Camille Neviere

utorak, 31.01.2006.

Amelie I was watch this film tonight and i ask myself will i also gone into a tiars if I got toys from someone who found them by accident when I was child ? I think so. Whay ? On the picture ; me when I was only three years old reciving the toys from santa clause on chrismas .

I can't sleep Researchers figure that most adults need at least seven to eight hours of sleep a night, and children need even more. But a 2002 poll by the National Sleep Foundation found that 70 percent of American adults get less than eight hours, and 40 percent sleep less than seven hours a night. The poll also found that more than one third of respondents experienced symptoms of insomnia nearly every night. The National Center on Sleep Disorders Research estimates that as many as 70 million people in the United States suffer from sleep problems. And another 30 million Americans suffer from excessive daytime sleepiness caused by inadequate sleep. Hunt and other researchers blame the country’s swelling sleep debt on a combination of factors from increasing life pressures to the Internet, which allows users to shop, surf the Web, or e-mail any time of the day or night. “A lot of this has to do with the way our society has evolved,” says Dr. David M. Rapoport, medical director of the Sleep Disorders Center at New York University. “We are a very sleep-deprived society.” That’s not just a personal issue, but a public-health one, too. Researchers at Columbia University's Mailman School of Public Health and the Obesity Research Center found last year that the less participants slept each night, the more likely they were to become obese. Subjects between the ages of 32 and 59 who slept four hours or less per night, for example, were 73 percent more likely to be obese than those who slept between seven and nine hours each night. Researchers now believe that shortened sleep cycles are associated with decreased secretion of the hunger-suppressing hormone leptin, which can prompt the sleep-deprived to consume as many as 1,000 calories more per day (particularly sweets and salty carbohydrates). People who sleep less also produce less insulin, which helps moderate blood-sugar levels, according to the National Center on Sleep Disorders Research. “There’s still a lack of insight as to how clinically impaired people can be when they are sleep deprived,” says Dr. James Herdegen, medical director of the Center for Sleep and Ventilatory Disorders at the University of Illinois Medical Center in Chicago. “Fifty years ago, no one even talked about sleep. It’s still a relatively young field.” To be sure, anyone who’s stayed out late on a work night knows that a lack of sleep can make it harder to focus and function the next day. But research has shown that sleep deprivation can also affect memory, emotional stability, learning and even immunity to other diseases. It’s also been associated with high blood pressure, heart problems, diabetes and depression. “There is just no substitute for getting a good night’s sleep,” says Hunt. “Sleep is as important as diet and exercise to our overall good health.” A lack of sleep can also endanger others. Approximately 100,000 traffic accidents (1,500 of them fatal) a year are sleep related. The government estimates that sleep-related problems also add $16 billion to the nation’s health-care bill, including medications and health-care services. And U.S. consumers are spending an estimated $84 million or more per year on over-the-counter medication, according to an analysis published in the journal Sleep and Breathing in 2002. Nor is it likely to get better as the population gets older and fatter—both risk factors for sleep apnea and other sleep disorders.

ponedjeljak, 30.01.2006.

punishment DEDHAM, Mass. - A dominatrix was acquitted of manslaughter Monday in the death of a man who prosecutors say suffered a heart attack while strapped to a replica of a medieval rack. Barbara Asher, a 56-year-old woman who called herself Mistress Lauren M, was also cleared of dismemberment. Prosecutors said that 53-year-old Michael Lord suffered a heart attack in 2000 during a bondage session in a "dungeon" in Asher's condominium and that Asher did nothing to help him for five minutes for fear authorities would find out about her business. Asher had her boyfriend chop up the body of the 275-pound retired telephone company worker, and they dumped it t in Maine, prosecutors said. His remains have never been found. Prosecutors said Asher confessed to police, but the alleged confession was not taped, and investigators testified they did not save their notes. Asher's lawyer, Stephanie Page, said there was nothing to prove Lord was even dead — no body, no blood, no DNA. During his closing argument to the jury, prosecutor Robert Nelson put on a black leather mask with a zippered mouth opening and re-enacted the bondage session. With both hands, he reached back and clutched the top of a blackboard as if strapped to the rack. Then he hung his head as if dead. Asher's lawyer objected, and the judge agreed. "That's enough Mr. Nelson," Judge Charles Grabau said. "Thank you for your demonstration."

ne mogu zaspat... Nie mogę spać... Leże i zdaje mi się, że On jest przy mnie. Czuje Jego dotyk, Jego obecność.... Chce na Niego spojrzeć, otwieram oczy i obraz sie rozmywa. Wcale, Go tu nie było. To tylko moja wyobraźnia. Przypominają mi się chwile wspólnie spędzone na jachcie, wakacje. Później nie moge spać. Czasem nie jestem w stanie nawet płakać. Nie mam siły. Nie moge zasnąć, czuje tą pustke. Nie ma Go przy mnie, chociaż cały czas zdaje mi się, że jest tak blisko... Pozatym boję się. Boję się moich snów. Są tak okropne, że chce się jak najszybciej obudzić i przestać śnić raz na zawsze. Innym razem są tak piękne, że nie chce się już nigdy budzić. Chce spać wiecznie. Bo niby po co mam sie budzić? W takich snach przynajmniej jest dla mnie miejsce. Jestem komuś potrzebna, jagbym odeszła zauważyłby to ktoś. A jak sie obudze? Znów ta szara rzeczywistość, brak celu w życiu, czy jakiego kolwiek sensu... Brak zrozumienia. Wkoło tylko ludzie którzy mają mnie dość i tylko czekają żeby mi dogryźć. Czekają na mój błąd, porażke... Boję się spać, boję się śnić, budzić się i zasypiać z myślą, że jest przy mnie ktoś kogo kocham, chociaż tak naprawde jest zupełnie gdzie indziej... I z kim innym...

nedjelja, 29.01.2006.

Camille Neviere Camille Neviere

subota, 28.01.2006.

Camille Neviere Camille Neviere

priznanje Priznao je…da šuti kao ja…da hoda bez jednog koraka… Rekao mi je… da traži utjehu na tuđim usnama…u alkoholu…posvuda… Ali da je nema… Naravno da je nema… Tuđe usne ponekad mogu na sekundu izbrisati uspomene…mogu otjerati nestašne misli negdje u dubine duše…ali mogu napraviti i ono drugo… Mogu zaboljeti kao najjači šamar…mogu podsjetiti na neke druge usne… na nečije poljupce… Na poljupce koje bismo voljeli zaboraviti…ali su bili previše važni… preiskreni …previše pravi da bi ih prašina zaborava tako lako prekrila… Alkohol nam u nekim situacijama može biti najbolji prijatelj… Ali što ostaje nakon lude noći… kada jutro zakuca na vrata… Što naš prijatelj alkohol ostavlja za sobom? Glavobolju, mučninu i istu onu prazninu koju je naizgled popunio… U mom je slučaju tragična upravo činjenica da niti alkohol niti tuđe usne više ne pomažu… Žalosno je to… Nedavno sam se prvi puta probudila kraj nekoga… Lijepo je… Otvoriti oči… osjetiti nečiji dah na svom vratu…biti izgubljena u nečijem čvrstom zagrljaju… Pokušati ga probuditi dok mi on pospanim glasom i zatvorenih očiju govori «Daj, mala, još pet minuta…», a istovremeno prekriva moj vrat stotinama malih poljubaca… Zaista je lijepo…lijepo i tužno… Ako u tom trenutku poželiš da pored tebe leži druga osoba…poželiš pobjeći od sebe, njega i čitavog svijeta…u neku davnu prošlost…u vrtlog nekih davnih uspomena… Već neko vrijeme brišem te davne uspomene… Pokušavam… Tuga me odvela nekom drugom…zaspala sam na tuđim rukama…i vrijeme možda ne zna da me on još voli…Ja znam… Rekao mi je…tišinom…onim poljupcem…onim obećanjima koje ipak neće ispuniti… Čula sam da ima nekog novog… Poludjela sam… Pri samoj pomisli da me netko može zamijeniti ostala sam šokirana…moj ponos je bio zgažen rečenicom moje prijateljice «Znaš da on ima neku novu…»…suze su ostale negdje u kutu oka i nisu mogle poteći… «Aha…», odvratila sam potpuno ravnodušno… «Pa da…I ti isto imaš nekog novog pa ste na istom…», cvrkutala je moja malena svojim glasićem… «Aha…»… Ja nemam nikog novog…Imam neko međusobno iskorištavanje sa dečkom koji mi se, začudo, zaista sviđa…Ali koji nije za mene…niti sam ja za njega… Ja volim svog bivšeg dečka…on svoju bivšu curu… Ja živim u velikom Zagrebu…on u malom gradiću na istoku Hrvatske… On je momak na lošem glasu u tom gradu…a ja mamina princeza… Hm, dobro…Princeza nisam…ali on na lošem glasu zaista je…i to ne bez razloga… Nešto više od povremenog barenja između nas dvoje nije moguće… I to je kraj priče… U petak sam bila s njim…mojim opasnim slavoncem… Pola sata kasnije srela sam svoju staru ljubav… Pozdravila sam ga…pozdravio me je… Naglasio da će u ponedjeljak biti na tom tulumu…rekla sam da ću i ja biti… Ispale su mu oči…gledao me kao da sam osmo svjetsko čudo…Znam da sam dobro izgledala… Znam da sam mu te večeri dala povoda za razmišljanje… I bila sam sretna te večeri… Ne zbog mog opasnog slavonca…ne zbog toga što sam išla na taj ludi tulum… Bila sam sretna jer sam ga vidjela… Jer sam negdje u onim njegovim plavim očima pronašla onu staru iskru koju je imao kada me gledao… Sama činjenica da sam ga srela…da sam popričala s njim na trenutak…bila mi je dovoljna da mi uljepša čitavu večer…baš kao nekada davno…kad me i najobičnijom sitnicom uspio učiniti toliko sretnom da sam htjela odletjeti do svemira… Koliko god sam te večeri bila sretna, toliko tri dana poslije nisam mogla podnijeti da bude u mojoj blizini. Činjenica da ljubi drugu curu…i da bi to moglo prerasti u nešto ozbiljnije…ubila me… Milijun pitanja me ubadalo u najbolniju točku preciznošću kirurškog noža… Zar sam tako lako zamjenjiva? Kakva je ona? Zašto ja ne mogu tako jednostavno okrenuti novi list i uletjeti u vezu koja će me spasiti od uspomena, žaljenja i te bolesne nostalgije? Jer zaista je sve to već postalo bolesno…Sama shvaćam da me nešto tako jako vuče prema samom dnu da se zaista nemam niti snage niti volje odupirati… Svi mi govore da sam se promijenila… Jesam, promijenila sam se…Nisam više ona stara…Ništa me ne ispunjava… Smješkam se po čitave dane, a onda dođem doma i plačem… Gledam kazaljke na satu i želim da se počnu vrtjeti sve brže i brže…da izbrišu ove dosadne dane… Nemam nikakvog cilja…Ne želim ništa…Ne tražim ništa od ovog života…samo da što brže prođe… Hodam bez jednog koraka…bez cilja…bez snova…želja… Hodam jer moram… Priznao je da šuti kao i ja… Priznao je da osjeća…kad ga ona poljubi…da to nisam ja… Dugovao mi je cugu… Jedno staro obećanje koje nikada nije ispunio… Rekao mi je da nikad nije kasno…Ali ipak znam da ga nikada neće ispuniti… Dogovorili smo se jednom davno da ćemo se pošteno nacugati skupa za njegov rođendan… Davno smo se to dogovorili…a on je na poruku koju sam mu poslala za rođendan odgovorio sa «Hvala ti»… Nije ispunio obećanje… U ponedjeljak mi je rekao da ta cura izgleda kao ja…da mu to svi govore…da smo stvarno jako slične…Ali da je ona ipak samo loša kopija… Priznao je da se totalno zbedira svaki put kad me vidi…i da mu se često događa da zamijeni neku curu sa mnom… Rekao je da je ona toliko nevažna da uopće nije vrijedna spominjanja…i da mu je život nakon mene totalno bezvezan… Ponovo mi je dao sliku…i rekao da se nada da mu je ovaj put neću vratiti… Poljubio me…poljubio me…još me jednom poljubio… Obećao mi je da će me nazvati…već sam tada znala da neće… Primio me za ruku i rekao mi «Molim te samo jednu stvar, budi mi sretna… Samo mi ti budi sretna…»… Okrenula sam se i rekla «Budi ti sretan ako možeš…» Rekao je da ne može…bez mene… Rekao je da će me nazvati… Nije me nazvao… Napisala sam ovo prije tjedan dana... Znala sam da neće nazvati... Ipak sam se jednim malim djelom sebe nadala da će mobitel zazvoniti i da će se na ekranu pokazati njegov broj... Svi me zovu... Svi šalju poruke... Svi osim njega...

petak, 27.01.2006.

dosada... Je li i vama katkad toliko dosadno da jednostavno ne znate di ćete sami sa sobom da bi jednostavno bez problema mogli i tući glavom kroz zid. Meni sve dosade prestaju kada na ulicama svojeg grada srećem svoje bivše dečke, a s nekim od njih nisam u lijepim odnosima pa to još daje nevjerovatnu čar tim susretima, takvo uzbuđenje i istinsku sreću ma najrađe bi ih sve zgromila sa onim svojim glupim puslicama i ženskicama. Ex - ovi su kod mene uvijek imali poseban tretman pogotovo ako bi im slomila srce. bili smo svi sinoć kod jedne cure doma na pijanki ona nije odavde i živi sam u super stanu amo šte njene higijenske navike i nisu baš prilične jednoj djevojci. zgadija mi se život, kad odem negdi studirati sama i živit ću brate sama Sada me D.G. moja simpatijica zvao na kavu. Napokon. Nalazimo se za pola sata u kafiću blizu faksa.... Jedva čekam...Odlučila sam biti ležerna iako me moja prijateljica splitska ljepotica tila uvjeriti da ne mogu na kavu s njim ići u običnim trapericama i "običnoj" rozoj Mango majici. Rekla sam joj kozo šuti jer ta obična majica je stala 250 kuna i još si me ti pizdo glupa nagovorila da je kupim. U kurac ne smijem se dati iznervirati od strane te tuke za koje se sigurno pitate zašto mi je uopće prijateljica. Ma Ok je ona, pomogla mi je da prije prošlog ljeta skinem dva tri suvišna kilograma he he tako da sada imam savršenu težinu da ne kažem manekensku a to je jako bitno u ovom gradu ah ah manekenski grad Idem pod tuš, moram biti svježa i donekle lijepa

minice Volim minice…često ih nosim… Mislim, ne bih htjela ispasti umišljena, ali mislim da imam prilično dobre noge… bar mi tako drugi kažu… Ali minica i sandale sa potpeticom od desetak cm koje se vežu oko noge… ubojito…to volim više od svega… Pogotovo kada zamišljam lice bivšeg dečka koje je zeleno od ljubomore i jada kada me takvu vidi nakon prekida…a ja sam s nekim drugim… To je bio moj scenarij za prošlu subotu… Nažalost, bivši me dečko nije vidio… Na moju veliku žalost i na njegovu sreću… jer sam sigurna da bi u roku od sekunde opet slao one idiotske poruke kojima je jako sklon nakon svakog našeg prekida u stilu « E jučer si mi bila tako zgodna…»… Sve u svemu, mislim da je unatoč tomu što moja tiha patnja nije bila prisutna misija zvana «Minjak» ispunjena… Nekoliko kretena kojima na čelu piše «tatica mi ima para, a ti imaš dobre noge» se zaljepilo za mene i ja sam se vratila doma sa točno onoliko kunica u novčaniku koliko sam ponijela van… Nisam sponzoruša…zabavlja me gledati jadne tatine sinčiće kako me pokušavaju kupiti sa nekoliko cugi… A ove sam se subote pošteno zabavila… Jer ne mogu vjerovat da izgledam tako plitko i površno da netko pomisli da će me spika «Živim na Tuškancu, idem u privatnu gimnaziju i sutra ću ti poslat bon da se dopisujemo» oboriti s nogu… Možda neke padaju na to… ja ne… Uglavnom, jedan tatin sinčić očito ne može shvatiti kako nije uspio zbariti jednu curu koja hoda okolo u ekstra kratkoj minici ( i koju vjerojatno odmah kategorizira kao laku sponzorušicu) nakon 4 plaćene cuge…i da 10 poruka dnevno koliko mi u prosjeku šalje prikazuju njega kao dosadnog i napornog dečka koji je pao na malo više gole kože u roku keks… Mrzim takve dečke… Mogu ih zbariti, ali svaka druga vrsta odnosa ne dolazi u obzir… Jer zaista neznam kakve ja koristi imam od toga što njegov stari vozi Porsche… I jer ne mogu podnositi nedostatak duhovitosti i inteligencije koje zamjenjuje preseravanje i arogancija… Danas sam trebala otići na kavu sa tim dečkom… Kad smo se dogovarali poslao mi je poruku «Čuj…ono…mogla bi obući minicu…»… ???????????????????? Skoro sam pala sa stolice od smijeha… Naravno, dušo, samo za tebe… Napisala sam mu da mi ne nosim minice po narudžbi i da ništa o toga… I da nemam vremena za kavu… Netko tko želi na kavu sa mnom da bi proveo sat i pol buljeći u moje noge ne zaslužuje moje vrijeme…bez obzira na to ima li na nogama Paciottice ili ne…

tračanje Vidim velika crna slova koja bacaju bombastične naslove… « Subotnji šok: Novi par ili… ?»...«Candy ima novog frajera…»… «Njih dvoje???»… «Anneris i tajanstveni psihopat – vruće scene na pozornici…»… «Gdje je završila njegova ruka???» «Fuksa i «striper D» – avanture u sauni…»… Eto, tako se osjećam… Kao da čitam svoj život i život svojih frendica u nekim tračerskim novinama… Dobro, priznat ću, navikla sam… Da smo često u centru pažnje… i da se priča o tome tko je s kim završio, tko je koga prevario i slične stvarčice koje će cijenjenu publiku uvijek zanimati, ali zaista, dokle to može otići? Oduvijek smo bile atraktivno društvo… Sve od reda izgledamo jako dobro, petljamo se sa jako dobrim frajerima, izlazimo na mjesta gdje većina mojih vršnjaka izlazi u gradu, mrdamo guzama nasred pozornice i pozdravljamo svaku drugu osobu kada negdje uđemo… Duga tradicija izlaženja stvori mnogo poznanika… veza za ulaske na mjesta gdje drugi možda ne mogu uči… pozivnice za sve aktualne tulume u gradu… povelik popis zbarenih komada… i činjenicu da mnogi ljudi koje ti ne poznaješ znaju tvoje ime… preko ovoga ili onoga… Ali ponekad taj vlak može iskočiti iz tračnica zbog prevelike brzine… i onda… Svi koje te poznaju pričaju o tome s kime si završila u subotu, što se točno vas dvoje radili… Ekipa iz razreda koju nisi niti vidjela vani nabacuje komentare kada te profa iz fizike prozove u stilu «Nemojte ju pitati, imala je buran vikend…»… Javljaju se osobe koje su kakti vidjele stvari koje se uopće nisu dogodile… Cure u bircu gdje provodiš većinu svog slobodnog vremena te skeniraju pogledom svaki puta kada se ustaneš sa stolice… Šuška ti se iza leđa, neki se čak i usude pitati ono što ih se nikako ne bi trebalo ticati… Za tjedan dana se sve to polagano stiša… Na scenu dođe netko drugi… Nažalost, imam osjećaj da je naše drago društvo tako čvrsto zasjelo na tračersku scenu iz centra grada da nam za sad nema konkurencije… E pa dragi ljudi, briga me za vas i za vaše zanimljive kave u kojima spominjete naša imena iako vas malo tko od nas zaista poznaje!!! Žao mi što su vam životi toliko dosadni da se hranite tuđima… Da pričate o nečemu što je neka od nas napravila sa nekim prezirom, a ustvari biste željele biti na našem mjestu… Željele biste imati hrabrosti i mogućnosti raditi te iste stvari za koje pričate da ih nikada ne biste napravili… I svi vi dragi dečki koji ste pali na guzicu kada ste me u subotu vidjeli s njim, možda biste htjeli da ste na njegovom mjestu???? Kao što bi većina cura htjela da su bile na mojemu??? Možda ste ljuti što vas nisam sve tjednima prije obavijestila da ga imam u planu zbariti pa da stignete od toga napraviti još veću priču… Možda ne možete nikako ispasti face nego da izmišljate lažne informacije i širite ih okolo… Jedna poruka svima vama, NAĐITE SI ŽIVOT!!!!!! Jer zaista se nikoga od vas ne tiče zašto smo i kako nas dvoje završili skupa… Kada sam ga prvi puta ugledala prije tri mjeseca pomislila sama da je najzgodnije muško stvorenje koje sam vidjela u zadnjih pola godine i znala sam da ga moram imati prije ili kasnije… Imao je curu, pa šta? Zašto bi to bio moj problem? Pola njegovih frendova je htjelo (po njima trebalo) imati nešto sa mnom… Zar bi to trebao biti moj problem? Tko sam ja da poštedim sve te umišljene kretene padanja u nesvijest od iznenađenja kada su nas vidjeli skupa? Ja sam dobila ono što sam htjela… njega… A ostalima ostaju zavidni pogledi i sitna ogovaranja… Pričajte da sam pokvarena kučka, pričajte da zajebavam dečke, mislite da me to dira??? Mislite da će me zbog toga bilo koji od njih manje željeti? Recite da sam trebala bariti vas, a na kraju završila sa vašim najboljim prijateljem, ali pitajte i njega što misli o tome… Napišite bombastičan naslov da smo anneris, tajanstveni psihopat i ja u ljubavnom trokutu… da ju je on zbario da bi ja bila ljubomorna… da me on poljubio dok je ona bila na wc-u… Dodajte informaciju da smo si nas dvije počupale kosu zbog njega… da su njegovi prstići bili na svakakvim mjestima koja su u vlasništu moje best frendice nasred podija… da mi je on prije par mjeseci rekao da će mi nabiti pištolj u glavu ako ne budem bila s njim… Hajde, napišite… Nešto je od toga i istina, ali tko se uopće brine o tome, reći ćemo sve… Treba se o nečemu raspravljati… Anneriska i ja ćemo se smijati vašim lažima i njegovom kretenizmu na svojim kavama… skupa… bez počupane kose i gluposti o ljubavnom trokutu… Zanima vas što kuška i «monsinjor» izvode skupa? Ako ne saznate jesu li samo prijatelji ili će biti skupa zasigurno ćete sutra umrijeti… Treba biti faca i prvi pustiti u javnost informaciju o novom dečku iz istog društva s kojim se fuksa zbarila… Rasprave o tome je li on broj 45 ili 50 potrajat će do dugo u noć jer treba još razmisliti o tome da li su se ona i njen novi lik prasnuli u sauni ili u jacuzziju… I tako dok vi sjedite po kavama i prepričavate naše doživljaje, mi živimo… Sretne smo jer smo završile s dečkom kojeg smo dugo željele, živčane jer se bliži kraj polugodišta i profesori su poludjeli sa ispitivanjima, sjebane jer smo vidjele nekog svog lika sa drugom curom, plačemo još uvijek na onu pjesmu kad se sjetimo nekih starih ljubavi… I kada sljedeći puta naručimo treću butelju subotom navečer prije odlaska u Saloon znajte da pijemo u ime svih vas kojima je životna preokupacija s kime ćemo večeras završiti i nazdravljamo vašim ograničenim pogledima na svijet… Dobit ćete još materijala za nedjeljne kave, ne brinite se… ako vas to toliko veseli, samo izvolite, izmišljajte… Jednom će i vama tračevi sjebati vezu, život, prijateljstvo… Valjda ćete se već naučiti nositi s time prije nego što se to dogodi… Ja jesam… i zato vi pričajte… A JA ĆU ŽIVJETI SVOJ ŽIVOT!!!!

najbolji vikend Najbolji vikend u životu provela sam daleko od velikog Zagreba... Daleko od preseravanja, snobizma i lažnih osmjeha koji me dočekuju iza svakog ugla... Daleko od dečkiju koji plačaju kavu sa 500 kuna i umišljeno pokušavaju zavesti curu svojim jadnim prastarim forama misleći da su velike face... Provela sam ga u jednom malom gradu na istoku Hrvatske... Onom o kojem Shorty pjeva sa toliko ponosa... I tako... ja se poželjela ravnice... i došla u Vinkovce :) Provela se ko nikad u životu... Stvarno... bez pretjerivanja... Četiri najbolje frendice na svijetu... punooo alkohola... punooo plesanja... neograničeno punoooooo zajebancije... Četiri najbolja frajera u Vinkovcima... Haha... Došle purgerke, napravile pomutnju i nestale sa jesenskom kišom... Ekipa u Zagrebu mi se smijala kada sam išla... "Kaj ideš slušat tamburaše?"... Svi oni misle da je Zagreb neko čudo... sve što je manje im je selo... Nije da se moje mišljenje puno razlikuje...ali ono što sam tamo vidjela i doživjela ne može se mjeriti sa ničim što sam proživjela u metropoli... Totalno različit temperament ljudi... Svi su toliko otvoreniji... manje iskvareni... luđi... otkačeniji... Toliko zgodnih dečkiju na okupu... zajebancija... opuštenija atmosfera... Ma nemam riječi... Ostavljam to za sebe... Previše sam ljubomorna na te svoje osjećaje da bi ih potpuno podijelila sa drugima... Previše bi ih željela zadržati za sebe i ne dopustiti da izblijede u svakodnevnici ovog ludog sivog Zagreba.. Željela bih sačuvati svaki trenutak proveden sa svojim curama... skakanje po sobi sa novčanikom u jednoj ruci, a sa Autanom u drugoj pokušavajući obaviti genocid svih komaraca u blizini... ubijanje pauka u 6 ujuro... mazuckanje kremicama za samotamljenje... razgovori do zore u kojima smo jedna drugoj prepričavale se sitnice koje su se dogodile... onaj veliki "hug" prije odlaska... Hvala vam, cure... što ste me nasmijale do suza... i da... SVE JE TO ZBOG SIRA I VRHNJA...U SLJEDEĆOJ EMISIJI O SIRNOM NAMAZU... :) Ali mislim da ono najveće "hvala" zaslužuje jedan zgodni dečko... iako mi ne odgovara na poruku... I uopće nije važno hoćemo li se ikada više čuti i vidjeti... Važno je da sam negdje u onim njegovim provalama... u ludostima i teškim sranjima koje radi... u zagrljaju onih njegovih prejebenih ruku... u njegovim poljupcima pronašla onaj dio slagalice koji savršeno pristaje mome djelu... Važno je da me toliko izludio, napalio i oduševio da još ne mogu vjerovati da netko takav postoji... Da se iza maske opasnog dečka s kojim se nije pametno petljati i čije se gluposti prepričavaju danima poslije krije netko... Tko me mogao iskoristiti kako, kada i gdje je htio jer smo se prepijani i prenapaljeni nalazili negdje u njegovom autu... a on mi je govorio da se maknem od njega... da ga ne izluđujem toliko... da sa mnom ni za kakve novce ne bi sada napravio nešto zbog čega bi se ja poslije mogla osjećati iskorišteno... Tko je našao moju naušnicu ispod sjedala i donio mi je iako je par sati prije toga slupao auto... Pa HVALA mu... Što me uvjerio da postoji još dečkiju na svijetu koji me mogu zadiviti... koji mi se mogu svidjeti... Hvala mu na provodu mog života... I na tome što mi je vratio naušnicu :) Što reći... i've had the time of my life... And i own it all to him...

vratiti vrijeme ili... Poželite li ikada vratiti kazaljke na satu… dane na kalendaru? …Ponovo proživjeti neki gotovo zaboravljeni trenutak… …Vratiti ga samo da biste na tren ponovo proživjeli onaj osjećaj koji vas je obavijao svojom tišinom… Nakon ovog ljeta mnogo sam puta poželjela ponovo proživjeti neke događaje… Možda su bili potpuno pogrešni… Možda su se dogodili u krivo vrijeme… na krivom mjestu… sa krivom osobom… Možda jesu… Ali danas, kada gledam na to bez alkohola u krvi… bez neke nepodnošljive zaluđenosti gotovo nepoznatom osobom… bez ikakvih iluzija… Sada kada gledam na to očima one okrutne stvarnosti, shvaćam da se to moralo dogoditi… Shvaćam da je to u tom trenutku bilo ispravno… koliko god se činilo krivo… A bilo je krivo… zbog mog dečka… zbog njegove cure… zbog toga što se nismo poznavali dovoljno… zbog toga što smo i on i ja znali da nemamo nikakve budućnosti… Žalim li danas zbog toga? Ne znam… Uzmemo li u obzir činjenicu da je to jedan od glavnih razloga što danas nisam sa osobom koju volim mogla bih reći da žalim… Ali opet… to je bio on… noćima je zvijezdama po meni davao imena… nisam mu vjerovala… Rekao mi je da bi me volio vidjeti u Zagrebu… rekla sam mu «Ne!»… Želja mu se ostvarila… Vidjeli smo se… Sreli smo se slučajno… na glavnom trgu… između toliko ljudi naletila sam baš na njega… Znate… još je uvijek zgodan… jakoooooo… Više nema kožu boje čokolade… jesen je izbrisala sve tragove ljetne preplanulosti… Kristalići soli su davno isprani sa njegovih ramena… Ipak sam zadrhtala kad sam ga ugledala… Znate… cura mu je stvarno slatka… Upoznao me s njom…a ja sam se suzdržavala da ne puknem od smijeha… Koliko god je ta situacija meni tada bila smiješna, poslije sam shvatila da možda nije trebalo doći do nje… Možda sam ga trebala sresti i upoznati se sa njegovom curom bez nekakve čudne kombinacije grižnje savjesti, ljubomore i žaljenja… Možda se neke stvari nisu trebale dogoditi… i onda bih je mogla pogledati ravno u oči… bez skretanja pogleda… Bilo ga je čudno čuti kako izgovara moje ime držeći je za ruku…neobično osjetiti njegov poljubac na obrazu dok je ona stajala kraj njega… Nisam bila ljubomorna na nju u tom trenutku jer ga ja ne želim za sebe… Bilo mi je žao te cure… jer mi se ljubazno smješkala govoreći kako joj je drago što je napokon upoznala tu famoznu curu o kojoj je njegovo društvo pričalo nakon povratka s mora… a ja sam bila ona koja je u mraku krala poljupce dečka kojega je voljela… Bilo mi je žao jer sam znala da nisam bila jedina koja je tog ljeta to radila… i jer mi se ona naivno smješkala čvršće stišćući njegovu ruku… A on… gledao me ravno u oči… dok mu je na usnama titrao onaj dvosmisleni zavodnički osmjeh… Znao je na što sam mislila u tom trenutku… Znam da je znao… Gledajući ga u oči, slušajući zvukove tramvaja i prolaznika ponovo sam u mislima odšetala do one noći na trampolinu… i glasovi svih tih ljudi oko nas polako su se gubili u šumu valova… svjetla grada su se sve više udaljavala sve dok nisu postala tako malena… tako daleka… poput onih zvjezdica koje je nazivao po meni… Bio je tamo… Srela sam ga u mislima… iako je stajao ispred mene držeći je za ruku… Znala sam na što misli… Shvaćajući ironiju ove situacije negdje kroz šum valova čula sam njegovo pitanje koje me vratilo u stvarnost… «Di ti je dragi?»… Dok sam ja govorila kako smo nakon mora prekinuli, znala sam da sam mu upravo priuštila jednu veliku pobjedu… Iako smo za to znali samo ja i on… Pobijedio je… Stajao je ispred mene grleći osobu koju je volio… koju je bio spreman ostaviti zbog mene…a ja sam ga odbila… Ja sam stajala sama… sa novom frizurom… svjesna da izgledam bolje od njegove cure…da se ne hihoćem tako glupavo na svaku rečenicu poput nje… Svjesna da on voli nju… da drži za ruku osobu koju treba držati… onu pravu… Stajala sam među gomilom ljudi… i osjećala se usamljenije no ikada u životu… jer sam znala da to što izgledam bolje od nje ne znači baš ništa… jer sam znala da me moj bivši nije volio zbog toga što imam dobru frizuru… Shvatila sam da on nikada ne bi mogao biti onaj pravi… jer sam ja svog pravog već imam…iako više nisam s njim… Zatečena činjenicom da ona i dalje stoji kraj nas shvatila sam da je sve ono bila samo iluzija… Savršena iluzija… ali ipak samo iluzija… Imali smo samo to ljeto… Ono je prošlo i malo je toga što ga može dozvati natrag… Slučajan dodir njegove ruke na mojoj dok smo se gurali prema tramvaju izbrisala je ona… naivna priglupa djevojčica koju je on volio… i ona je voljela njega… I dok mi je ona neprestano hihoćući pričala kako ga je sad vukla sa sobom u shooping da joj nosi vrećice poželjela sam za njega nešto bolje… Ipak… Tko sam ja da ocjenjujem ljude na temelju izgleda i par izgovorenih rečenica? Bez obzira na to što je cijela situacija u stvari bila tragična, ona je u ovoj predstavi glumila glavnu budalu… Jer smo ja i on znali nešto što ona nije znala… što vjerojatno nikada neće saznati… A ona, trepćući svojim smeđim okicama, izvaljivala je najsmješnije rečenice koju sam čula u životu… «Čuj, baš mi djeluješ ovak simpa na prvi pogled… Hi, hi… I meni je tvoj bratić fakat super… Hi, hi… Ja ga stvarno obožavam… Da, i svi oni čitavo vrijeme pričaju o toj Novalji i o tebi…. Hi, hi… I meni je tak žao kaj nisam išla sa svojim micekom (!!!) jer me starci nisu pustili… Pa sam mislila ono… Hi, hi… da odemo jedan dan svi skupa na cugu i tak… da se malo bolje upoznamo… Hi,hi…» Okrenula sam glavu prema prozoru i zagrizla usnicu kako se ne bih nasmijala… On joj je, očito već lagano naživciran, rekao da ne bude dosadna… U tom sam trenutku poželjela reći… «Da, stvarno bi se mogle bolje upoznati…» samo njemu u inat…Ali nisam… Nasmijala sam se, rekla da nemam baš vremena za kave i da mi je drago što smo se vidjeli… Ona je dodala da joj je jako drago što smo se upoznale i da će natjerati «svog miceka» da mi jednom pošalje poruku pa da ipak odemo van kad ću imat vremena… «On nema moj broj, a nemam ni ja njegov… Mislim da mi se slučajno izbrisao…», rekla sam ironično mu se smješeći… Da, slučajno… Dok su oni izlazili iz tramvaja prešla sam prstima preko tipki na svom mobitelu…Tamo negdje su se još nalazili njegovi otisci…od onog dana kada smo jedan drugome izbrisali brojeve… Možda sam ipak ja pobjedila… Možda se zato još jednom okrenuo izlazeći iz tramvaja… Nije niti važno tko je pravi pobjednik u cijeloj toj priči… Nije važno… i nikada nećemo saznati…

četvrtak, 26.01.2006.

Neven ;( Svako malo običavam otvorit ovaj nevjerojatan progam pod nazivom MSWord i istipkat dvije-tri-četri-pet nekoherentnih riječi i onda to objavit svijetu. Svijet to obično prihvati sa velikim veseljem iz nepoznatih razloga, ali znanstvenici tvrde da je to zato kaj je moj blog nešto kao, recimo, stand up komedija...samo bez žive i prave publike, pozornice, spot lighta, grickalica, slave i ugleda. I tak ovaj put nije bila nikakva iznimka, onak, pomaknem miš na Microsoft Word thingee i kliknem i otvori se, i onda kliknem na dokument u kojem su pohranjeni svi moji prijašnji, a i budući tekstovi isto kao i sadašnji. I da skratim, uvijek me dočeka ono „predmet:“ kad bi trebala počet tipkat i napisat nešto totalno glupo i zabavno. I moram reć da to nije lagan posao, a budući da vama stvarno nedostaje bilo kakav smisao za humor uopće, napisat ću vam tekst o kreiranju mojih posteva, ali ne sad. Neda mi se. Nije to jednostavna tema. Uglavnom, kaj sam s tim htjela reć...da, otvorim Word i vidim „predmet:“, ali ne samo to, nego i naslov „Dan Brown je nula za mene, Nevena Ciganovića“. Kako je Neven došao u moju sobu, ne znam, pretpostavljam da je ušao kroz vrata, ali stvarno mi nije jasno kak je uspio probiti moju lozinku na ulazu u moj profil i pri otvaranju ovog dokumenta. Kako god, uspio je, i izjasnio se vrlo crno na bijelo (note: novi izraz). Ak niste čitali DaVincijev Kod i Anđele i Demone, nemojte čitat daljnji tekst, jer će vam se svi snovi srušit, dobit ćete otkaz i preselit se u Paromlinsku ulicu. A sve zbog Nevena Ciganovića...// Prije jedno dva tjedna, ja, Neven Ciganović, sam završila čitanje DaVincijevog Koda. Tu knjigu su mi nabijali na nos i usnice svi moji prijatelji tak dugo dok nisam eventualno pukla i otišla kupiti tu knjižurinu, kojoj su korice, btw, katastrofa dizajnirane. Svaki božji put kad bi mi recimo došli neki moji prijatelji kao što su Severina, Ivica Đuzel ili Paola Poljak (ne, čekaj, ona ne zna čitat), počela bi rasprava o činjenicama iz te glupe knjige. “Nevene, honey, znaš li da se u crtićima koriste subliminarnim porukama, a pogotovo u Diznijevim?“ pitali bi oni. “Nevene, darling, znaš li da je zapravo Luvr putokaz do Svetog Grala?“ opet bi dosađivali. “Nevene, girlie, pa jel si ti znao da je genij Leonardo bio zapravo gay?“ sa uzbuđenjem bi oni govorili. E pa meni je dosta toga bilo više! Dosta mi je slušanja o toj glupoj knjizi, i dosta mi je slušanja o tom glupom Leonardu, stavlja me u drugi plan! Nitko ne može biti više gay od mene! Nitko! I zato sam otišla i kupila je tu prek puta u knjižari. Knjiga je skroz lagana, pročitala sam ju u jedno 4 dana. Prvo kaj ću vam reć je da je većina onoga kaj je Leo napisao totalna kakica. A svi pričaju kao kak je knjiga super i postaneš ovisan i sve i sve i sve, kužiš, pa Dan piše tak da mu svako poglavlje traje od najmanje stranicu do dvije stranice i onda onak dramatično završi. Pa recimo, pogledajmo primjer poglavlja 4556: Robert Langdon je žurio hodnicima, ne vjerujući u ono što je upravo ugledao. Preostalo je još samo 2 sata do potpune katastrofe, kad ga je odjednom stislo. Otišao je u javni WC i dok mu se tijelo olakšavalo, mozgom su mu strujala mišljenja o značenjima tih simbola i kako je uopće DaVinci uspio isprogramirat svoju Sony liniju da ga probudi ujutro u 8h kad je evidentno da Sony tada nije postojao kao i bilo kakav drugi oblik tehnologije. Posegnuo je za papirom, ali.. “Ne!“ Robert uzvikne, „Nema papira!“ Kraj poglavlja. Sada, da vam kažem, meni je to prilično naporan stil pisanja, ali, znaš, ipak sam pročitala knjigu, obilježila ju sa „meh“ i nastavila svoj uobičajen život kao Neven Ciganović (dakle, posjetila sam svog starog prijatelja, Glumičića, tako dobar dečko – ak me kužite). Osim toga, sve kao jako teške zagonetke su totalno lagane. Jedna strana je napisana natraške, to sam skužila onak u 0.0000000000001 sekundi, ali u knjizi su im potrebni sati i sati. I sad kad sve znam, mogu svim svojim neukim prijateljima nabit tu knjigu. Ali njima i to nije dosta, sad kažu da trebam pročitat Anđele i Demone, da je to prava stvar, da je to grand, da je to hip, i sve i sve i sve. Pa pošto sam Neven Ciganović, i nemam nikaj pametnog za radit prek dana, a opet imam love, otišla sam si kupit tu knjigu. I kaj da vam velim, oni koji su pročitali DVK su glupi ako nisu shvatili da se radi o potpuno i apsolutno istoj knjizi sa drugim imenima glavnih likova. Knjiga je totalno straight. A zagonetke...lagane ko moji silikonski obrazi. I ak usporediš to sve s Kodom, već znaš tko je negativac. Što na Zemlji? Tko se usudio ovo objavit? Kaj, prodalo ti se dobro prvi put, pa ajmo samo promijenit imena i mjesto događanja i ponovo lansirati knjigu? To bi stvarno trebalo biti ilegalno. Sutra si obučem svoje roze cipele, stavim peseka u torbicu, torbicu na rame i krećem odmah natrag u knjižaru i vraćam tu knjigu, i naravno tražim natrag svoj novac. A možda ću i tužit za duševnu bol, nisam još sigurna.

uleti Jedan od boljih uleta koji sam dozivila je bio "Vjerujes li u ljubav na 1. pogled?" Rekla sam ne. "Onda zatvori oci i pogledaj me jos jedanput." Cvrsto sam zatvorila oci, otvorila ih ponovo, pogledala ga sazalno i ponovila ne. Momak se nije dao smesti. Pitao je s kim sam. Pokazala sam na frenda, nadajuci se da ce misliti da je mi to decko. Nazalost, frend je upravo u tom trenutku drzao rucicu nekakve sarmantne gospojice, a ja sam se sama koprcala u kvazimrezi koju je taj nesudjeni mi ljubavnik pokusavao plesti oko mene. Pilator nije odustajao sve dok nisam otisla do frenda i zamolila ga da me poljubi. Dobri smo si, a i volimo se ljubit pa se nije bunio unatoc djevojci koju je drzao za ruku :) Gospojica je ustuknula i rekla "Joj, sorry, nisam znala da ste zajedno", a on joj je odgovorio "Ma ne, mi smo hocemo da se ovaj tu makne". Odvalila sam od smijeha. Upalilo je. Bila sam slobodna. Ili ne... na kraju veceri, Pilator je opet pristupio i zatrazio telefonski broj. Kad sam mu slagala da nema smisla da mu ga dajem jer idem u Split, on je odusevljeno ustvrdio da ide i on za par dana pa se mozemo tamo naci. Ajme. Da stvar bude jos bolja, prijateljica mi je pricala o tipu koji joj je uletio s izjavom kako upravo polaze prvu pomoc na vozackom i pitao je bi li ona s njim htjela vjezbati umjetno disanje. Isti taj joj je upao i par dana kasnije s izjavom kako je on fotograf za Playboy. And guess what? Na kraju je ispalo da su famozni fotograf, polagac prve pomoci i onaj koji vjeruje "ljubav na 1. pogled" jedna te ista osoba. Uletio nam je jos jednom dok smo bile zajedno vani, a na pokusaj ponovnog upoznavanja, ona je, hineci odusevljenost, uskliknula: "Joooj, tebe znam, ti si onaj fotograf za Playboy!!!" Vrijedilo je vidjeti kojom se brzinom pokupio nakon toga. :)))

jadan je ovaj svijet... Ja sam jedna od onih koja je rodjena pod pogresnom zvijezdom i koju zivot uporno sere! Imam osjecaj da se sve lose stvari uvijek moraju dogodit meni... Evo naprimjer,izadjem van i upoznam super tipa, zabrijem s njim, nazove slijedeci dan, lijepo se provedemo setajuci, posevimo se navecer... i sutradan ga slucajno nazovem a on meni da se sprema za Austriju jer on mora radit bla bla bla...i sta's ti sada? I tako ja da ubijem svoju tugu izadjem vani i naletim na neku ludu ekipu..ma zapijem se ja lijepo s njima, sve super i uleti prijateljica i govori mi da su mafijasi! Eto od svih jebenih ljudi na svijetu ja naletim na mafijase a da stvar bude gora jedan se totalno zapalio za mene i neda mi mira! Svaki dan zove...Ako se ko pita odakle mu broj telefona, to ni meni nije jasno! I ja se sad uporno pitam sta mi je to trebalo u zivotu! A ja kao ja nisam se rodila kao najmirnije dijete na svijetu. Uvijek sam se trudila radit pizdarije, pa se valjda sve to mora i vratit jednom u zivotu! Usput imam svojih dvadeset i sitno godina a hiperaktivna sam da ne mogu biti vise... grozno ha? Ponekad mi se cini da imam etiketu na glavi na kojoj pise "Najgori dodjite kod mene",jer se lijepe tolikom brzinom da ih nemozes skinut! Da ne zaboravim spomenit da i nisam nesto lijepa ali sam zgodna i imam spiku! I da ne zaboravim reci da obozavam tipove i kad vidm zgodnog tipa zaboravim na sve osim da ga moram imat! I vjerujte mi da u 90 % slucajeva i uspjevam u tome... U zivotu sam imala preko 150 tipova, ali sam spavala samo s njih 15-tak! S ostalima sam samo razmijenila slinu... Oni koji ce ovo citat vjerovatno ce se zgrazat nad ovim i imat ce i pravo jer da meni tako neko govori rekla bi mu da nije normalan! Ali nadam se da cu s vremenom pokazat da i nisam tako losa osoba i da imam razlog zasto se ne volim vezat za nikoga... eto ekipa toliko za danas... uuuuuuuuuuuuuu koju san jebenu noć imala!!! Sritna san ka malo dite! Prvo mi se ostvarilo ono što san čekala dvi godine- bila san s mojom neostvarenom (do sinoć) željom! Već dvi godine se gledamo, padaju opake poruke ali ka ima curu, nebi je on privaria...bla bla bla i konačno sinoć...ajme šta san sritna bila! Baš smo se spojili i u svemu se vidilo da to želimo odavno! Nismo se pukli jer nismo imali di, ali unatoč tome bilo mi je fenomenalno! Dogovorili smo se viditi u sridu...jedva čekan! A druga stvar koja mi se desila je ta da san bila s prijateljicom (ista večer!).. I o tome san mislila odavno, ali se nisam usudila ništa napraviti jer nisam znala kako će reagirat.. i eto sinoć, bile smo pijane, na zraku i jednostavno smo se počele ljubit. Priznala mi je da je i ona to oduvijek tila probat! Bilo je to ful ugodno iskustvo... Znam da je dosta ljudi gadljivo na ove stvari, ali virujte mi stvarno je dobro! Žena ženu najbolje zna. Ne namjeravam nastavit s tim jer ja bez muških nemogu ali nije mi ni žao što san to napravila! Eto moja luda noć... Trebaće mi 10 dana da dođevarno nemam sriće u zadnje vrime s tim sexom! Evo sinoć tip napaljen ka životinja (to mi je jedan od novijih) i idemo kod njega doma, skinemo se i krenemo- odjednom on se diže, govori da mora staviti kondom, ok- kažem ja, bravo mali, barem jedan odgovoran- stavi on kondom i krenemo i padne mu i popizdim! Kaže- smeta mu kondom, "možemo bez njega" govorim mu... ne jer ne mogu kontrolirat svršavanje- kaže tiho. Nisam mogla od čuda... prvi tip koji je tako bija iskren da kaže da to ne može kontrolirat (bili smo pripiti) i da želi kondom... bilo bi kako tako normalno da san ja to tražila i stvarno me iznenadilo čuti to od njega! Uglavnom, nismo se opalili! Bivši me provocira na glupe načine i pravim se da to ne primjećujem, ali živci mi lagano skaču na maximum! Moram to riješit.... Jučer san mislila o tome kako su se tipovi danas prominili- nisu ni slika onih prije.. Današnji plaču, šminkaju se, lakiraju nokte, troše na kozmetiku više nego žene... a di je vaj svit iša... Spasin se kad vidim bauštelca (nekog zgodnog), oznojenog tila, pravog muškarca, onako sirovog! Takvi su u krevetu zvijeri! mmmmmm odma me uvati želja... Evo recimo ima ih i previše mršavih danas, ka svi drže neku liniju! Ma jebeš košćatoga kad san ja takva, treba osjetit muškarca... Čak im se i razmišljanje prominilo! Eto prije je bilo normalno da muški plati cugu na spoju, danas je tako ljubazan da to prepusti žena ako se onda ponudi da plati! Pa izlazite vanka, pa plati on, pa platiš ti, pa on, pa ti...jer nadaj bože ako ne platiš slučajno moga bi te čudno gledat jer je današnji sklop podešen tako da sbvi misle da ih želiš iskoristit, uzet im novce, život ili šta ja znan šta... pa vas ja pitam šta se to događa... di su stari muškarci koji popravljaju po kući, koji su glava kuće, na koje se možeš oslonit? Današnje moraš gurat, brisat im suze i govorit da će sve biti u redu... ah jadan ovaj svit mislim u sebi....

novac... Mrzim novce, da bar ne postoje, da je bar sve jednostavno... ustvari i je... sve se svodi na NOVAC i na šljakanje :) A ono što poslije slijedi je tako sirovo i defektno da nije vrijedno spomena. Moj život ima budućnost, al takva kakva je, kao da je i nemam. Mogu se zamisliti jednog dana... s 45... sigurno se nikad neću udavati, no neću biti ni frustrirana, samo tužna. Neću biti sijeda (to mi nije u genima), imati ću puno bora od smijeha, biti ću mršavija nego sada, jer ću jesti samo povrće, voće, tofu, seitan... imati ću svoju kuću, bez vrta. Samo ogroman trvanjak, drveće, kućica na stablu, ljuljačke. Možda ću imati usvojeno dijete. Neću biti lijepa (kao ni sada), al ću biti dvadeset puta mudrija. Baviti ću se sportom, možda ću i plesati salsu, te ću ponekad slikati i pisati pjesme. Imati ću ogromnu zbirku albuma. Više ću slušati ozbiljne glazbe, jazza, bluesa... al ću i dalje slušati rock i grunge. Imati ću bar biljaka marihuane, tek tako, da se počastim tu i tamo. Igrati ću igrice na kompu. Voziti ću super bajk, i neki neloš auto, ali ni predobar. Imati ću malog harlija i kožne hlače. Sve novce koje zaradim ću potrošiti isti tren... neću dopustiti ljudima da misle da sam bogata, ne želim da me nitko iskorištava, ne želim da mi se itko divi, ne želim da se itko poželi družiti samnom zbog nečeg materijalnog. Želim da me svi suvišni puste na miru. Možda, tko zna... ću ipak upoznati muškarca svog života... tko zna... shvatila sam da to nije važno. Zašto bi bilo? Tako i tako je svejedno... sve one sudbine maltertiranih žena, muškaraca, nesretne djece, rastavljeni brakovi... potpuno je nevjerojatno da upoznam nekoga s kim ću biti potpuno sretna... a za takvo nešto kao što je brak koji traje cijeli život, za takvo nešto kao što je zajednički život, zajedništvo, zajednička intima... to ne trpi kompromise, a oni koji prijeđu preko toga ti su jebeni idioti. Sve one žene šta ostaju u braku s muškracima samo zato... eto tek tako... jer se boje biti same... makar ih ne vole, makar ih živciraju, makar ih tu i tamo lupe, makar su glupi ko kurac... ja se ne bi mogla tako prodat, ne samo da bi poludila, već bi podivljala i skroz bi sjebala sve oko sebe. I može mi netko srat da je sretan, da im je super, da se vole, da ne zna što bi bez nje/njega... al ja u to ne vjerujem... ne vjerujem... ne vjerujem... Tako mi je već dosadno to isprazno upucavanje, ti pogledi, valjda zadivljeni ili željni seksa, nije me briga, želim da me svi puste ne miru. Ne želim se seksat, ne želim ići van na ta isprazna mjesta, ne želim se vozit u super autu, ne palim se na skupe mobitele osim kao dobre igračkice na 15 minuta, nije mi stalo do skupih vina, nakita, svile, cipela, kavijara... Zamaraju me sva ta mijesta, nogometaši, manekenke, estradne zvijezde, glumci, tajkuni, biznismeni... šta ja znam.... da bar mogu postati amiš :) Al opet ne želim pripadati nikakvim sektama, političkim strankama, zajednicama. Želim biti slobodna. Idealno mi je sjesti u park, piti pivu i zajebavati se... to mi je bilo idealno i kad sam imala 15, i uopće mi se interesi nisu promijenili, osim što sad idem sama na koncerte, a prije sam išla s frendovima iz kvarta. Lažem... imam interese, ali oni su potpuno drugačiji od ljudi oko mene, i puno manje drugačiji od onih kad sam bila dijete, a to zaista nisam očekivala. Zar sam se tako malo promijenila?

loš ukus Ljudi moji ja naprosto nemogu vjerovati da je Višnja (ili Šnjavi) napravila dredove, i to tako savršene, baš joj super stoje!!!!!! eto da ja vama malo ispripovjedim svoju suboticu.... subota ko subota, naravno budim se ne prije jedanaest, mama pizdi što neidem u rano jutro s njom u trgovinu a brat hrče....probudila se ja ljepo, napravila fiiiiiini doručkić i sjela pred tv. i tako provela jedno dobra dva sata dok je mama oko mene lizala svaku česticu prašine. i za čudo božje nije se uopće puno bunila što joj nisam pomogla ovaj put. uglavnom, i tako mene mama nagovori da odemo do konzuma na Jug II gdje btw žive moja Suky i Šnjavi.....u Konzumu (Alastoru) sam se vukla i gledala svaku glupost koja mi je potpala pod ruku i naravno iskušala Sukyn savjet.... VARALA NA VAGI. da ljudi moji, meni bilo dosadno a mama mi dala da kupim kikiriki, reko idem ja podić to malo samo da jedva dira vagu, pa šta bude bude.. i tako je više od kile ispalo samo.... 1,44 kn. nevjerojatno... bilo mi je zabavno vratili se mi kuć, mama opet pizdila (naravno, za šta su mame stvorene nego za to).... i navečer izašla van!!!! Prije izlaska nazvala me moja ljubav i reko da Višnja od tri popodne pravi dredove, baš mi je bilo drago. A VIŠNJICAAAAAAAAAA........ ugl, tako smo Gabrijel, Krešo, Ljubav moja i ja sjedili u Minjonu dobra tri sata, zivkali Suky da vidimo jel gotovo pravljenje dredloxa i čamili....svega pomalo (malo, malo pomalo.. jel krešo??)u deset do jedanaest krenuli smo pred Višnju i Suky da konačno vidimo to savršenstvo. I onda ja i moja ljubav prvi to vidimo (dobro, osim Suky). Ja sam bila tako izvan sebe, ne znam za A. ali.... nisam mogla vjerovati, naravno kako to sve biva, svi smo ju napali i počeli pipati, skakati oko nje i ispitivati, ko mala djeca... Taj lik, Marko, pravio je dredove šest sati, DA ŠEST SATI, cijelu glavu, nevjerojatno... Višnja je bila tooooooliko sretna iako ju niko nije smio dotaknit za glavu jer ju je tijeme toliko bolilo od tog vučenja i "kidanja" kose, da samo vidite koliko joj je ispalo, ajmeeeeeeeeeee. stravica što bi Lela rekla!!!!!!!!! ugl. DREDOVI SU SAVRŠENI, naravno, oni nemogu biti nesavršeni, stoje svakome (osim meni, ali to ćemo još vidjeti). e sad, da sam ja dovoljno pametna i da znam staviti slike koje smo slikali vi bi to vidjeli, ali s obzirom da ja NISAM pametna, to je nemoguće, ljudi moji sorry, ispričavam se puno, kada skontam, tj. kada mi neko objasni stavit ću ih!!!!!!!!!!!! dotad veeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeliki pozdrav, odoh spavat... P.S. nikako da mi dođe do glave da Višnja ima dredove, još uvijek je se sjećam sa dugom ravnom kosom...a jebiga šta ćeš, valjd će mi doći!!

srijeda, 25.01.2006.

svijet snova Snovi su strašna stvar. Ponekad plaše, ponekad oduševljavaju, ponekad podižu jutarnji adrenalin i daju snagu za cijeli dan. Iako minimalno pola noći nisam spavala, jer je snažno padala kiša i moja mi se Ella (koker španijel) doslovce penjala na glavu tako da sam ju mazila i pazila i tjerala njen strah od kiše i grmljavine, sanjala sam surfanje netom ili kako bi to rekla mama Brigit Johnes „jedrenje mrežom“, blogiranje i smišljala teme i zanimljivosti iz mog života o kojima bi mogla napisati riječ-dvije. Čini se da sam i ja postala ovisna o blogu. Kad sam išla u školu i na faks obavezno sam u snu ponavljala gradivo, to mi je bila ušteda na vremenu, a sad sanjam - blog. Prva mi je stvar ujutro uz kavu i keksiće prolunjat netom, vidjeti što se događa sa ekipom čije tekstove pratim. To mi je pravi gušt. Stvaranje ekipe u virtualnom svijetu. Negdje ostavim riječ-dvije, negdje i ne, no to ne znači da i ne pročitam tekst. Lijepo mi je vidjeti stavove i razmišljanja drugih ljudi. Ne uči se samo iz knjiga. Uvažavajući druge, upoznavajući druge čovjek postaje bolji, humaniji. Sebičnost se pomalo gubi. Srce se otvara. Doduše, cure me kritiziraju što me na poslu nema na jutarnjoj kavi, ali zato odem na onu podnevnu, i svi su zadovoljni.

iz života... Prije par godina radila sam u jednoj privatnoj školi. Završni ispiti za školovanje polagali su se na kompjuterima, svake subote. Ispit su trajali oko dva sata, bila bi puna učionica polaznika i jedan od profesora koji bi sve to nadzirao, kako bi se izbjegla prepisivanja. Ja nisam bila redovni predavač. Uži opis mog radnog mjesta bio je koordinator računovodstva i financija, a širi opis bio je „Katica za sve“ što je uključivalo tajničke poslove, poslove dnevne operative i sve ostale poslove koji bi se mogli zahtijevati od jedine žene u firmi (ili gotovo sve što se može zahtijevati:-)). Povremeno sam predavala, povremeno sam upisivala ljude, povremeno sam bila jedan od profesora koji je „čuvao ispite“. To čuvanje ispita bila mi je jedna od zanimljivijih stvari. Kako se radilo o školi za đake različitih uzrasta vrlo često su tu bili ljudi srednjih godina. Slatko mi je bilo gledati ih kako se trude nešto pročitati ispod klupe, prepisati od kolege pored, prepisivati iz malih šalabahtera, koji obzirom na njihove nerijetke probleme sa vidom i nisi imali veličinu klasičnih srednjoškolskih šalabahtera, a ako su i bili mali, onda im ruke nisu bile dovoljno dugačke da to mogu pročitati. Jutros sam na putu prema poslu, srela jednog gospodina koji mi je posebice ostao u sjećanju, a i ja njemu ako je suditi prema smiješku koji mi je uputio. Dakle, gore spomenuti gospodin je imao „privatan tretman“. Naime, pripadnik je adventističke crkve popularno zvane subotari, i zbog vjerskih načela taj ispit nije mogao polagati subotom. Po pravilima škole napisao je molbu da mu odobrimo pisanje ispita u neki drugi dan tokom tjedna. Došao je u jedan petak, sav preplašen i izgubljen. Čovjek svojih 50ak godina, direktor firme, krupno građen, a preplašen kao mali miš. Kako bi me pridobio, kupio mi je kavu i čokoladu, a ja sam da bih mu vratila pažnju par minuta razgovarala s njim da ga malo opustim. Kad smo ušli u učionicu naglo je problijedio. I počeo je pisati ispit. Nakon 20ak minuta nestalo je struje. I sve otišlo k vragu. Poslala sam ga na pauzu. Nakon slijedećih 20ak minuta, vratila se struja i vratio se on na mjesto zločina. I tu nastupa moj jezik brži od mozga. Upalim računalo kojemu je zbog naglog gašenja pukao film, pa mu je trebalo neko vrijeme da se Windowsi dignu, a ja da ne čekam kažem, i ovako dovoljno uplašenom gospodinu: Ja: „Imam nekog posla u uredu. Ovo će trajati neko vrijeme. Molim Vas, kad se digne dođite po mene pa ćemo dalje nastaviti gdje smo stali…“ Subotar: „?“ I odem u svoju sobu nesvjesna što sam rekla. U to sam vrijeme dijelila ured sa četvoricom kolega. I dalje tvrdim da je sa muškarcima puno lakše i zanimljivije raditi, ali to mi nije trenutna tema. Nakon par minuta dolazi moj đak sav preplašen, pokuca na vrata i kaže: Subotar: „Gospodična, digo' mi se, konačno, hoćete doći da nastavimo dalje, pa da i to riješimo, već sam sav nervozan, kao da mi je prvi put…“

sex... sex je divan izum.taj osjecaj kada je u meni nesto veliko,tvrdo i toplo pa jos praceno vrucim poljupcima i razigranim prsticima....mmmmmmmmmmm....kako sam uzivala prvi put kada sam saznala i upoznala sve blagodati sexa.svaka cast onome tko ga je izumio.......danas besramno uzivam u njemu.sama pomisao na taj mali slatki uzitak i cijela protrnem...koliko ljudi grijesi misleci kako mi zene ne mislimo na sex kao i dragi nam i potrebni muskarci,mogla bih cak reci da zena-bar ja-o tome razmislja puno vise.cak ga vezuje uz neke nemoguce situacije.sjecam se prvi put kad sam pogledala starijeg muskarca koji bi mogao biti otac...to je bio moj profesor u srednjoj skoli.koliko satova sam provela zamisljajuci kako izgleda sex s njim.da li sama cinjenica da je stariji ili samo to sto je zabranjeno i tabu...naravno javljala se uvijek ona shema iz jeftinih,trecerazrednih pornica-ja kao ucenica kojoj trebaju dodatni sati poduke.a on kao profesor spreman poduciti me i najprljavijim tajnama,zabranjenim stvarima.zamisljala sam kako bi bilo da me ljubi svojim usnama,svojim jezikom da luta po mom tijelu.koliko moci bi pokazao i koliko snage samo da zadovolji svoju zelju za sexom.tko zna sto bi bilo da se moja mala mastarija ostvarila.....koliko stvarno maste razvijes s godinama iskustva omogucuju ti da ga stalno zacinjavas novim stvarima jer nevjerujem da sex postaje dosadan s praksom.sto se vise sexam sve vise uzivam u njemu i znam sto zelim.sex je onakav kakvim ga zamislis ali da li ces ga i takvim i docarati.misli moraju u potpunosti prelaziti u djela.ponekad ti samo treba dobra seva,ponekad zelis da predigra traje vjecno a nekada samo zelis uzivati u polaganom ritmu i vrucini u svom tijelu...kaze se da masta radi svasta.najprljavije misli otkrivaju se pod plahtama.hrabrost nema nista s tim,samo glupost.samo onaj tko je lud ostvaruje svoje najvece pobjede.sto ce ti sva hrabrost svijeta ako se sramis priznati da zelis pravi pornic u krevetu,sex u troje ili ludu jebacinu u wc-u nekog kluba....trebale su mi pune tri godine da si dozvolim uzitak analnog sexa,priprema je trajala beskonacno dugo ali se isplatilo,uzivala sam vise nego mozda i pri oralnom.volim slobodu sexa i sva uzbudenja koja on donosi.vezanje i povez na ocima-nesto prekrasno.sex je dobar ako ga takvim napravis.nista se spektakularno nece dogoditi ako lezis kao klada a pustis svog muskarca da sav posao napravi sam.jebes to!nema nikakvog vatrometa ako zena samo rasiri noge i deri majmune!postoji nesto puno bolje od sexa a to je samo maratonski sex.nista se ne moze usporediti s osjecajem kada ga osjetis kako ulazi u tebe.ta toplina,velicina......mmmmmmmmm.avanture i sex za jednu noc savrseni su za recharge.osjecas se pozeljno,napaljeno,posevis se i ne moras brinuti o tome kako je bilo,jer sex za jednu noc dogada se kada postoji kemija...jebena kemija.jedini problem je kako to dozivis jutro poslije.zazalis li onda je bed,ali ako si to zelio u tom trenutku i sada ti nije zao cemu se lose osjecati.muskarac cesto grijesi kada misli kako zena mora ludo nekoga voljeti da bi mu dala,kako zene samo kada su u braku oralno ga zadovoljavaju.ili kako je nemoguce naci zenu koja ce masturbirati kod mukarac lezi nepomicno vezan za krevet samo zato da njemu pruzi taj mucni uzitak gledanja varate se!takvih zena je previse oko vas.samo vi ne citate govor tijela i podcijenjujete zenu samo zbog njezinog izgleda ili drustva u kojem se krece..najgore su one koje su povucene i mirne,prave mamine cure u krevetu su zvijeri;ako je vjerovati zeni na rijec. naravno da postoji svakakvih freakova,ali to su zaista ekstremi. sexualno zadovoljiti zenu nije atomska fizika ako znas sto je logicno u zivotu.ako ne znas onda je gadno.......nijedna zena ti nece u krevetu pruziti uzitak da proguta tvoje izlucevine,da joj gurnes cijelu saku u vaginu ili da prihvati tvoja dva najbolja prijatelja na jednu sevicu samo zato sto te voli...zena voli oralno,voli kada jezik vlada.nije sex udi-izadi-svrsi.zena treba prste na klitorisu njezno,njezno,jezik takoder,lizanje lagano lagano....sise nisu tu da bi ih tvoja snazna ruka drobila,vec malo lakse s tim...nije to od plastike.kljuc uspjeha lezi u tvom carobnom jeziku i lijepim prsticima.lagano joj prodi jezikom po bradavicama diraj ju po bedrima i guzi,jezikom ju istrazi.trbuh i vrat takoder spadaju u takve kategorije koje zahtjevaju malo vise paznje ali daju nevjerojatne rezultate.i lagani prelet prstima po nogama cini cuda.ako zena pocne izvijati svoje tijelo kao da ti lagano bjezi vjerojatno uziva,prati ritam tijela.ako zamamno stenje ili ispusta neke tebi neobicne zvukove obrati paznju gdje zvukovi postaju najjaci i najsocniji a gdje ih gotovo i nema,bolje izbjegavati.ne potpuno,posjeti ih katkada tek reda radi.ali isto tako moze bjezati jer si navalio na klitoris kao pijan na plot,pogled na njeno lice nece unistiti sex,pitaj sto voli ako imah hrabrosti ili ako te uopce zanima a ako ti je neugodno biti otvoren ,pitaj sto zeli da joj radis,daj svoju ruku i neka te ona vod kuda zeli.ipak zemlja nije ravna.tako ni svaka zena ne voli isto.mozda bas tvoja draga sada razmislja kako da ti pokaze da pseca poza nije savrsena za svrsavanje.mozda zeli da znas kako je svijet jos neistrazen i nema te srece medu tvojim nogama koja se moze mjeriti s odusevljenjem kada pronades niovu pozu u kojoj vise uzivas i ti a i ona.pogled takoder uljepsava cijelu sliku.ako si vizualan tip,neka ona bude gore a tvoje oci tada slobodno mogu sarati njenim tijelom i sve sto zelis vidjeti pred tvojim je ocima.takoder jako je dobra i korisna poza obrnuti misionarac a/lezis na ledima a ona na tebi,ledima na tvom trbuhu b/ona lezi na trbuhu a ti na njoj-naravno ne cijelom tezinom tijela mi volimo takoder imati kontrolu,dakle volimo biti gore nevazno licem ili ledima tebi okrenute.vazno je da znate i da oralno vas zadovoljiti nije tako lako jer ima vas i jako velikih koji bas i nestanete u nasa mala usta.zato bi bile jako zahvalne kada nam ne bi glavu drzali vjerujuci da ce vasa snaga pomoci da penis cijeli stane u usta odjadenom.no can do!!!!!!!!znamo mi jako dobro sto vam treba i kako,ali isto tako vam je jasno da treba vremena da uspijemo savladati sve prepreke kako bi vam pruzile taj mali uzitak o kojem sanjate cijeli zivot.i moli samo da shvatite konacno da nas necete oboriti s nogu ako nam kazete da je vasa bivsa to uvijek radila i da bi to i mi trebale.svaka cura ima svoj nacin i nema dvije iste zene,dakle ono sto je palilo vasu bivsu nece nuzno paliti vasu sadasnju.naprimjer,svjetlo.vasa bivsa je samo u mrklom mraku pristala na sex,ne mora biti da prisutna cura zeli pipati po sobi da nade ono sto ju moze usreciti.a da ne spominjemo neugodnosti do kojih dolazi kada nevidite sto radite.ali naravno da sex nije svima uzitak ni pod reflektorima.svjetlo tv-a ili nocne lampe je dovoljno.takoder zaboravite na ludacki sex u vasem autu.on je ok za brzu jebacinu.jako brzu!imati plave noge i slive od raznih automobilskih potrepstina nisu neophodne.nije ugodno lezati na zadnjem sjedalu s jednom nogom na vasem ramenu s koljenom u oku a druga noga viri kroz siber.no fun at all!a ako vam se cini da vasa velicina nije vazna-vjerujte; ako nemate caroban dodir ili odlican iz jezicnog obrazovanja;da je,jako je vazna.tehnika se uci uvijek iznova,ali velicina ostaje.pa ako niste jaki dolje potrudite se biti jaki gore.

s vama... budula sam se poprilično rano da rano stignem na fax kako bi si zauzela svoju poziciju za ispit... Da, baš na rođendan imala sam ispit i jednako tako se nadam da ću ga proći (u ponedjeljak stižu rezultati)...Riješila sam 4 i pol zadataka od 5 i tek u ponedjeljak ćemo saznati kolko je to uspješno rješeno... Nakon ispita dogovorila sam se s frendicama za kavu i skoknule smo van grada na kavu da ih počastim pošto ćemo feštati tek kroz tjedan-da dok se smiri ludilo s ispitima... Zvoni mobitel - ekipa s fax-a pita di sam nestala i kažu mi da stiž do mene doma za pola sata... Popijemo kavu nabrzaka i krenem doma i eto ti mojih dragih kolega - iznenadili me i došli mi čestitati ročkas!! Popili su pivu i popapali sladoled (dobitna kombinacija :))) i krenuli doma da stignu prije velikog nevremena. Već je bilo skoro i 15h - a tad mi je tata došo doma i skupa sa dedom čestitali mi rođendan i dali najvrijedniji poklon - novce!!! Oko 17h našla sam konačno malo vremena da odem na Internet i skinem si mailove i eto ti na ICQ-u sretnem svog susjeda - tj. svog "bracu" (duga priča koja još ima korjene iz vrtića) i pozovem svoje susjede da skoknu malo do mene da popričamo (susjedi smo a duuugooo se nismo vidjeli) i stiže moj "braco" i njegov susjed. Uz pivicu, Jegermajster i crveno vino krenuli su razgovori o tome kad smo mi još bili mali u vrtiću i kak nam je onda bilo super (a istina, bilo nam je)... Baš mi je bilo drago vidjeti ga malo.... Oko 20h stigao mi je bratić da me zamoli da mu pošaljem mail nekoj curi s Interneta koju bari, a nikako da se nađe s njom uživo i naravno - zaboravi mi čestitati rođendan, tj. zaboravio je uopće i da mi je rođendan...kad sam poslala mail, odvezo me do seke... Seka i šogor priredili su mi kolač i stavili su jednu svijeću da puhnem... komedija. Nakon toga gledali smo malo TV i ja sam oko 10h krenula spavati, i jako mi je teško bilo zaspati a buđenje u 3... Subota - 2.07. Probudila sam se 10 minuta prije budilice u 3.15 i krenula se polako spremati za svoj rad na naplatnim kučicama u Goričanu. U 4 smo se trebali naći na autobusnom kolodvoru i jedna cura nas je trebala pokupit za Goričan. Kad smo stigli do Goričana upoznale smo ekipu i ekipa je super - 5 cura i 4 dečka i radimo ispred naplatnih kučica - djeimo vodu i promotivni materijal (s reklamom - ali neću ovdje na svom blogu reklamirat). Ima ljudi koji su oduševljeni kada im damo vodu i promotivne materijale i mašu nam iz auta u znak zahvalnosti, a bilo je par njih koji su nas grdo pogledali s onim pogledom u oćima:"Što ti to meni daješ?Kaj me hočeš otrovati??" Sve u svemu tih 9h kolko smo radili jako je brzo prošlo i brzo smo išli doma - a kad sam stigla doma uhvatio me san i nisam se predala snu sve do 19h...vukla sam se kroz kuću sa zadnjim snagama i čačkalicama sam držala otvorene oći, a u 19h ipak je san pobjedio i zaspala sam i spavala sve do danas u 7.30 - fakat mi je falilo sna...

	siječanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv