|
ovo je porukica svim djevojkama,zaručnicama, ženama, majkama.. Ajde budite pametne i poslušajte "glas razuma" nekog tko je sve naučio a opet ništa ne zna...ah krhko je znanje..i nisu sanje, već je ipak ušao trak istine u me... iako svašta znate i pametne ste, nemojte demonstrirati svoje sposobnosti evo vam razlozi: 1. ne "vežite" se prerano...bez obzira na količinu zaljubljenosti, razumijevanja i prijateljstva... zašto ? evo ja jesam, pa mi se izlazilo..njemu nije..pa mi se plesalo..on to ne zna..pa sam pozivala doma prijatelje...on je nakon nekog vremena počeo prigovarati..te on radi, pa se rano diže i sl.. 2. sakupite malo sexualnog iskustva..barem nekoliko njih,pametnije je i nećete biti u zabludi...a i neće vas gnjaviti migrena... zašto? ja dobro počela..sa 15 se zarekla da mi prvi neće biti i posljednji..i bio i prošo prvi, ali ostala na drugom...neš ti iskustva!? i pazi molim te imala migrene, dok nisam shvatila da ja trebam češće biti inicijator, a ponekad i izvesti solo točku... 3. ne trudite se dostići svoju i prestići njegovu majku u kulinarskim, slastičarskim, zimničarskim.. i ostalim kuhinjskim umijećem.. zašto? ja učila usput, stekla vještinu, ukuhavala i zimnicu, i sad sam spremna za natjecanje u "kruškama i jabukama" i sigurno bih pobijedila..ah skoro da zaboravih...spremite mu vrlo ukusne sendviće i čaj u termosici za posao, povremeno ga brižno pitajte je li gladan, što bi htjeo jesti i koji kolač želi...ne očekujte zahvalu, jer to što radite i brinete, se podrazumijeva...nekad je palačinke jedino on pekao, kuhao fiš i sl, pa napravio " svinjac" koji ja čistim, jer on je Le Chef, pa napravila grešku i izrekla onu najgluplju izreku na svijetu :" ne moraš, ja ću umjesto tebe..." 4. Ne ulazite u zamku "katice za sve" da perete, peglate,spremate, čistite..kao da su vam to jedine sportske discipline u kojima ste uvijek uživali.. zašto? eto ja to sve radila, i još uvijek radim, jer on ne zna koji veš ide sa kojim i na koju temperaturu,iako imate već 10 godina istu veš mašinu, on još uvijek ne zna koje dugme je za šta...sva prašina mu je "zvjezdana" pa je neće uznemiravati, a kad učini napor i opere suđe ili usisa sobu, tad je napravio strašnu osobnu žrtvu, posvećenu isključivo meni...traume iz vojske mu ne dozvoljavaju pristup Wc školjki sa krpom i Sanitarom. 5. ne brinite se da li ima čistu košulju i gdje mu stoje čarape i gaće.. zašto? evo ja naslijedila moto svoje majke,koja je dobru ženu i dobar brak svela na te dvije stvari..da se žena treba brinuti o tome!?! on dan danas ne zna gdje su čiste košulje i koju da obuće na ljetne hlače..uselili smo se prije 5 godina u ovaj prostor...kuću 6.Ne brinite se isključivo vi o nabavci potrepština i špeceraja za kuću.. ili mu napravite popis ili nazovite dostavu..ili ga svako malo šaljite u dućan, jer ste još nešto zaboravili.. zašto? zato što samo ja znam gdje je što na placu,u dućanu, po kojoj cjeni i jel cijena odgovara kvaliteti..on ne može parkirati, jer je gužva, a kad kupi, kupi najskuplje,jer ne može sad trošiti vrijeme na obilazak i tko će sve to pamtiti? tako da nam zdravorazumsko-financijski to ne odgovara 7. ne odustaj od svog posla..uvijek imaš izgovor da i ti radiš, imaš relativnu psihičku i financijsku , dozu samostalnosti i samopouzdanja zašto?evo ja radim dva posla honorarno, velikim dijelom po noći, dakle kradem od sna i odmora, ali pošto ne moram ići na posao, kao da ne radim..jer on jadnik radi u smjenama i praznikom i svetkom i petkom, kako ga zapadne i strašno se pati...i jedino se njegova lova fakat računa, jer sjedne odjednom na račun..a moja kapa, kaplje..pa se potroši i kao da je nije ni bilo...a zamislite, neko vrijeme sam mu pomagala obaviti i njegov posao, sve ne bi li prije završio, da mu pravim društvo i da mu, napokon, bude lakše 8. Ne ponašaj se kao da si mu frend u svemu..od sporta, do razgovora o autu , jer će te zaista zamijeniti sa frendom... zašto? evo ja provodila svoje slobodno vrijeme s njim, dok je rastavljao MC -Yamahu 250ccm,jedan od nekoliko motora, pa naučila sve o diskovima, skračivanju lanca, pranju dijelova od generalke, i koju mješavinu benzina i Castrola staviti u rezervoar, (2 dcl na pun rezervoar) zatim sam sudjelovala, ne jednom, u guranju kombija na -18*C, po zaleđenoj cesti, pa pomagala skinuti mašinu sa Citroena, naučila što su karike, klipovi i bregasta osovina...jer je njemu baš simpa što to mene sve zanima, pa se zaboravi i počne me tretirati kao "malog" od mehaničarske radione 9. ne jačajte svoj ego dokazavši da si sposobna obavljati i tzv "muške poslove"...jer ćeš onda raditi sve što on ne stigne ili što bi majstor, da se ima para, radio... zašto? bilo mi je zabavno farbati zidove, drvenariju, ljepiti tapete...tako da sad uglavnom ja to radim, jednom sam čak topila i zalijevala katranom ravni krov, radi izolacije, uz pomoć jednog dečka koji mi je samo dodavao na krov kantu, sa rastopljenim katranom..ofarbala stan od 48 m2, uz asistenciju dvogodišnjaka, s tim da sam svu farbu sama pješice navukla,... on radi "konkretnije" poslove, mijenja gumice na pipama...ili napokon stavi izolaciju između zida i lamperije, ili izbetonira oštećenu stepenicu... ... ma bilo bi toga još, ali mi se neda sad sve nabrajati.. ...naravno da sam ja ona, od onih, iz loze "pametnih-glupača", jer me je vila Gluposti u kolijevci dotaknula čarobnim štapićem..pa mi je dugo trebalo da bez kajanja i srama kažem.."ja ovo ne znam i ne zanima me... " i nikom ništa..i da prestala sam se trpati svugdje i svakud...i naravno kad mi treba, .. ja znam...sve.. ... i promijeniti osigurače i zakrpati iste (jedna licnasta bakrena žičica vrijedi 2 ampera)..i popraviti kapljuću pipu, i napraviti policu od drveta, i zaje..majstora koji misli da će mi naplatiti štelanje paljenja, a samo je očistio i promijenio svječice, otići u stambeno i rješiti problem otpadnutih pločica u kupaoni, organizirati i naći majstore za sastaviti drvenu kuću, objasniti šalterskoj službenici da je pogriješila u izračunu nadoknade za... ali znam i..znam šiti, štrikati, heklati... dakle znam i "ženske" i "muške" poslove...dobar dio svega... ...ali sad, kad odem na pumpu, a ključ me zeza,... nasmiješim se, zatrepčem okicama, dedeku udijelim kompliment "jer je on pametan i on to zna bolje od mene" pa mi on otključa, napuni rezervoar i zaključa, pa mi kavalirski pruži ključeve, a sve to na prepunoj, self service pumpi...i znate što.. ne osjećam se loše..jer izigravam glupaču... bitan je cilj...a kako do njega..e to je stvar mudrosti rekla bih...i ipak godina provedenih pokušavajući se prikazati emancipiranom, sposobnom, samosvjesnom, uspješnom, ženom , majkom, radnicom, domaćicom..zamijeniti njemu i majku, a bogami i oca...napraviti svjesno od sebe otirač... ne žaliti se dok nije prekasno..pa kad počneš nitko ti ne vjeruje..jer nikad nisi...i još govoriti ma, ne brini se za mene, nije mi ništa...ja sam i sa večom temperaturom radila... o bože!... koja količina gluposti u jednoj osobi... možda i zato je -taština- jedan od smrtnih grijeha...umreš, dokazujući se, a sam si kriv...ko te tjera...???!!! |
|
Ustanem u 8, jer me doziva dvogodišnja srećica. što se mene tiče ne moram i ne bih-umorna sam. U nedjelju, ko prava urbana majka, uzela bicikl i u 10h ,spustila se sa svojih brda do Jaruna na kupanje. Pošto od trga nema više ni "n" od nizbrdice, ajmo guslati i pedalirati sa 20 kila u sjedalici pred sobom. Usput skrenula do "trudbenika", pošto sam već bila na izmaku snaga, em sunce, em sparina, em slaba kondicija...no dobro odahnula 5 min. i ajmo dalje.. na Jarunu super-ah koje osvježenje u vodi za oznojeno tijelo... Došao je po nas nakon posla, putem prema kući stiže poruka da će me dvoje prijatelja bezobrazno uznemiravati cijelo poslijepodne..jer bježe od sparine novog Zg-a..k meni u šumu... stigli oko 15h, donijeli nešto klope, dio ja spremila, pa se još optimistički i u zanosu upustila u desert, potrpala sastojke, smješala i gore stavila marelice..peklo se, a bogme i pojelo...otišli oko 23h.... naravno da nisam mogla zaspati, jer sam do 3 pisala text, jer je već bio rok. Drugo jutro ista priča, buđenje u 8, ali taj ponedjeljak sam odlučila napokon srediti kupatilo. Iskitala silikonom sve spojeve, pustila da se suši i počela farbati, uz svesrdnu asistenciju znatiželjnog potomka. Ručak sam zbrzala, prepržila papriku, paradajz, dodala jaja i ribanog sira.i finito..."udarnik" je malo zafrknuo nosom kad je došao i shvatio da je to sve od jela... prva "ruka" se osušila i ajmo sad ponovno, da napokon završim. Naravno da sam u međuvremenu bila jako spretna, pa sam otvarajući, pola kante tamno plave uljane boje, dobar dio prosula pred ulazom, po odloženim tenisicama, po svojim ljetnim naranđastim hlačama, po golim nogama u japankama...jedva spriječila malu znatiželjnicu da ne ucapka u sve to...čistila štetu, neuspješno i ljuto... Pričekala da mala vilenjakinja napokon ode na spavanje u 21 i ajmo dalje, opet farbanje.. završila oko ponoći, pogledala na TV-u film sa T.Hanksom, popila dozu šarenih pilula i napokon se onesvjestila oko 2.h.... Treće jutro, utorak, opet ista budilica doziva..i najgori dio posla..čisti..ribaj..kada..umivaonik..pločice..pod..sve tamo gdje je boja kapala, vješto izbjegavajući poslagane novine...vrati sve police, vješalice, stvari na police..uz veliku i sretnu pomoć male istražiteljice. Dok sam ja to slagala, ona je poduzetno, po dnevnom, prosipala corn flakes, razbacala jastuke sa sjedalica, razbacala sve moguće igračke, usitnila lego kocke, razvukla šah figure, 2x se popiškila po podu, jer je u fazi odvikavanja od pelena.. U 13h žurim, ipak, zgotoviti neko kao "konkretno"jelo, krumpir u pećnici,batkovi na naglo,... usput usisavam rasipane pahuljice, skupljam legiće,čistim rusvaj od razbacanih novina i brišem moju omiljenu kremu za ruke sa lutke i televizora, jer je "grofica" odlučila biti kozmetičarka...dalje zamišljajte... kad je tiho-to je pouzdani znak da radi neku štetu...moj "haragei"* je zakazao... zanemarila sam tu iznenadnu tišinu i njenu nezainteresiranost za moje poslove.. Taman je sve pri kraju..oko pola 3 stiže "Heroj rada i hranitelj"-neće jesti jer nije gladan....pa nisi trebala kuhati...velikodušno će...jeo sam... ..i da, zaboravio je kupiti što je trebao, a dva puta sam mu rekla... ...i zašto ja sad tako nervozno reagiram?..... * haragei- nindja borci imaju razvijeno "šesto čulo" za opasnost... |
|
Tu i tamo naletim na temu-kako odabiremo- prijatelje, ljubavnike, supružnike... pa zatim nastane- ona klasična preseravanja tipa. nije važan izgled-važna je duša nije važno odijelo-važan je čovjek...ali i odijelo govori.... nije važno materijalno- važno je unutarnje bogatstvo... E pa mislim da masa njih laže, i izmišlja i pretvara se... ali dobro, neka im na žalost njih i inih, ili na sreću..ja postavljam ta pitanja malo drugačije, a svatko ko ovo čita neka razmisli... Znam da me nekoj osobi privuće upravo sve to...i s vremenom uz male korekcije nekog prihvatim...ili upotrijebim ono..ne zovi ti mene, ja ću ti se javiti...ili pak..hvala..ali ne hvala.. ajmo od početka izgled- da, bitan mi je, rado gledam simpatična, lijepa, šarmantna lica, skladnu građu, pogotovo ukoliko su pomalo drugačiji, imaju "osobnost" što bi se reklo personality, ono nešto.. mislim, ma dajte vi "čistunci"- koliko od vas zamišlja j. stavrosa pored sebe, koliko od vas ima pored sebe ono fakat ružnu osobu, sa izrazitim manama, koje jednostavno i drugi odmah primijete,a da time, ukoliko ih ima, na bolestan način ne hrani svoj Ego..? I koliko god ,svi mi rastegli taj pojam ljepote, simpatičnosti, ako u toj osobi nema "ono nešto"... nezamijećeno prolazi pored nas... U ostalom, zar se nečija duša, dobrota, inteligencija, ne očitavaju na licu??? odijelo-hm, da priznajem, oduvijek su mi se više sviđale face koje imaju svoj osobeni stil, neovisno o trendu. dakle jednostavno ne volim klonove, da je iscrtana i preslikana ko iz žurnala...nije stvar skupoće..mada ne bih nosila one poluprozirne naočale ni da mi ih daruju..baš zato što su "must"...a općenito odjeća je opet odraz onog tko je nosi..poderano, flekavo, rašiveno...ma daj da li bi se itko od vas zaista svakodnevno pokazivao u javnosti s takvom osobom???koliko od vas se druži sa beskućnicima koji spavaju ispod mosta ili na klupi...??' materijalno- ajmo sad iskreno, koliko od vas žena bi se družile sa Eclestoneom, da nije ono što ima, i pretpostavka je da niste auto trke-freak..i koliko bi od vas zaista živjelo sa super genijalnim, super bogatim, ali na žalost i jako bolesnim S.Hawkingom ( koji je btw u kolicima, govori kroz stroj, slina mu na jednoj strani curi niz usne, a ruke mu se paraplegično tresu)dakle da nije sve to, već da je samo običan bolestan čovjek, koliko bi vas uzgajalo "brižno" prijateljstvo i simpatije sa njim? dakle materijalno je opet vezano na izgled- njegovan, svi zubi, kosa... odijelo-kultura odijevanja, po prilici, po izboru, po trendu..a materijalno je vezano i za čovjekov stav, sposobnost, jer ako nije bar dio svega toga...koliko se vas druži sa prosjacima??? tada nakon tog prvog, relativno, brzog ocjenjivanja idete dalje: kako razmišlja, što od muzike sluša, koju životnu filozofiju fura???? i to su sve pokazatelji, da li nam netko odgovara..ili ne.. Možda su sve to šablone, ladice u koje ih trpam..ali sve kreće iz subjektivne ocjene.. imam liberalne stavove u vezi spolnosti, odabira sex. određenja, nacije, naroda, vjere, boje kože...i sl. pa ne želim pored sebe tobož frenda "skinsa" kojeg svaki put električnim šokovima uz povike "back, back" moram smirivati, kad se sretnemo sa opet mojim prijateljem-afroamerikanac, homoseksualnog određenja, i Židov po majci... dakle ipak svi manje više već u naprijed šabloniziramo, jer netko tko nam je pomalo sličan, simpatičan po izgledu, po stavovima, relativno materijalno sređen-ta osoba postaje vremenom prijatelj ili ljubav ili i jedno i drugo... i sad da me ne razapnu moralisti-ovo su moji pogledi i podjele, ali se ne odnose na moje društveno socijalno ponašanje tijekom kojeg ću pokazati određeno razumijevanje za siromaštvo, suosjećajnost za bilo kakvu hendikepiranost, ljubaznost, empatiju i privremenu zainteresiranost za nečije tragične okolnosti...što ponekad i činim..ali samo ponekad... ma u ostalom ...tko je shvatio, je shvatio... |
|
Well ja bila, krenule mi u avanturu kasno navečer i bile, o da bile...i opet putovala novom cestom Dalmatia (?) da li se tako zove... no ovaj put bez gužvi, bez zastoja, natanane...jel eto odmor...pa pred jutro stigla na odredište svoje omiljeno, parkirala se ..razgledala stanje..obala, more, pjesak, šuma..OK sve je tu..inventura napravljena...i ošla malo na spavanjac... Dakle, bilo mi je fakat dobro..i taj prvi dan i drugi i treći...i bla bla...more super, malo puhalo, malo ne puhalo, malo bura, pa malo jedan dan bi-ne bi kišica, ali se onda razvedrilo...našetale se po mjestašcu, nakupale se, oćeš prvi na plaži, oćeš zadnji sa plaže... a onda je sedmi dan (kao što to Bog već obično napravi) stigao konkretni prolom oblaka, munje, gromovi i oluja, jedna, pa druga..pa se i auto par puta zatresao od pucnja i tutnjave...i napeto slušala prognozu za pomorce...ono...za srednji Jadran za prvih 12 sati...pa za drugih 12 sati..., jer iskreno kad tako ljetuješ ovo je jedino relevantno...ostale prognoze su manje više općenite, i samim tim netočne.... Dakle shvatila ja...gotovo...možemo fino doma...i tako...osunčane, okupane, odmorene..u međuvremenu sam odbila "nemoralnu ponudu" jednog "galeba"...spremila se i uputile se doma... I eto...bila ja i sve 5. ko kaže da se ne može.... |
|
ma ne nije to pravo takvo putovanje ali...kako da kažem...napišem...ma što svi drobite... da bi nekud išli ali eto, nema se para, nema se auto, nema se motor...jee da ne bi avion? daklem ja svojevremeno fakat dosta putovala, ne baš Evropu..ali prošla Jugu uzduž i popreko nekoliko puta...Slovenija, Makedonija, Srbija... ...pa bila u Turskoj..nekoliko puta...Istambul, pa Izmir,pa tako opet malo Istambul,... pa malo Grčka, jelte Thessaloniki, pa Atena, pa Fanari... Well... ta moja putovanja... jesu, trajala su po mjesec dana godišnjeg...ali nije to ni toliko bitno...obalu našu od granice gornje do granice donje uključeno i SLO, i CG prošla barem tri puta...ali što htjedoh reći...da išla sam i autom i motorom...pa kaj je svima vama, jeste li zaboravili na autostopiranje...željeznicu..pa ima tih studentskih i inih popusta... Dakle svi bi vi isključivo konfor, tuš, ručak, švedski stol, mirišljave plahte i sl....i ako toga nema onda očajavate da ne idete nikud, da niste pri lovi ili zabrijete na plažu Zrče ili na Dugi rat i kao tamo je super svih 10 dana...???? naime ja ...OK možda sam čudna,... ali ne volim sa sobom voditi društvo s kojim sam preko godine...dragog, ili jednog frenda, ili frendicu može...svi ostali ne može... Zašto? pa zato što sam sa njima čitave godine, o čemu čemo pričati kad se vratimo i sretnemo, i oću mira i odmora na svoj način..a moj način je dakle...malo stvari, ruksak, malo love...i put pod noge... Nemam starce koji imaju vikendicu na moru,eto nesposobni pa se nisu snašli u sistemu... rodbinu ne šljivim, a ni ona se baš nije iskidala...a većina fakat ni nema ništa....dakle smještaj ništa...djedovina se ili rasprodala za vrijeme djedova, ili se rasfućkala, ili su bili na krivoj "strani" pa im oduzelo, ili su sami povukli krive poteze, dakle ni toga nema...i šta sad? da sjedim doma i ono joj pa ja bi išla, ali nemam love i kak ću..... Ma da se razumijemo...vi koji fakat putujete ono klasa, avion, dobar tutač, dobar posao, još bolja lova..pa ajmo Evropa, Francuska rivijera, Španjolska, ali da nije maturalac...e mislim naravno i ja bi tako...ali eto ne mogu.... a kako ipak mogu??? well...malo stvari, malo robe, love kolko već imaš i ajmo, pa dokle se stigne i koliko izdrži...spavanje na crnjaka, na pomalo osamljenim mjestima...mislim što će mi centar Splita...pa to imam i u Zgu na špici..nije da nisam bila, ali samo kao turista, jedan dan i idemo dalje...Bila sam i u Dubrovniku..i pila kavu na Stradunu, i hodala po zidinama, ali isti dan otišla dalje....i bila u Rovinju i da krasan je...ali ajmo dalje... dakle spava se na otvorenom, u šatoru, vreći, što tko ima, jede se iz dućana, pašteta, salamice, sokići i sl...bude se dva- tri dana na jednom mjestu i ide se dalje..do nekog koje ti se svidi, a u povratku se možeš ponovno vratiti na ona posebno dobra...naravno da ima ponekad i problema...tipa turistički radnici,koji bi ti rado naplatili boravišnu taksu, bivši SUP-ovci, koji te tjeraju i prijete ti izgonom, kaznom za skitnju i sl...ali Bože moj- to je dio putovanja, avanture...ko što sad gledamo ovaj Survivor na telki, ali bez natjecanja...i onda uvijek upoznaš još takvog društva, pa s njima budeš dan dva, pa razmijeniš adrese...tako prvi put dođoh u Istambul...upoznala curu, Didar, tu na našem moru....i zaista ne znam u čemu je problem...naravno, kad imaš auto sve je jednostavnije, ali malo skuplje, jer ti treba još i za benzin, plin, diezel, što li već troši... ali što htjedoh reći, ...ja sam sad kao ono tobož odgovorna osoba. žena, majka i bla bla...fali samo ono politički radnik...no anyway...ja još uvijek idem tako na ljetovanje, samo što mi se brojčano stanje povečalo, plus do prošle godine i dva psa...yes da...i dakle odlučila ja i ove godine tako...i kao pošto je situacija u kući..ne baš krasna, ima slike nema tona... ja velim Ok- uzimam auto i malu i odoh na isto ono mjesto kod Zadra gdje sam već skoro godinama ili završavala ili počinjala godišnji...idem opet na divljaka...i kaj mi fali...nit ćemo umrijeti od gladi, nit će nam biti loše, plaža je super, šumica mi garantira hlad, do dućana mi je 15 minuta pehaka, budim se pored mora, liježem pored mora...ponekad nam samo služba očuvanja kao priprijeti, da će nas otjerati i da nikako ne smijemo paliti vatru...pa naravno da neću, pa nisam glupa..i izdržat ću 7 dana bez kuhane klope, a ako mi baš i usfali..pa ima blizu gradić i restača ko u priči... i naravno da oni nikad ne zovu murju, i naravno da mi niti ostavljamo nered iza sebe, ni paljenje vatre ne dolazi u obzir...i naravno da uvijek, ali uvijek 10-20 metara od nas bude još netko,EU- stranac, ali i Poljaci i Česi i ponekad se kupi flaša vina, pa se navečer priča, druži, nema terevenke, nema buke, sve fino, kulturno, zabavno...obnavljaš znanje jezika...družiš se, ako želiš, ako ne..ne..! i tako ja svake godine kažem... evo ja bila na moru..., promijenila sredinu, odmorila dušu, nauživala se, a onda svi... pa kako?, pa kaj vi imate tolko love? joj pa ja sam zračunala da ispod 10 tisuća ne mogu ni pomisliti krenuti...i onda se ja pitam tko je tu lud...??? da dobro, ja neću ući u statistiku noćenja na nekom mjestu, malo ću i zeznuti vlastitu državu, za milione noćenja.. ali ja drugačije ne mogu, a ipak hoću i što sad... ...kad sam imala love, onda sam je i trošila po šopinzima i ljetovanjima...fala Bogu da je bilo, gore bi mi bilo, da nikad to nisam probala...tako malo bez grižnje savjesti ,trošiti lovu... ali situacija mi se promijenila, ali ja se prilagođavam... i tako zovem frendove redom..neki ne mogu..neki ne bi...neki pitaju da jel to vikendica...a ja im nudim noćno nebo, plažu, svoje društvo i vrlo jeftini odmor...ali ne... i ja mislim ...ma kuhajte se... serendajte po Bogovićevoj, da si ne možete priuštiti more..i da ste jadni..i da nikad ovako nije bilo... ...ja se odoh odmorit nekoliko dana, pa što onda što je samo 5 ili 7 dana...nećete...ne morate... ... ja ipak odoh... |