Razlike su očite.
Mijenjanje karaktera, naučenog, isforsiranog ponašanja, običaja, forme..
Ona cinična, bez nade, realna, zajedljiva, pomirena sa ništavilom..
On poželjan, stvaran, iskren, čiste duše, zaljubljen..pa je uči životnu lekciju o pristojnosti, o potrebi podložnosti i prastaru foru da.. nijedan ručak nije besplatan.
Pa slijedi prkos, pregovori, ponos, predrasude, kajanje, oprost, ponižavanje, lukavstvo, moljakanje, zavođenje...
A onda pukne strast, koja se pretvori u ljubav i više nitko nije sluga ni gospodar.
I znaš da nema budućnosti, a znaš da je to ljubav vječna...ali sa prevelikom cijenom i mnogo obostranog odricanja.
Koliko je potrebno naivnosti da bi se živjela čista ljubav koja usprkos razlikama opstaje?
Koliko nas život i vrijeme uistinu nauči, da ljubav jednostavno nije dovoljna.?
Kada prestaje naivnost a počinje život?
Post je objavljen 28.08.2007. u 12:24 sati.