|
ima tako dana kad zaredaju kave...sa nekim nepoznato poznatim licima...i neka bude baš ugodna, neka bude pod upitnikom...što je pisac htjeo reči, neka se sunovrati u zaborav... e sad poanta je da smo svi tobož jako otvoreni, jako iskreni, jako željni istine...pa počnu igre... jer koja je svrha piti kavu sa licemjerima, lažljivcima, nedefiniranima i nekoordiniranima... da bi se već nakon par taktova verbalnog plesa ubrzo pojavile nelogičnosti..i sad.. biti pristojan pa ne primijetiti na glas,već informaciju pohraniti na sigurno.. biti policijsko pseto koje skače na prvi srh uzdaha izmišljanja, pa početi propitivati, njuškati.. biti blago nezainteresiran, jer kao pa šta, tako ljudi komuniciraju...pa zašto nebih i ja... ali dokle seže naša vjera u nevinost, naivnost, dobrodušnost.. i ine razloge.. zašto netko čini to što čini...kao pravi naivni slikar predimenzionira nešto, da bi već sljedećeg momenta sve isprao pod mlazom vode... |