Pročitala sam negdje da gotovo 40% ljudi, sa sobom nosi ključ za koji ne znaju što otvara.
Ja nemam ključeve, ni ključa,,zaista , nikakav ključ ne nosim sa sobom, pa čak ni ključ od vrata doma, a kamoli od nečijeg srca.
Jer pokoji ključ stoji gdje stoji, ali se ne koristi. Jer ne zaključavam, ne otključavam, jer vjerujem da nitko neće provaliti, već eventualno pristojno pokucati i ući .…jer nema potrebe za silom, jer provaljivati znači biti nasilan, nepozvan se ušuljati, uzeti nešto moje, umjesto da me se lijepo pita da li je nešto na dar ili na posudbu…
Moguće je da previše računam na poštenje, pristojnost i dobre namjere..ali zadovoljno živim bez ključa.
Post je objavljen 13.08.2008. u 01:32 sati.