Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blog postoji od: 18.05.2007. 18:35(ali stari postovi su izbrisani i sada ih ima jako malo.)

Burning Moonlight
Ona voli. Ona biva voljena. Ona ima 16 godina. Ona je nesebična. Ona je tvrdoglava. Ona je samokritična. Ona je romantičarka. Ona je duhovita. Ona obožava plesati. Ona obožava crtati. Ona obožava pisati. Ona obožava fotografirati. Ona obožava kišu. Ona vjeruje u Boga. Ona obožava muziku. Ona voli anđele. Ona ne voli bolesti i smrt. Ona voli životinje. Ona ne voli rastanke. Ona voli pivu. Ona je emotivna. Ona je brbljava. Ona je perverzna. Ona ide u jezičnu gimnaziju. Ona je hip-hoperica. Ona je hetero. Ona obožava ljeto i zimu. Ona obožava suprotnosti. Ona voli techno. Ona ne voli emače. Ona ne voli darkere. Ona voli trčati. Ona se boji smrti, kukaca, mraka i porculanskih lutki. Ona je optimist. Ona je luda za breakdanceom. Ona voli vaniliju. Ona nije više dijete. I ona obožava dijete u sebi.

If I die 2nite... I want u know this...

Naivna, glupa, zaljubljena, slijepa glupača.
Ta sam.
Hmh.
Toliko se dugo trudim da ne zavolim jednu osobu.
I konačno je zavolim.
I što se dogodi...
Odjeb. Vrhunski. Svjetski. Kako god.
Al odjeb... Samo takav.
A zašto?
Neznam ni sama.
Samo takva idila 3 dana.
I onda.
Odjeb.
Točka.
Ili uskličnik.
Neznam.
A ja?
Suze.
Opet.
Što još?
Tuga. Kmečanje. Režim na sve oko sebe.
Nepodnošljiva za sve.
Depresivna.
Užas.
Jednom rječju: glupača.
I uvijek tako.
Uvijek ista priča.
Bez hepi enda.
Zašto?
Ni to neznam.
Zaslužila sam?
Valjda...
Može li mi netko reći..
Gdje se ljubav spaja s mržnjom?
Gdje se tuga spaja sa srećom?
Gdje se stapaju svjetlo i tama...
Gdje ja s tobom?...
Hoću li ikada pronaći lijek za bolove moje duše?
Hoće li na mom licu zasjati onaj iskreni osmijeh?
Hoću li ljubiti i biti ljubljena?
Hoću li ikada zaslužiti to?
Što trebam učiniti?
Trebam pomoć...
Taj mali odgovor koji će me spasiti...

Volim te...
I neželim te voljeti.
Želim zaboraviti tvoj osmjeh, tvoje oči, tvoje tijelo.
Želim skinuti svaki tvoj dodir s mog tijela, svaki poljubac s mojih usana, svaki trag suze koja je zbog tebe tekla, svaku uspomenu koja toliko guši...
Ne želim te voljeti.
Ne.
Ali ne mogu protiv srca koje me tebi vuče...
Volim te..

Ya tebya liubliu...
Nažalost.

Sada zbogom moja ljubavi...
Kiša će da izbriše moju tugu s lica.
Suze će se mješati s njom i zauvijek nestati...
Oprosti mi što nemogu više te voljeti, što pokušavam zaboraviti te..
Oprostit ću ti što si uništio moj život...
Odlazim...
Zbogom zauvijek moja jedina ljubavi...

Sretan mi rođendan za 1h i 20 min.

Dakle.
Dan rođenja.
20.8.
U ni sama ni znam koliko sati.
Znači. 16 godina sam već preživila.
ČAK 16.
No kakva mi korist od svega toga, kad tako i tako ću otići jednog dana.
Ovo bi mi kao trebao biti sretan dan.
No on je još tmurniji i gori nego ikoji drugi.
A zašto?
Zato jer na ovaj jebeni dan sve uspomene iz djetinjstva mi se uvijek vraćaju pred oči.
A jedina želja za ovaj rođendan je da zagrlim nekoga.
No ta želja će mi ostati neostvarena dok ne odem u Božje kraljevstvo.
Život je stvarno koma ponekad. :(
Kao, npr. sada. i sutra.
A zašto?
Jer mi je uzeo nešto jako vrijedno. A ništa nije dao zauzvrat...
I od tada mi samo uzima.
Ne daje.. NIŠTA!
Nisam tužna...
Samo ogorčena i razočarana.
Na sve... Na sve ljude u koje sam se uzdala a koji su me iznevjerili, na sve događaje u životu koji su mi pružili bol.
Vjerujete li u sudbinu?
Ja ne.
Jer ako tako nešto postoji... Zar je meni suđeno da budem ovakva cijeli život. Dosada bar. Da budem razočarana. Nikada potpuno sretna.
Zauvijek?
Razočarana. Ljuta. Nepotpuna. Pomalo tužna. Nostalgična.
Takva sam upravo. Za svoj rođendan.
Baš divno.
Zar ne?

You Came Just In Time With What I Needed ... :(

Volim, voljena sam.
Želim, željena sam.
Nesretna sam...

WHY?! :\
Why I Can't Love And Be Happy? :(

I Love Him...

Volim ga...
Trebala bih biti sretna...
Nemogu...
Sumnja boli kao trn u srcu...
Nadam se da ne vara moje srce, da je sve istina što govori...
Želim se prepustiti ljubavi, da ona vodi moje srce, da me spasi od svega..
No nemogu...
Onaj tračak sumnje je sve veći, bojim se..
Savjest govori da je sve u redu...
Srce ne sluša... Boji se...
Tvoj zagrljaj, tvoja ljubav... Dovodi me do ludila...
Tvoji otkucaji srca koji lupaju u ritmu s mojim dok ležimo jedno pored drugoga...
Tvoji zagrljaji koji mi oduzimaju dah, tvoje šaputanje na uho dok ne utonem u san...
U san u kojem nema sumnje, u kojima si samo moj, nedaš me nikome...
Volim te...
Osmjeh... Oči... Nos... Usne... Ruke... Sve... TEBE!
Volim one suze koje se kotrljaju tvojim obrazima kada se iskreno i od srca smiješ, volim one suze u očima što se stvaraju kada ti pričam o svojoj tuzi... Volim te usne koje me ljube, usne koje liječe moju bol poljubcima... Volim te oči... Tako mlade i mudre... Pune života i ljubavi...
Koju si poklonio meni...
Volim te... I uvijek ću te voljeti...

Što ako te izgubim? Ako odeš od mene i zaboraviš me. Ako se počneš smijati drugoj djevojci, ako počneš ljubiti druge usne, gledati druge oči...