|
Tako otprilike razmišljaju roditelji preminulih vatrogasaca…ali, ali ja bi tu o nečem drugom… Uopće nije sada više bitno, kako je sve to ispalo,pomiješale su mi se sve informacije, jer su vijesti oko toga bile potpuno oprečne..i dan danas se ne zna sve ili ipak?..ko je kriv, ko je naredio akciju, da li je zaista bila potrebna, da li je totalno sve, ama baš sve, krenulo krivo, u najgorem mogućem obliku, do samoga kraja… Naime, tamo je bilo maloljetnika,među njima, poginulima..i sad roditelji zdvajaju nemoćni..i svi su im krivi..ali da li su baš svi krivi, osim roditelja samih..naime dozvoliti svome maloljetnom djetetu da se upiše u vatrogasce, da u tim vatrogascima bude aktivan, više nego što bi to bilo samo pokazna DVD vježba na seoskom trgu, meni je malo too much.. I onda se čuditi, pozivati na pravdu, odstupanja od položaja, osvetu i sve one očajno bolne scene koje smo imali prilike vidjeti na Tv-u..sada oni traže odgovore, pozivaju na svijest i savjest..ali gdje je bio njihov zdrav razum, kada su u startu pristali na to da im dijete bude aktivan član vatrogasaca…i napokon što su očekivali? Da ga kao aktivnog člana neće zvati..?!! Neke situacije su opasne same po sebi, neka zanimanja uvelike uključuju opasnosti više nego ostala…dakle ako vam se potomstvo upiše u aktivnu vojsku, pa ga se pošalje u misiju u Afganistan, zar ćete zaista biti toliko iznenađeni i prozivati sve na odgovornost ukoliko se vrati ranjen ili ubijen…. Sa vatrogascima je slično, aktiviraju se kad je potrebno gasiti požar, vatra je nepredvidiva, peče, prži, guši i ubija..koji dio je tu neočekivan? O onim novčanim odštetama, humanitarnim telefonima da im se novčano pomogne sada zaista ne bih..to je opet još veći nonsens nego sve ostalo.. U stvari nisam htjela o tome, mjesecima sam odolijevala potrebi da kažem ovo, jer je toliko nesretno.... A sad me razapnite.. |
|
Ne znam jel poraznija činjenica da je on takav kakav je Ili da ja još uvijek mislim da je baš on moj soul- mate |
|
Ma nisam o tome htjela pisati..ili ipak jesam..no šta je tu je…patite.. Jer znajte, pate i oni..stanovnici primorskog mjesta u kojem sam nekad živjela..hvala bogu, kratko…(što je 5 godina naspram vječnosti?)...u koji se prošli vikend vratila..ni sama ne znam zašto..možda zato što je destinacija blizu..a morska..a relativno poznata… Dakle ima ih, nije da nema..njih, stranaca, kontinentalaca, svega.. dakle gostiju, dakle potrošača..sobu nema teorije da baš samo tako dobiješ..večernja šetnja slična je subotnjoj špici, zagrebačkoj..naravno da su tu i poznate face, ali ima svega i talijana,nijemaca, slovaka, čeha..mađara, poljaka..uobičajena EU juhica…e sad nije problem u tome..nego pričaš malo sa poznatima koji su ti neko vrijeme bili susjedi, a ti njihov sugrađanin…i šta čuješ, od njih, domaćina, jer je svaki potencijalno turistički djelatnik, jer iznajmljuje, apartmane ili sobe ili krevet ili špajzu..ili ima dućan , ili ima pekaru, ili ima suvenirnicu, ili ima kafić, ili ima slastičarnu....je da, ima gužve…majku im..ne mogu se ni okupati..što su svi došli..nemrem naći slobodno mjesto za ručnik, svaki dan se sa nekim svađam jer mi je stao na moje parkirno mjesto, ništa ne troše..rumunji??? od kad k nama dolaze rumunji?? Ma svi oni…dođu mi u dućan pa prevrću pola sata namirnice koje će kupiti, dođu mi na kavu, pa uz tu kavu sjede sat vremena, svaki od njih naruči samo jednu pivu, dođu na sladoled pa svaki od njih kupi po jednu kuglicu..to stvarno sve nema smisla, a sezona je loša, je bogme je, lošija je ovo sezona od onih poratnih, ništa se neće zaraditi, samo rade gužvu i ostavljaju smeće iza sebe…. I tako, (po ministarskom naputku) „ljubazni i obzirni, sa smiješkom na licu“ svi oni, nabrajaju samo mane tih gostiju… jer ne troše dovoljno, jer ne kupuju dovoljno, jer sve te svoje devize nisu samo istresli na glavni uređeni trg i onda se okrenuli i zajedno sa svojom djecom, autima i prijateljima krenuli natrag doma,….a nas lijepo ostavili na miru, u toj svojoj jalnosti, nezadovoljstvu i općoj neljubaznosti, da s prezirom brojimo njihov novac, kojeg nama nikada dovoljno….. |
|
Pročitala sam negdje da gotovo 40% ljudi, sa sobom nosi ključ za koji ne znaju što otvara. Ja nemam ključeve, ni ključa,,zaista , nikakav ključ ne nosim sa sobom, pa čak ni ključ od vrata doma, a kamoli od nečijeg srca. Jer pokoji ključ stoji gdje stoji, ali se ne koristi. Jer ne zaključavam, ne otključavam, jer vjerujem da nitko neće provaliti, već eventualno pristojno pokucati i ući .…jer nema potrebe za silom, jer provaljivati znači biti nasilan, nepozvan se ušuljati, uzeti nešto moje, umjesto da me se lijepo pita da li je nešto na dar ili na posudbu… Moguće je da previše računam na poštenje, pristojnost i dobre namjere..ali zadovoljno živim bez ključa. |
|
Olimpijske igre..da, da, sve znate Coubertin začetnik tamo neke ideje, o tome ko će brže, dalje, bolje i sve tako nekako..a smisao je približiti se zdravlju, sportu i sportskom duhu, poštenom nadmetanju i prijateljskom ozračju..koje se širi na svijet… Samo, mene nešto tu muči ili sam to samo ja(?) Jel baš morala biti Kina?? Jel se još netko sjeća Tian- an- mena..da, naravno svi ti nesretnici našli su svoj „nebeski mir“.a mi? Jesmo li ublažili zaboravom, onu nervozu u utrobi, dok smo gledali gaženje tenkovima sve one studentarije… Jesmo li zaboravili Tibet..oni tamo već godinama porobljavaju, uništavaju kulturu, povijest narod, provodeći nešto već… uglavnom strahom, smicalicama i terorom… a mi vrlo mudro šutimo.i deklarativno žmirimo….jer je to dovoljno daleko. Jesmo li svjesni da zatvaraju studente koji žele slobodu govora, Net- bez cenzure…a..pristajemo na prijedlog…da ako budete svi dobri, evo suzdržat ćemo se od cenzuriranja barem dok ste svi vi stranci tu kod nas i dok nas gledate… Jel neko vidio one snimke koje se prošvercaju ,a na kojima se bagerima i policijom miče ona sirotinja iz Beijinga, da bi slika grada bila što više ušećerena, nasmiješena i cvjetna.. A ima toga još..znate i sami da ima..brdo toga još, brdo koje je poravnano, zaglađeno, zatravljeno i sa zastavicama i zaleđenim osmijehom, prezentirano kao ljupka istočna razglednica kojoj ne nedostaje kiča, ali je tako…egzotična.. I oprostite, ali meni je smisao olimpijskih igara ovdje definitivno narušen osim što nema ni kruha za njih kao narod.. nema tamo ničega interesantnog za mene…osim prevelike tuge…koliko smo postali neosjetljivi… |