Dobro, zaostaci kućni... prašina, znam da je zvjezdana, ali ako je i od zvijezda previše je.. paučina na najnevjerojatnijim mjestima, sitne mrvice za koje religiozno vjerujem da ih sama stara kuća proizvodi... peglanje.. jedino ako se čovjek uključi u zen spiku japanskog vrtlara koji strpljivo prebire kamenčiće pred budističkim hramom... i sve one bezbroj nužno ( bez)potrebne radnje koje se ne stignu obaviti preko tjedna ili se naprave ofrlje. i bacanje, bacanje, gomile novina, prospekata, gluposti sakupljene tijekom tjedna, mjeseca, uz pms-om pojačanu svijest o lokalnom zagađenju... pod pitanjem..pa kad se sve to i od kuda nakupilo..!!???. a na jedan „brižan“ upit.. „šta se radi i da li se odmara..!?“ odgovor je dakako.. niječan..sa protupitanjem..“a kaj se ovo po doma ne smatra radom?“ Stiže lakonski odgovor : Naravno da ne, to po doma, to ti je zadovoljstvo, a ne neko opterećenje.... Yes, right.. |