|
Priča 1. U jednom većem gradu u unutrašnjosti...grad imao korzo, gdje se svake večeri sastajala gomila ljudi, kao pravi korzo, šetalo se tamo vamo, gore dolje...i određene grupacije su imale specijalno svoje mjesto upravo na tom korzu...gledalo se, pričalo, poslije išlo u kafić..ili van mjesta..neki od njih su vrtjeli auto ključevima, tako da se odmah znalo da imaju prevozno sredstvo i po privjesku se otprilike mogla prokužiti koja je vrsta auta u pitanju...pa biraj... On je bio dijelom onih koji su vrtjeli ključeve oko prsta...imao djevojku, zgodnu,prava mačka kad se sredila, ali nikad nije bila vulgarna u tom svom predstavljanju, pametna, prodorna, koja se znala izboriti za svoje, uvijek bila nasmijana, zabavna...živa..uglavnom prijateljski raspoložena... Al da se vratimo na njega, bio je dosta zgodan, visok , crnomanjast, pametan, iako malo sarkastičan i ironičan, kad si ga pitao gdje mu je..ta- on je uvijek slegnuo ramenima..kao da mu je svejedno..al je uvijek bilo prisutno, malo oholo ponašanje u odnosu na nju...pošto mu je sve uvijek bilo, kad će, oće li..ne ide to tako... uspješan student medicine koju je (uz svesrdnu pomoć majke, koja ga je zaključavala u sobu i oduzimala iste te ključeve) na kraju i završio...hodali njih dvoje tako, izgleda ipak iz ljubavi,jer ju je on na neki način zaista volio, ali je izigravao frajera , tako da sve to nije bilo tako javno..hodali, rastajali se, pa opet hodali i trajalo to neko vrijeme, ali ništa službeno i ništa posebno, mada smo svi svojski navijali za njih jer su si baš pasali... Nitko ne zna zašto no jednom su ipak prekinuli za ozbiljno, bilo je tu komentara i sa njegove i sa njezine strane...zašto se to dogodilo... U međuvremenu on se upozna sa jednom rasnom bosankom, Hrvaticom... iz okolice nekog malog mjesta..jaka, snalažljiva visoka, snažna cura, odmah vidiš da je sposobna, vrijedna , jedra, došla u veliki grad studirati .., nešto... i spanđali se njih dvoje na brzinu, ona odmah preuzela brigu o njemu, određivati gdje se ide,kad se kući dolazi na vrijeme, a još bolje ranije, planirati za njih dvoje, počela dominirati..zapovijedati, a za njega si imao dojam da je sve skvrčeniji i skvrčeniji dok je bio sa njom...privatno...odnosno bez njene prisutnosti bio je onaj stari, nenadjebiv, sarkastičan, kritičan, ironičan... i ova ga doslovce uzela pod svoje i šta sad, nema čekanja...trudna je, ide se pred oltar..., ona glavna, ali fakat ono javno glavna, u kući, u odlukama i još jedno dijete, nakon samo par mjeseci...(žena je iz mjesta gdje se valjda smatra da je jalova ako ne rodi 5-ero-6ero djece)i stanovali kao podstanari,"planirali" treće i on dobio posao kao liječnik, pa bi specijalizaciju i sve što ide, ali na kraju nije.... prošlo vrijeme..sreli ga mi,skućio se,bolji auto, ljetovanje, mali gradić, on liječnik.. čovjek bi rekao šta mu fali... ima još one stare fore, ali nema iskre u njemu, nema životne radosti...ima neke pomirenosti sa situacijom gdje je on postavljen kao onaj tko je glavni hranilac obitelji, ali i ništa više....pardon, i kao otac sve te djece...i to je ono što mu je dužnost biti....sve odluke u vezi bilo čega, apsolutno ičega donosila je ona, na gotovo vojnički način, bez šale... i iskreno u opće mi se ne čini sretan i zadovoljan...i tu je za sada kraj njegove priče... Priča2. Ona njegova prijašnja ljubav,pomalo sakrivena, ljubazna , ljupka, sposobna, moderna, u međuvremenu našla glavnog šminkera koji je imao bolji auto od ovog starog, koji je već imao svoj mali stan, koji je slovio za nenadmašna osvajača i jebač...i fakat je bio, ak neko voli prefrigance koji imaju jaku bradu, lijepe zube, zafrkantski pristup i vražji , ali lukavo prevarantski pogled...i sve joj zavidjele, jer su mislile da je osvojila lutriju...upecavši njega...u međuvremeno hodali oni, ubrzo se vjenčali, jer je on ljubomoran, i pošto je on ona jednostrana spika, ja Tarzan a ti Jane, ja pričam ti šutiš, on gazda, odlučio da će biti djeca, odmah po mogućnosti sinovi, barem tri...pokušala se zaustaviti na jednom, ali zapela i ne da se više nagovoriti na treće, pa potajno pije kontracepciju..izlazili kao obitelj...ona sitna pored njega, trokutastog, zbildanog, bradicom od tri dana, još uvijek jebozovnom ...što vrijedi za njega ne vrijedi za nju...ona ostaje doma i eventualno primi prijateljicu na kavicu, ali brine oko djece, ručkova za njega i njegove prijatelje,sa istim takvim ženicama, pa i rodbinu, a ima ih bogu hvala... za to vrijeme on i dalje ide na taj korzo, gdje je oduvijek bilo određeno mjesto za one koji su vrtjeli ključevima od auta, pa ti biraj kojeg ćeš...pričalo se sve i svašta, šarao on, dolazio kasno, ponekad pijan.. sreli smo ih, ona iz one djevojke, nasmijane, šaljive, postala ozbiljna žena sa tugom, razočaranjem i brigom na licu...koje stoički i ponosno prikriva, zbog djece....on i dalje ljubazan kao nekad, čim vidi neko žensko, to je još uvijek neskriveno u njemu...ubrzo je "morao" na neko drugo mjesto..da bi ga ona treperećim glasom pitala..kad ćeš doći, da te čekam sa večerom...na što se on nije ni okrenuo, jer je nije više ni čuo... pa mi se i ona čini nesretnom, nezadovoljnom, kao da je prerano ostarjela, jer je dobila neku grubost u izrazu lica...i ništa je ni ne pitam, a ni ne očekujem odgovor... da li čovjek ikad stvarno može zadržati svoje snove, i kad shvati da to nije to..kakav ih nevidljivi lanac drži na tom mjestu...jel to obaveza,navika, indolentnost, komocija, strah od neizvjesnosti, strah od samoće, strah od samih sebe..???????. znamo, a ne želimo priznati, promijeniti, boriti se za sebe...krenuti iznova ako treba... ali prečesto ne učinimo ništa,jer tada valjda moramo sebi priznati da smo pogriješili i oprostiti si grešku... |