|
mmm...da...vjerujem u to.. nije to stvar da se bojim, da poslije ovog, sada i ovdje, slijedi ništavilo..pa se grčevito hvatam za bilo kakvo objašnjenje, raja, pakla, života nakon i prije...već eto.. reklo bi se da imam neka iskustva...ili bolje rečeno imala sam vizije.. pošto oduvijek, ajmo reći imam neke sposobnosti...koje ovdje sad nisu bitne...posvetila sam se tako proučavanju, podučavanju, bila učenik, ali i učitelj... no dobro, zaista nije bitno, tko, kako, kada i gdje... međutim tada, kad mi se to dogodilo, u opće nisam bila pod nekom presijom, nisam bila ni nagovorena, nisam čak ni razgovarala, ni razmišljala o tome, nisam bila dio nikakve sekte, jer u principu, to ne volim..nisam dakle bila pod ničijim utjecajem, sugestijom...nego eto javilo se samo.... naravno da uvijek ima skeptika,naravno da sam uglavnom i sama takva, naravno da se tako neki vantjelesni doživljaji, pokušavaju tumačiti kao pritisak na određeni centar u dijelu mozga, pa se ide dotle da kao... imaš mali tumor, cistu ili što li već,... pa ti se javljaju takva iskustva, nekom religijska, nekom vizionarska...ali dobro... pod pretpostvakom da mi ne raste tumor koji radi taj pritisak, da nije najava možebitnog moždanog udara...evo tih mojih tzv..prošlih života... slika prva: plivam, zapravo ronim u dubinu, beskrajno plavog mora, vrlo bistrog, vrlo čistog, svijetloplavog, osunčanog.... osjećam vodu oko sebe, vidim svoje ruke, tamnije puti, kako grabe po nešto u dubinu..i nakon toga, moj pogled uperen prema površini, kroz koju se zrcali svjetlost, lom sunčevih zraka...vidim mjehuriće zraka koje sama polako otpuštam, u jednom momentu, pogledu mi zasmeta pramen moje duge crne kose( koju btw nikad u životu nisam imala)koju jednom rukom sklanjam sa očiju i društvo mi prave..ah prekrasna morska bića - delfini...vidim ih, plivaju oko mene, a ja rukama grabim prema površini...žensko sam i tragač sam za školjkama bisernicama.. slika druga: ponovno vidim sebe, ne čujem ništa, ali promatram si stopala, na kojima su iscrtani ukrasi i nakit, te zvončići oko gležnja...znam samo da sam koncentrirana, na položaj nogu (u baletu poznat kao tzv-"plije"), plešem, vidim dio bogato, zlatnim nitima, izvezene haljine, više je to oprava, nego klasična haljina, zatim pažnju poklanjam pokretima tamnoputih ruku i ugledam svoje izvijene ruke i prste ukrašene metalnim nastavcima sa šiljkom, u boji zlata...shvaćam da sam ponovno žensko i da sam istočnjačka plesačica-bajadera.. slika treća: ne vidim ništa, znam samo da sam u bolovima, ruke su mi, osjećam okovane, raskriljene, gola leđa prislonjena na hladan i vlažan zid, i da mi je na glavi nekakva željezna maska, da je tama oko mene, prigušena i slaba svjetlost u smeđim tonovima...osjećam samo strašni pritisak na vrh glave, rebra željezne maske koja mi se postrance utiskuju na lične kosti, na jagodice...i još veću bol ispod brade, koja me stišće do probadanja...znam samo da sam zarobljena i da me netko muči...da sam muški zarobljeni- osvajač slika četvrta: nalazim se u nekoj radionici, pomalo prašnjavoj, kroz otškrinuta vrata, trak sunca i čestice osvijetljene prašine lebde u zraku...uokolo po zemljanom podu, razbacani polusavinuti papiri i nacrti, neki alat, dijelovi...pažljivo promatram svojim očima, koncentrirana, nagnuta nad veliki valjak sa izbočenim rupicama, i da pokušavam uskladiti određene čvrste žičice sa malim člankom, koje bi trebale upadati u te rupice na tom metalnom valjku...shvaćam da sam muško i da sam popravljač -vergla.. eto to je to.. nisam bila pod utjecajem nikakvih droga, alkohola, čak ni kofeina...nisam spavala, pa sanjala...bila sam u određenom meditativnom stanju...ali slike, redom, nemaju veze, ni bilo kakav podražaj iz okoline... nizale su se same od sebe, ničim povezane, ničim pozvane.... |