|
Ja ucjenjujem svog pubertetliju. Jer dogovor više ne vrijedi i jer se ne poštuje. Treba li reći da kad usisava, ja mogu ponovno Kad briše prašinu, ja brišem ponovno Kada opere kupatilo, ja trebam ponovno. Jesam li spomenula otkrivenu „warp speed“ sposobnost?. Ispočetka nisam insisitirala na detaljima, jer sam bila zadovoljna što uopće obavlja sve te „nečasne“ poslove. Žmirila sam na oba oka. A onda mi je dosadilo biti slijepom. Pa sam argumentacijom i snagom vike došla do granice, koja je uključivala ..“ a sad ćeš ponovno...“ Da bi se stvorila pobuna, prigovaranje, psovanje sebi u bradu.. Pa su slijedile ucjene..nema igrica, nema interneta, nema kompa... Rezultat..buntovno je odselio kod bake i dede, jer tamo ništa ne mora, ali nema PC-a, nema svog TV-a..?! "Mnogo nas je svoje kćeri počelo odgajati kao da su nam sinovi. To nije rješenje. Trebali bismo svoje sinove odgajati poput kćeri". Gloria Steinem |
|
Poslije vrtića završile smo u parkiću..isprobala je sve..i ljuljačke i tobogan i klackalice, jurila je od jedne zanimljivosti do druge..pčelica.. A ja, kao i svaka brižna majka, zasjela na klupu, dokono otvorila novine, sretna što više ne moram pratiti svaki njen korak, što smo uspjele na zadovoljavajući način savladati međusobnu komunikaciju mahanjem, kimanjem glave, osmjesima i mrštenjem... Do mene je sjela gospođa, valjda baka dvojici "petogodišnjih razmaženih hahara".. Zašto sam nečija dva plavooka anđela okarakterizirala tim riječima? Zato što su stigli naguravajući se, zato što su ruksakić zajedno sa jaknama neuspješno, ali na tragu neotkrivenih talenata za sport, zafrljačili na klupu. Zato što su baku ostavili da sve to sakuplja..zato što ih je i ona ignorirala, zato što je jedan, tako slatko obuzet maštom, zamahivao prema njoj neprestano prijeteći da će je lupiti sa šibom koju je našao u travi. Zato što je drugi penjanje na tobogan, pretvorio u opasan sport i pokaznu vježbu njegove neupitne sposobnosti, naguravanja laktovima, koljenima i cipelama.. ugrožavajući druge. Zato što su kladim se, oba beskrajno obožavani, ali zakinuti za ikakvu odgojnu mjeru dotrčali do klupe, istresli sadržaj ruksaka, neumjereno prepun malih Cola, tortica, čokoladica, žvakača i od rezignirane bake, sa onim nevinim sjajem u očima, potpuno nesvjesni značenja, ovim riječima zahtijevali -"..daj nam taj jebeni čips.." |
|
čovjek od velikih riječi ..a riječi mu tako lagano klize sa usana. Pa bi on ovo, pa svakako ono i sve to mene uvjeravajući.. i naravno, mudra sam, o kako sam mudra, toliko da sam povjerovala u te riječi, koje tako lako kliznu sa njegovih usana. Obećava, pokušava, obigrava, osvaja I koliko se pravila i upirala , da me ne doseže, da me se ne doima, svaki put kad bi koja, tako lako kliznula sa njegovih usana, ja sam bila bliže klopci.. Njegove zadnje riječi, koje su tako lagano klizile niz njegove usne, ovaj su puta bile samo napisane - sms porukom. |
|
Svi gledamo, gledali smo, škicali, redovno pratili, bili u toku..štagod, uglavnom Sex i grad. E sad..koja kad je došla na posao nije zamišljala da je Carrie glavom i bradom i da umjesto excell tablica upisuje zvrkaste dojmove i vječna pitanja muško-ženskih odnosa. A u zalihi ima Facu. Da bi tijekom popodneva bila romantična i brižna Charllote sanjajući romantičan san koji samo što nije ušao kroz predvorje u liku njega, jer je poslao znakoviti sms. Naravno da smo preko tjedna sve Miranda, razapinjući sebe i druge krutim realizmom jer nama to nije potrebno, sva ta slatka sranja stanja, koja nas svaki puta kad se ne ostvare bace u "badmood". Da bi se u petak vrlo rado pretvorile u Samanthu koja nemilice troši onog koji joj se svidi, bez ikakva traga unutarnjeg monologa u stilu..štoćeonsadmislitiomeni... |