|
|
| < | rujan, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog postoji od: 18.05.2007. 18:35(ali stari postovi su izbrisani i sada ih ima jako malo.)
Burning Moonlight
Ona voli. Ona biva voljena. Ona ima 16 godina. Ona je nesebična. Ona je tvrdoglava. Ona je samokritična. Ona je romantičarka. Ona je duhovita. Ona obožava plesati. Ona obožava crtati. Ona obožava pisati. Ona obožava fotografirati. Ona obožava kišu. Ona vjeruje u Boga. Ona obožava muziku. Ona voli anđele. Ona ne voli bolesti i smrt. Ona voli životinje. Ona ne voli rastanke. Ona voli pivu. Ona je emotivna. Ona je brbljava. Ona je perverzna. Ona ide u jezičnu gimnaziju. Ona je hip-hoperica. Ona je hetero. Ona obožava ljeto i zimu. Ona obožava suprotnosti. Ona voli techno. Ona ne voli emače. Ona ne voli darkere. Ona voli trčati. Ona se boji smrti, kukaca, mraka i porculanskih lutki. Ona je optimist. Ona je luda za breakdanceom. Ona voli vaniliju. Ona nije više dijete. I ona obožava dijete u sebi.
Slušam Celine Dion - My heart will go on.
Što nisam slušala nekih... Hmh. Pola godine? :/
Iz tog se da zaključit da se deprimiram. Zašto? Nemam pojma. Ogorčena sam na sve. Na mater, na brata, na prijatelje. Na sve...
Krenit ću redom.
Mater. Žena koja je zaboravila da ima još jednu kćer i kojoj treba sudjelovati u životu. Ali ne... Njoj je važniji posao i direktor firme i tamo je pa... 18 sati dnevno. A ja? Ništa... Ostadoh siroče... Iako ona još živi. Kada joj se pokušam obratiti, odjebe me. Mrtvo-hladno. Rekla sam joj, ne jednom nego više puta, da me to boli. Ali ona se promjeni na jedan dan i sutradan opet sve po starome. Zar nije žalosno što skoro nikakvih osjećaja nemam prema njoj? Zar nije žalosno što me rođena majka ne poznaje ni najmanje? Da, žalosno je. Ali... Bog tako želi. I zbog toga mi on trenutno nije najdraža osoba. Žalim, Bože, ali tako je.
Onda... Brat. Ta slonina lijena. 27 godina, niti jedan dan radnog staža. Spavanje do 15h. Dizanje mojih živaca (i ostalih ukućana) do 20h. Spremanje za van 2h. Odlazak van do 5h. Spavanje od 5h do 15h. I tako svaki jebeni dan. Žalim ga. Jer je toliki debil. Ubila bih se jednog dana da mi tako bude. I da, još nešto. 27 godina, a niti jedna ozbiljna veza. A nosi tatino i materino prezime, koja, izgleda, tu prestaju postojati. E pa, stoko od mog brata, baš ti hvala. Mrzim te.
Prijatelji? Osobe koje gubim svaki dan. Previše. I što se dogodi? Ostajem sama. Sama samcata. Okrutna istina. Ali... ISTINA. Nešto što mi je najvrijednije u životu nestaje. Ono, opet: Bože, nisi mi najdraža osoba ovih dana.
Što još?
Sestrin dečko. Jadnik odvratni koji je iskorištava kako god stigne. I ja pokušavam pomoći pa kažem: "Sestro, govorim za tvoje dobro. Znaš da te volim i da ti želim samo najbolje u životu. Ali mislim da on to nije. Imam osjećaj i dojam da te užasno iskorištava. A ti to ne vidiš. Slijepa si od ljubavi. A bojim se da će jednog dana biti kasno kada to shvatiš. Žao mi je što sam ti ovo rekla, ali morala sam. Neželim te opet gledati kako patiš i plačeš zbog neke budale." I što se dogodi? Ona fino ljuta na mene sljedeća 2 tjedna. E pa, baš ti hvala. Pokušavam pomoći i što se dogodi. Ništa. Ja kriva za sve. Tako je. Okrivite me još i za globalno zatopljenje. Ja sam jedini krivac. Ajde... Šta čekate?
Eto, zadnja dva posta su mi očajna. Samo se žalim i "žugam" nešto. Ali moram. Pms me ne hvata. Nije još vrijeme. Tako da neznam što je. Možda napokon počinjem pisati kako se točno osjećam. Trenutno: jako ljuto, bijesno i tužno. Zahvaljući budalama. Hvala vam. Stvarno. -.-'
I sad, idem brisati stare postove s bloga. Zašto? Jer ne želim gledati više te gluposti koje sam pisala nekad davno.
Pozdrav.
Inspiracija za pisanje posta - 0%
Želja za napisati post - 90 %
Piše mi se post, a nemam pojma što napisati.
Buljim u ekran i Spužva Bob Skockanog iznad monitora i mislim se o čemu da pišem.
Školi?
Neda mi se baš. Počela je. Trebam učiti. Barem pokušati. Završit će. To je to.
Ljubavi?
Ništa novo vezano za to.
Obitelji?
Tu su, pored mene. I to je dovoljno.
Sebi?
Nisam dovoljno važna za cijeli post.
Prijateljima?
Previše sam razočarana u njih posljednjih tjedan dana. I zato nisu dovoljno važni za pisanje posta o njima. Povrijedili su me. Nažalost... I to osobe od kojih sam to najmanje očekivala. No, preživit ću. Preživila sam i gore stvari. Bit će još prijatelja, mlada sam.
Možda o razočarenju?
Neznam da li imam dovoljno toga napisati za jedan post.
Sebičnosti?
Možda... No ni o tome nemam baš puno napisati. Osim da je mrzim. Kod sviju. I kod sebe kada se pojavi. No, hvala Bogu, to je rijetko. Izgleda da imam savršeni kućni odgoj. Barem što se toga tiče. A i ostalog.
Lažima?
Koje toliko mrzim. Kakva korist od njih? Samo se još više "uvališ u sranja". I šta onda? Lagati opet nemožeš. Reći istinu isto ne možeš, prekasno je za to. Možeš se kajati. Kakva korist i od toga? Život ide dalje. Ko ga j**e.
I sve upućuje na to da nemam o čemu pisati.
Ili sam prelijena pisati o nekim temama. No, eto. I ovako gomilam redove svog posta.
Moram se samo požaliti na još nešto.
Na proklete male prvašice koje misle da su pokupile svu pamet svijeta. I koje marširaju školom kao da su jedino one važne. I koje su toliko umišljene da je to za poluditi. I koje izgledaju ko trećašice. I posramim se sama sebe onda. A meni govore da izgledam starije. :
Da se još žalim?
Mogla bih. :
Na t-mobile.
Fino ja danas skinuh msn za mobitel. Stavim ja to na mobitel. Instaliram ja to. Sve super. Ja sva hepi jer oće da radi. Upiše ja adresu i lozinku. Pita me: Dozvoliti programu slanje informacija na Internet? Ja pritisnu "Da". Za 2 sekunde se logiralo. Vidim ja: nema nikog. Ode ja sa tog. Sing out. I ona mala Zemlja u kutu nestade. Ode ja vidit stanje na računu. Kad ono... Za 5 sekundi (doslovno) skinilo mi 5 kuna. Reko ja... Odj**i ti to. Nema msn-a preko mobitela.
Da se još žalim?
Dobro mi je krenilo.
Dakle, žalim se i na svoju trenutnu "inspiraciju" za pisanje postova. Mogao je ovo biti neki fensi post. Da imam inspiraciju. A ovako... Samo što ne pritisnem "izlaz". No ajd... "Uveseljavat" ću vas još sa svojim kritiziranjem svega živog i neživog.
I na razrednicu. Jer nam nije dala knjige u dva puta, nego odjednom sve. Pa se ti, Antonija, jebi. Nosi knjige dva kilometra do kuće. U dva sata. Po 35°C. Uživaj.
Na profu iz matematike. Jer je izgleda trudna. I sad će nam doć mutava zamjena i jedva ću proć. Ak prođem.
Još nešto?
Na komp. Jer je iz 2003. godine. I užasan je. (ne želite znati kakve "mogućnosti" ima.)
Mislim da je to to. I evo 6 i 20 je.
Moram sada gibati na msn. Riješiti neke stvari.
Uživajte.
Nošene povjetarcem tuge i sjete, uspomene plutaju prema površini moje duše i otvaraju ožiljke i tragove boli... Suze teku za davnim vremenima... Tako daleke a osjećaji još uvijek budni kao prvog dana. Plamen nikada ugašen...
Prošlost nikako da me pusti iz svojih krakova. Svaki dan se vraćam u daleka razdoblja života koji mi se čini kao nečiji drugi, ne moj...
Pokušavam se sjetiti nekog sretnog trenutka u prošlosti.. Kao da ne postoji. No zato sve i jedan tužni događaj titra pred mojim očima kao da se događa sada, u ovom trenutku...
Srce žudi za ponekim trenutkom odprije tri godine...
Dala bih deset godina svog života samo za jedan zagrljaj osobe zbog koje dolazi sva moja bol i tuga... Svaka prolivena suza na kraju je zbog njega, oca kojeg sam izgubila prije tri godine...
Uspomene još više peku... Hladna suza teče vrelim obrazom... Pada na grudi, odmah pored srca i nestaje... Kapljice koje liju iz mojih očiju dokaz su okrutne prošlosti...
Bol se povećava svakim danom.
Glas odjekuje praznim ulicama... Nema nikog da čuje vapaje uplašene djevojčice... Ne dopuštam bolu da preuzme kontrolu nad svakom stanicom mog tijela. Borim se zadnjim snagama... Koliko ću još izdržati?
Pogled suznog oka prelazi beskrajnom ulicom. Daljina me doziva. Putujem prema kraju...
Osmjeh... Na licu čovjeka koji se stvorio niotkud. Mudre bore oko očiju. Oči koje su mi odnekud poznate. Zrcalo iza njega mi govori odakle su mi poznate te oči. Moje oči...
Jesam li u raju?
Znam da ću samo tamo pronaći. Otišao si... I to je jedino mjesto gdje opet mogu ugledati tvoj lik.
"Švrćo, nisi u raju. Volim te i znaj da nisi sama."
Lik isčezava. Ogledalo iza njega samo mene prikazuje... Sama, uplašena, očiju istih onih koje su me gledale... Samo jedna osoba na svijetu me je zvala švrćo...
Srce lupa brže no ikada, suze liju, oči širom otvorene.
Osmjeh na licu titra. Vidjela sam ga!
Njegov duh me čuva. Bol kao da nestaje.
Ostaje čežnja za njegovim zagrljajem... Nije me ostavio. Čuva me...
Moj anđeo čuvar.
Posebna iskra sja u mom oku. Iskra sreće koja je odavno zaboravljena i napuštena. Njegov lik... Točno onakav kao i prije tri godine titra pred očima.
Nikada te neću zaboraviti.
Nikada.
Tata... Nikada neću odustati od svog života.
Od borbe.
Tata, krećem tvojim putem.
Ljubavi, sreće, zadovoljstva.
Tata, obećajem da ćeš i u raju biti ponosan na mene.
Neću dopustiti da mi neka pogreška uništi sve... Sve što si se trudio izgraditi za mene.
Volim te. I uvijek ću...
Tvoj lik zauvijek u mom srcu.
Tvoje oči promatrat će svijet umjesto tebe...
Oči koje si mi ti podario...
Neznam šta mi je.. Ali eto. Imam potrebu napisati sve (ili barem većinu) što volim.
Pa počnimo. (bez ikakvog posebnog redosljeda)
×Svoj život. iz čistog razloga jer živim i jer me boli kurac za sve.
×Sebe. pa ono... da se nevolim vjerojatno bih postala mutavi emo i ubila se.
׊kolu. obožavam je... zajebancija, prijatelji i sve ono. uf. :D
×Internet. mladi ovisnik sam. xD
×Igora. Budala koju obožavam. uvik me nasmije i stvarno je zakon (i bez njega nebi imala ovaj blog i msn. xD). ^-^
×Barbaru. A ludača koju jako volim.
×Janju. Moja blesa koja se preselila u opću gimnaziju i neide više sa mnom u razred. :( But.. I love her. <3
×ma sve prijatelje. jer bez njih nebi mogla i jer ih sve obožavam.
×svoju perverznost. jer je.. kako janja kaže: slatka. xD
×svoju obitelj. mada mi previše puta dignu živce al ajd...
×sve moguće i nemoguće stranice koje posjećivam.
×sladoled. ko ga nevoli..
×vaniliju. mmmh. ^^
×čokoladu. (copy-paste ovo gore)
×jagode. uf uf
×vodu. najmanje 3 litre dnevno. xD
×msn. šta bi bez njega. xD
×časopise. volim pročitat svakakve budalaštine.
×knjige. sve moguće i nemoguće.
×svoje narukvice. jer su uber fensi.
×burek. obožavammm.. xD
×torbice. sve moguće i nemoguće.
×hip hop. živim za to. <3
×mobitel. jer je prefensi i prekul.
×mp3. (copy-paste ovo gore)
×svoje plišane igračke. jer svaka ima neko značenje.
×krevet. jer je mekani i jepi. ^-^
×spavanje. pa mogu 23 sata dnevno spavat.
×trčanje. ispušem se tako. ^-^
×pušiti. a sad šta.. ko te jebe, neš znat. :D
ךminku. umjetnik sam tu. xD
×svoj jastuk. (copy-paste krevet.)
×putovanja. jer su sexy i jer obožavam ić u nepoznato.
×ljubljenje. ko ne voli? ddd! xD
×smijanje. pogotovo ak je iz srca. ^-^
×mišiće. ae. volim to. jbg. xD
×fotografiranje. uf uf. predobro.
×muziku. bez nje nebi mogla.
×ljeto. najbolje godišnje doba.
×crtanje. a imam talent valjda.
×pisanje pjesama i priča i svega. (copy-paste ovo gore)
×becks i sav mogući alkohol. a jbg... u genima mi je. xD
×tuširanje i kupanje. a šta da kažem tu. xD
×svoje oči. a ono. ka lipe su. xD mada sam ih prije mrzila.
×sise. sve moguće. xD
×a ono u muškog. pristojna sam. xD
×razred. blesav je.
×tv. ponekad. :
×barbike. fensi su mi. xD
×ken. haha. xD
×djete u sebi. obožavam ga. :D
×ljenčarenje. ko nevoli. xD
×crtane. jej jej.
×heri potera. fensi je.
×lord of the rings. (copy-paste ovo gore)
×svoj stil oblačenja. neki hiphop-šminkerski. xD
×odjeću. svu. xD
×svoje vansice. presexy su.
×pjesmu boom boom boom boom od vegaboysa.
×i punoooo drugih.
×prirodu. ^-^
×a blog svoj. a ono...
×majspejs.
×fejsbuk.
×chat. bivši ovisnik. :D
×kuhanje. wiii. xD
×sebe. jesam to već napisala?
×komp. koliko god spor i star bio volim ga.
×kišu. jej. xD
×sunce. štab mi bez njega. :D
×ponekad zimu. volim se zavuć u topli krevet i čitat knjigu.
×profesore koje inače mrzim. xD
×trapke. ko nevoli. xD
×cvijeće. svo moguće.
×avione.
×zajebavanje. sviju koga stignem.
×"prcanje" u mozak. :D
×svađanje. xD
×tuču. rofl... xD
×vrijeđanje. ^-^
×sebe. mislim da sam već napisala. xD
i znate šta.
×sve moguće štae na zemlji. xD
osim buba. :
i možda par stvari.
al ugl. volim puno toga.
i sad idem ća.
drkat malo po tipkovnici i tak.
Ćus. čitamo se. xD