
jer ništa nije dobro, jer je šutnja ili riječ krivo shvaćena i ne pomaže apsolutno ništa…
ni racionalno objašnjenje da je mobu istekla baterija…
ni ljubazan ton objašnjenja da je bio sastanak i da se nemre baš sad dopisivati..
ni opravdavajući…i da nije bilo nikakve zle namjere..
ni uvjeravanje…da nikako nije kraj…naprotiv…
ali ahhh…
eto…to je-ms…
Post je objavljen 03.05.2010. u 19:51 sati.