|
Razlike su očite. Mijenjanje karaktera, naučenog, isforsiranog ponašanja, običaja, forme.. Ona cinična, bez nade, realna, zajedljiva, pomirena sa ništavilom.. On poželjan, stvaran, iskren, čiste duše, zaljubljen..pa je uči životnu lekciju o pristojnosti, o potrebi podložnosti i prastaru foru da.. nijedan ručak nije besplatan. Pa slijedi prkos, pregovori, ponos, predrasude, kajanje, oprost, ponižavanje, lukavstvo, moljakanje, zavođenje... A onda pukne strast, koja se pretvori u ljubav i više nitko nije sluga ni gospodar. I znaš da nema budućnosti, a znaš da je to ljubav vječna...ali sa prevelikom cijenom i mnogo obostranog odricanja. Koliko je potrebno naivnosti da bi se živjela čista ljubav koja usprkos razlikama opstaje? Koliko nas život i vrijeme uistinu nauči, da ljubav jednostavno nije dovoljna.? Kada prestaje naivnost a počinje život? |