Vidim velika crna slova koja bacaju bombastične naslove…
« Subotnji šok: Novi par ili… ?»...«Candy ima novog frajera…»… «Njih dvoje???»… «Anneris i tajanstveni psihopat – vruće scene na pozornici…»… «Gdje je završila njegova ruka???» «Fuksa i «striper D» – avanture u sauni…»… Eto, tako se osjećam… Kao da čitam svoj život i život svojih frendica u nekim tračerskim novinama… Dobro, priznat ću, navikla sam… Da smo često u centru pažnje… i da se priča o tome tko je s kim završio, tko je koga prevario i slične stvarčice koje će cijenjenu publiku uvijek zanimati, ali zaista, dokle to može otići?
Oduvijek smo bile atraktivno društvo… Sve od reda izgledamo jako dobro, petljamo se sa jako dobrim frajerima, izlazimo na mjesta gdje većina mojih vršnjaka izlazi u gradu, mrdamo guzama nasred pozornice i pozdravljamo svaku drugu osobu kada negdje uđemo… Duga tradicija izlaženja stvori mnogo poznanika… veza za ulaske na mjesta gdje drugi možda ne mogu uči… pozivnice za sve aktualne tulume u gradu… povelik popis zbarenih komada… i činjenicu da mnogi ljudi koje ti ne poznaješ znaju tvoje ime… preko ovoga ili onoga… Ali ponekad taj vlak može iskočiti iz tračnica zbog prevelike brzine… i onda…
Svi koje te poznaju pričaju o tome s kime si završila u subotu, što se točno vas dvoje radili… Ekipa iz razreda koju nisi niti vidjela vani nabacuje komentare kada te profa iz fizike prozove u stilu «Nemojte ju pitati, imala je buran vikend…»… Javljaju se osobe koje su kakti vidjele stvari koje se uopće nisu dogodile… Cure u bircu gdje provodiš većinu svog slobodnog vremena te skeniraju pogledom svaki puta kada se ustaneš sa stolice… Šuška ti se iza leđa, neki se čak i usude pitati ono što ih se nikako ne bi trebalo ticati… Za tjedan dana se sve to polagano stiša… Na scenu dođe netko drugi… Nažalost, imam osjećaj da je naše drago društvo tako čvrsto zasjelo na tračersku scenu iz centra grada da nam za sad nema konkurencije…
E pa dragi ljudi, briga me za vas i za vaše zanimljive kave u kojima spominjete naša imena iako vas malo tko od nas zaista poznaje!!! Žao mi što su vam životi toliko dosadni da se hranite tuđima… Da pričate o nečemu što je neka od nas napravila sa nekim prezirom, a ustvari biste željele biti na našem mjestu…
Željele biste imati hrabrosti i mogućnosti raditi te iste stvari za koje pričate da ih nikada ne biste napravili…
I svi vi dragi dečki koji ste pali na guzicu kada ste me u subotu vidjeli s njim, možda biste htjeli da ste na njegovom mjestu???? Kao što bi većina cura htjela da su bile na mojemu??? Možda ste ljuti što vas nisam sve tjednima prije obavijestila da ga imam u planu zbariti pa da stignete od toga napraviti još veću priču… Možda ne možete nikako ispasti face nego da izmišljate lažne informacije i širite ih okolo… Jedna poruka svima vama, NAĐITE SI ŽIVOT!!!!!!
Jer zaista se nikoga od vas ne tiče zašto smo i kako nas dvoje završili skupa… Kada sam ga prvi puta ugledala prije tri mjeseca pomislila sama da je najzgodnije muško stvorenje koje sam vidjela u zadnjih pola godine i znala sam da ga moram imati prije ili kasnije… Imao je curu, pa šta? Zašto bi to bio moj problem? Pola njegovih frendova je htjelo (po njima trebalo) imati nešto sa mnom… Zar bi to trebao biti moj problem? Tko sam ja da poštedim sve te umišljene kretene padanja u nesvijest od iznenađenja kada su nas vidjeli skupa? Ja sam dobila ono što sam htjela… njega… A ostalima ostaju zavidni pogledi i sitna ogovaranja…
Pričajte da sam pokvarena kučka, pričajte da zajebavam dečke, mislite da me to dira??? Mislite da će me zbog toga bilo koji od njih manje željeti? Recite da sam trebala bariti vas, a na kraju završila sa vašim najboljim prijateljem, ali pitajte i njega što misli o tome…
Napišite bombastičan naslov da smo anneris, tajanstveni psihopat i ja u ljubavnom trokutu… da ju je on zbario da bi ja bila ljubomorna… da me on poljubio dok je ona bila na wc-u… Dodajte informaciju da smo si nas dvije počupale kosu zbog njega… da su njegovi prstići bili na svakakvim mjestima koja su u vlasništu moje best frendice nasred podija… da mi je on prije par mjeseci rekao da će mi nabiti pištolj u glavu ako ne budem bila s njim… Hajde, napišite… Nešto je od toga i istina, ali tko se uopće brine o tome, reći ćemo sve… Treba se o nečemu raspravljati… Anneriska i ja ćemo se smijati vašim lažima i njegovom kretenizmu na svojim kavama… skupa… bez počupane kose i gluposti o ljubavnom trokutu…
Zanima vas što kuška i «monsinjor» izvode skupa? Ako ne saznate jesu li samo prijatelji ili će biti skupa zasigurno ćete sutra umrijeti…
Treba biti faca i prvi pustiti u javnost informaciju o novom dečku iz istog društva s kojim se fuksa zbarila… Rasprave o tome je li on broj 45 ili 50 potrajat će do dugo u noć jer treba još razmisliti o tome da li su se ona i njen novi lik prasnuli u sauni ili u jacuzziju…
I tako dok vi sjedite po kavama i prepričavate naše doživljaje, mi živimo… Sretne smo jer smo završile s dečkom kojeg smo dugo željele, živčane jer se bliži kraj polugodišta i profesori su poludjeli sa ispitivanjima, sjebane jer smo vidjele nekog svog lika sa drugom curom, plačemo još uvijek na onu pjesmu kad se sjetimo nekih starih ljubavi…
I kada sljedeći puta naručimo treću butelju subotom navečer prije odlaska u Saloon znajte da pijemo u ime svih vas kojima je životna preokupacija s kime ćemo večeras završiti i nazdravljamo vašim ograničenim pogledima na svijet…
Dobit ćete još materijala za nedjeljne kave, ne brinite se… ako vas to toliko veseli, samo izvolite, izmišljajte… Jednom će i vama tračevi sjebati vezu, život, prijateljstvo… Valjda ćete se već naučiti nositi s time prije nego što se to dogodi… Ja jesam… i zato vi pričajte… A JA ĆU ŽIVJETI SVOJ ŽIVOT!!!!
Post je objavljen 27.01.2006. u 01:17 sati.