Ustanem u 8, jer me doziva dvogodišnja srećica. što se mene tiče ne moram i ne bih-umorna sam.
U nedjelju, ko prava urbana majka, uzela bicikl i u 10h ,spustila se sa svojih brda do Jaruna na kupanje. Pošto od trga nema više ni "n" od nizbrdice, ajmo guslati i pedalirati sa 20 kila u sjedalici pred sobom. Usput skrenula do "trudbenika", pošto sam već bila na izmaku snaga, em sunce, em sparina, em slaba kondicija...no dobro odahnula 5 min. i ajmo dalje..
na Jarunu super-ah koje osvježenje u vodi za oznojeno tijelo...
Došao je po nas nakon posla, putem prema kući stiže poruka da će me dvoje prijatelja bezobrazno uznemiravati cijelo poslijepodne..jer bježe od sparine novog Zg-a..k meni u šumu...
stigli oko 15h, donijeli nešto klope, dio ja spremila, pa se još optimistički i u zanosu upustila u desert, potrpala sastojke, smješala i gore stavila marelice..peklo se, a bogme i pojelo...otišli oko 23h....
naravno da nisam mogla zaspati, jer sam do 3 pisala text, jer je već bio rok.
Drugo jutro ista priča, buđenje u 8, ali taj ponedjeljak sam odlučila napokon srediti kupatilo. Iskitala silikonom sve spojeve, pustila da se suši i počela farbati, uz svesrdnu asistenciju znatiželjnog potomka. Ručak sam zbrzala, prepržila papriku, paradajz, dodala jaja i ribanog sira.i finito..."udarnik" je malo zafrknuo nosom kad je došao i shvatio da je to sve od jela...
prva "ruka" se osušila i ajmo sad ponovno, da napokon završim.
Naravno da sam u međuvremenu bila jako spretna, pa sam otvarajući, pola kante tamno plave uljane boje, dobar dio prosula pred ulazom, po odloženim tenisicama, po svojim ljetnim naranđastim hlačama, po golim nogama u japankama...jedva spriječila malu znatiželjnicu da ne ucapka u sve to...čistila štetu, neuspješno i ljuto...
Pričekala da mala vilenjakinja napokon ode na spavanje u 21 i ajmo dalje, opet farbanje.. završila oko ponoći, pogledala na TV-u film sa T.Hanksom, popila dozu šarenih pilula i napokon se onesvjestila oko 2.h....
Treće jutro, utorak, opet ista budilica doziva..i najgori dio posla..čisti..ribaj..kada..umivaonik..pločice..pod..sve tamo gdje je boja kapala, vješto izbjegavajući poslagane novine...vrati sve police, vješalice, stvari na police..uz veliku i sretnu pomoć male istražiteljice.
Dok sam ja to slagala, ona je poduzetno, po dnevnom, prosipala corn flakes, razbacala jastuke sa sjedalica, razbacala sve moguće igračke, usitnila lego kocke, razvukla šah figure, 2x se popiškila po podu, jer je u fazi odvikavanja od pelena..
U 13h žurim, ipak, zgotoviti neko kao "konkretno"jelo, krumpir u pećnici,batkovi na naglo,... usput usisavam rasipane pahuljice, skupljam legiće,čistim rusvaj od razbacanih novina i brišem moju omiljenu kremu za ruke sa lutke i televizora, jer je "grofica" odlučila biti kozmetičarka...dalje zamišljajte...
kad je tiho-to je pouzdani znak da radi neku štetu...moj "haragei"*
je zakazao... zanemarila sam tu iznenadnu tišinu i njenu nezainteresiranost za moje poslove..
Taman je sve pri kraju..oko pola 3 stiže "Heroj rada i hranitelj"-neće jesti jer nije gladan....pa nisi trebala kuhati...velikodušno će...jeo sam...
..i da, zaboravio je kupiti što je trebao, a dva puta sam mu rekla...
...i zašto ja sad tako nervozno reagiram?.....
* haragei- nindja borci imaju razvijeno "šesto čulo" za opasnost...
Post je objavljen 20.07.2005. u 23:29 sati.