< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Travanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (4)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv






Blog postoji od: 18.05.2007. 18:35(ali stari postovi su izbrisani i sada ih ima jako malo.)

Burning Moonlight
Ona voli. Ona biva voljena. Ona ima 16 godina. Ona je nesebična. Ona je tvrdoglava. Ona je samokritična. Ona je romantičarka. Ona je duhovita. Ona obožava plesati. Ona obožava crtati. Ona obožava pisati. Ona obožava fotografirati. Ona obožava kišu. Ona vjeruje u Boga. Ona obožava muziku. Ona voli anđele. Ona ne voli bolesti i smrt. Ona voli životinje. Ona ne voli rastanke. Ona voli pivu. Ona je emotivna. Ona je brbljava. Ona je perverzna. Ona ide u jezičnu gimnaziju. Ona je hip-hoperica. Ona je hetero. Ona obožava ljeto i zimu. Ona obožava suprotnosti. Ona voli techno. Ona ne voli emače. Ona ne voli darkere. Ona voli trčati. Ona se boji smrti, kukaca, mraka i porculanskih lutki. Ona je optimist. Ona je luda za breakdanceom. Ona voli vaniliju. Ona nije više dijete. I ona obožava dijete u sebi.




Sretan mi rođendan za 1h i 20 min.

Dakle.
Dan rođenja.
20.8.
U ni sama ni znam koliko sati.
Znači. 16 godina sam već preživila.
ČAK 16.
No kakva mi korist od svega toga, kad tako i tako ću otići jednog dana.
Ovo bi mi kao trebao biti sretan dan.
No on je još tmurniji i gori nego ikoji drugi.
A zašto?
Zato jer na ovaj jebeni dan sve uspomene iz djetinjstva mi se uvijek vraćaju pred oči.
A jedina želja za ovaj rođendan je da zagrlim nekoga.
No ta želja će mi ostati neostvarena dok ne odem u Božje kraljevstvo.
Život je stvarno koma ponekad. :(
Kao, npr. sada. i sutra.
A zašto?
Jer mi je uzeo nešto jako vrijedno. A ništa nije dao zauzvrat...
I od tada mi samo uzima.
Ne daje.. NIŠTA!
Nisam tužna...
Samo ogorčena i razočarana.
Na sve... Na sve ljude u koje sam se uzdala a koji su me iznevjerili, na sve događaje u životu koji su mi pružili bol.
Vjerujete li u sudbinu?
Ja ne.
Jer ako tako nešto postoji... Zar je meni suđeno da budem ovakva cijeli život. Dosada bar. Da budem razočarana. Nikada potpuno sretna.
Zauvijek?
Razočarana. Ljuta. Nepotpuna. Pomalo tužna. Nostalgična.
Takva sam upravo. Za svoj rođendan.
Baš divno.
Zar ne?


19.08.2008. u 22:40

|komentiraj(2) | print | # |






<< Arhiva >>