Mrzim novce, da bar ne postoje, da je bar sve jednostavno... ustvari i je... sve se svodi na NOVAC i na šljakanje :) A ono što poslije slijedi je tako sirovo i defektno da nije vrijedno spomena. Moj život ima budućnost, al takva kakva je, kao da je i nemam. Mogu se zamisliti jednog dana... s 45... sigurno se nikad neću udavati, no neću biti ni frustrirana, samo tužna. Neću biti sijeda (to mi nije u genima), imati ću puno bora od smijeha, biti ću mršavija nego sada, jer ću jesti samo povrće, voće, tofu, seitan... imati ću svoju kuću, bez vrta. Samo ogroman trvanjak, drveće, kućica na stablu, ljuljačke. Možda ću imati usvojeno dijete. Neću biti lijepa (kao ni sada), al ću biti dvadeset puta mudrija. Baviti ću se sportom, možda ću i plesati salsu, te ću ponekad slikati i pisati pjesme. Imati ću ogromnu zbirku albuma. Više ću slušati ozbiljne glazbe, jazza, bluesa... al ću i dalje slušati rock i grunge. Imati ću bar biljaka marihuane, tek tako, da se počastim tu i tamo. Igrati ću igrice na kompu. Voziti ću super bajk, i neki neloš auto, ali ni predobar. Imati ću malog harlija i kožne hlače. Sve novce koje zaradim ću potrošiti isti tren... neću dopustiti ljudima da misle da sam bogata, ne želim da me nitko iskorištava, ne želim da mi se itko divi, ne želim da se itko poželi družiti samnom zbog nečeg materijalnog. Želim da me svi suvišni puste na miru.
Možda, tko zna... ću ipak upoznati muškarca svog života... tko zna... shvatila sam da to nije važno. Zašto bi bilo? Tako i tako je svejedno... sve one sudbine maltertiranih žena, muškaraca, nesretne djece, rastavljeni brakovi... potpuno je nevjerojatno da upoznam nekoga s kim ću biti potpuno sretna... a za takvo nešto kao što je brak koji traje cijeli život, za takvo nešto kao što je zajednički život, zajedništvo, zajednička intima... to ne trpi kompromise, a oni koji prijeđu preko toga ti su jebeni idioti. Sve one žene šta ostaju u braku s muškracima samo zato... eto tek tako... jer se boje biti same... makar ih ne vole, makar ih živciraju, makar ih tu i tamo lupe, makar su glupi ko kurac... ja se ne bi mogla tako prodat, ne samo da bi poludila, već bi podivljala i skroz bi sjebala sve oko sebe. I može mi netko srat da je sretan, da im je super, da se vole, da ne zna što bi bez nje/njega... al ja u to ne vjerujem... ne vjerujem... ne vjerujem... Tako mi je već dosadno to isprazno upucavanje, ti pogledi, valjda zadivljeni ili željni seksa, nije me briga, želim da me svi puste ne miru. Ne želim se seksat, ne želim ići van na ta isprazna mjesta, ne želim se vozit u super autu, ne palim se na skupe mobitele osim kao dobre igračkice na 15 minuta, nije mi stalo do skupih vina, nakita, svile, cipela, kavijara... Zamaraju me sva ta mijesta, nogometaši, manekenke, estradne zvijezde, glumci, tajkuni, biznismeni... šta ja znam.... da bar mogu postati amiš :) Al opet ne želim pripadati nikakvim sektama, političkim strankama, zajednicama. Želim biti slobodna. Idealno mi je sjesti u park, piti pivu i zajebavati se... to mi je bilo idealno i kad sam imala 15, i uopće mi se interesi nisu promijenili, osim što sad idem sama na koncerte, a prije sam išla s frendovima iz kvarta. Lažem... imam interese, ali oni su potpuno drugačiji od ljudi oko mene, i puno manje drugačiji od onih kad sam bila dijete, a to zaista nisam očekivala. Zar sam se tako malo promijenila?
Post je objavljen 26.01.2006. u 01:36 sati.