|
|
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog postoji od: 18.05.2007. 18:35(ali stari postovi su izbrisani i sada ih ima jako malo.)
Burning Moonlight
Ona voli. Ona biva voljena. Ona ima 16 godina. Ona je nesebična. Ona je tvrdoglava. Ona je samokritična. Ona je romantičarka. Ona je duhovita. Ona obožava plesati. Ona obožava crtati. Ona obožava pisati. Ona obožava fotografirati. Ona obožava kišu. Ona vjeruje u Boga. Ona obožava muziku. Ona voli anđele. Ona ne voli bolesti i smrt. Ona voli životinje. Ona ne voli rastanke. Ona voli pivu. Ona je emotivna. Ona je brbljava. Ona je perverzna. Ona ide u jezičnu gimnaziju. Ona je hip-hoperica. Ona je hetero. Ona obožava ljeto i zimu. Ona obožava suprotnosti. Ona voli techno. Ona ne voli emače. Ona ne voli darkere. Ona voli trčati. Ona se boji smrti, kukaca, mraka i porculanskih lutki. Ona je optimist. Ona je luda za breakdanceom. Ona voli vaniliju. Ona nije više dijete. I ona obožava dijete u sebi.
To je bio samo jedan mali val na inače mirnome moru... Ali uspjeli smo preživjeti taj val... uz pomoć dragih ljudi koji su pomogli svladati taj val...
Anđele, opjosti mi stvajno al nije mi bila namjera ništa tako... nisam ni išla za tim uopće ali eto tako je ispalo.. opjosti :(
Ovo je odluka moja
jer bila volja je tvoja
da s drugim odes od mene
i sve mi niz brdo krene
Da mrakom zamenim dugu
lezeci provodim dane
u ovoj sobi za tugu
sa ove zapadne strane
Izmedju vrata i prozora
moj krevet za tobom dise
ne mogu dalje od umora
ni metar manje ni vise
i bilo sta da se desi
ja sam na istoj adresi
Izmedju vrata i prozora
moj krevet za tobom dise
ne mogu dalje od umora
ni metar manje ni vise
U taj sam krevet odavno pao
tu gde sam pao zivot je stao
uzalud skidam tvoj greh sa sebe
sve me boli posle tebe
Ovo je odluka moja
i mnogi ce da se cude
a kada odlucim nesto
to tako mora da bude
Da mrakom zamenim dugu
lezeci provodim dane
u ovoj sobi za tugu
sa ove zapadne strane
Izmedju vrata i prozora
moj krevet za tobom dise
ne mogu dalje od umora
ni metar manje ni vise
i bilo sta da se desi
ja sam na istoj adresi
U taj sam krevet odavno pao
tu gde sam pao zivot je stao
uzalud skidam tvoj greh sa sebe
sve me boli posle tebe
U ovoj sobi za tugu
sa ove zapadne strane
U taj sam krevet odavno pao
tu gde sam pao zivot je stao
uzalud skidam tvoj greh sa sebe
sve me boli posle tebe
Izmedju vrata i prozora
moj krevet za tobom dise
ne mogu dalje od umora
ni metar manje ni vise
i bilo sta da se desi
ja sam na istoj adresi
PREdobra pjesma :(
Toše Proeski - SOBA ZA TUGU...
Nešto moje...
Sama sam u sobi... Oko mene je tama, samo svjetlo sa ulice
Pada na moje umorno i uplakano lice...
I opet si mi donio samo suze,
Pitam se samo: 'Bože, što mi ga opet uze?'
Zašto opet ja zbog tebe ovoliko patim,
Zašto si zbog tebe samo uzalud život kratim?
Kada si mi rekao:' Volim te malena' ,
u meni se probudila nada i sreća ogromna.
Znala sam da je to sve laž, da me lažeš,
Ali ja i nisam htjela istinu da mi kažeš.
Voljela sam te i nisam bol željela,
Ali izgleda da sve na isto dođe, koliko god se trudila.
Primjetila sam da drugu voliš,
Samo o njoj da misliš...
Odlučila sam se maknuti, neka bar netko od nas bude sretan,
I kada sam prekidala ti si bio uplakan,
Ali znam da su to bile suze radosnice,
Jer sada ćeš moći da ljubiš samo njeno lice.
Ljubavi moja nepreboljena, želim ti svu sreću,
Ja svoju sreću sam izgubila i nikad je pronaći neću.
Voli je kao što sam tebe ja voljela,
Ako te ostavi preboli je, ako već ja tebe nisam uspjela...
I opet zavučena u svoju sobu, u svoju odaju tamnih, mračnih misli i tuge, proljevam suze bez razloga... Možda i znam razlog ali neželim ni sebi priznati da je zato... Uvijek sam bila jaka, odlučna cura koja nije lako odustajala, ali sada mislim da je došao trenutak da odustanem, jer moja borba nema smisla više...
Nekome si sve ne svijetu
Netko je vrlo ponosan na tebe,
Nekome nedostaješ,
Netko misli na tebe,
Neko brine zbog tebe,
Netko želi biti s tobom,
Nekome si cijeli svijet,
Netko želi razgovarati sa tobom,
Netko želi izači sa tobom i dobro se provesti,
Nekome nedostaje tvoje društvo i tvoji savjeti,
Netko se nada da nisi u nevolji,
Netko je zahvalan na tvojoj potpori,
Netko bi učinio sve za tebe,
Netko želi da budeš sretan,
Netko se nada da će sve ispasti dobro,
Netko slavi tvoje uspjehe,
Netko želi da ga nađeš,
Netko te želi zaštititi,
Netko te želi darivati,
Netko te želi zagrliti,
Nerko misli da si ti dar,
Netko se nada da ti nije prehladno ni prevruće,
Netko te voli,
Netko se divi tvojoj snazi,
Netko te želi razmaziti malim darovima,
Netko sada misli na tebe i smiješi se,
Netko želi biti pored tebe,
Netko želi biti tvoje rame za plakanje,
Neko želi da mu oprostiš,
Netko vjeruje da ste srodne duše,
Netko se želi smijati sa tobom starim vremenima,
Netko je zahvalan na tvojem oprostu,
Netko te se sjeća i želi te pokraj sebe,
Neko cijeni tvoje savjete,
Netko mora znati da je tvoja ljubav bezuvijetna,
Netko ti želi reći koliko te cijeni,
Netko želi s tobom u noć dugo gledati stare filmove,
Netko želi s tobom podijeliti svoje snove,
Netko te želi držati u svojim rukama,
Netko želi da ga držiš u svojim rukama,
Netko cijeni tvoj duh,
Netko zbog tebe želi zaustaviti vrijeme,
Netko te voli zbog tog što jesi,
Netko te želi bolje upoznati,
Netko želi da se stanje nije moralo promijeniti,
Netko voli kako se osjeća zbog tebe,
Netko želi biti s tobom,
Netko želi da znaš da je za tebe uvijek tu,
Netko sluša pjesmu koja ga podsjeća na tebe,
Netko je sretan što si mu prijatelj,
Netko želi biti tvoj prijatelj,
Netko ostaje budan cijelu noć misleći na tebe,
Netko želi da ga zamijetiš,
Netko je živ zbog tebe,
Netko cijeni tvoje prijateljstvo,
Netko vjeruje u tebe,
Netko ti vjeruje,
Netko treba tvoju potporu,
Netko će se rasplakati kad ovo vidi,
Netko treba tvoju dozvolu da ti bude prijatelj.
POSTOJI LI BAR JEDAN NETKO U MOME SLUČAJU? :(((
Čitala sam elin post sada........ i neznam što reći.. nemogu ni zamisliti kako se cura osjeća... ipak je on bio dio nje.. i još uvijek je i uvijek će biti...
Ali zašto? Zašto Bog uvijek uzima one dobre... U to sam se uvjerila više puta.... Bog je uzeo i mog oca prije 3 godine... a bio je tako dobar.. nikad ništa nažao nekome nije napravio.. ali jednostavno.. otišao je... Otišao je sa Zemlje... otišao je u Raj... i nadam se da me tamo čeka.. da čeka mene i moju obitelj... Prije baš nisam vjerovala da Bog postoji.. ali mislim da mi se vjera sada vratila... jer.. ja jednostavno moram vjerovati da postoji.. mora biti neki razlog zašto se sve to događa.. zašto umiru oni koje volim, zašto odu i samo ostave patnju za sobom.. samo mi ostave bol i suze... bol koja nikako da prođe i suze koje nikako da prestanu teći... možda sam ja nešto učinila pa da mi Bog ovako vraća... da mi uzima radost u životu.. da mi uzima moje najmilije... uzeo mi je osobu koju sam najviše voljela i koju ću uvijek najviše voljeti a to je moj otac... iako je to bilo prije 3 godine bol u mojem srcu nikako da se smanji.. jer ja već 3 godine nisam vidjela njegov osmjeh, nisam čula njegov glas... nisam ga zagrlila već 3 godine i nisam mu rekla da ga volim... nikada neću zaboraviti njegove riječi... kada je sam osjetio da će otići.. to su mu bile jedne od zadnjih riječi... ja sam ga pitala voli li me... on je rekao :'tko tebe nebi volio.' Te riječi su mi se tako urezale u pamćenje i u srce... I nikada ih neću zaboraviti! jer te riječi mene spašavaju... i kada pomislim da me nitko ne voli sjetim se njegovih riječi i tada jednostavno znam da mora biti barem jedna osoba na ovom svijetu kojoj je stalo do mene.
... heroji ne plaču i kad gube pobjeđuju heroji ne mole zube stisnu i prebole...
Da je to bar tako lako.. da je bar tako lako sve zaboraviti i preboljeti.... Kako možeš zaboraviti nekoga tko te je stvorio, nekoga tko je bio dio tvog života 12 godina, nekoga koga voliš više od sebe... to je nemoguće... nemogu ga zaboraviti.. ali nemogu ni preboljeti da ga nema više... i nikada neću moći.. jer to je previše.. ta bol me izjeda iznutra sve više i više...
... tugo, tugo, nesrećo nikoga nisam tako volio ...
Još nešto... zašto nikome nikada nemogu reći kako mi je? Zašto? Bojim se nekome ispovjediti dušu... i bojim se nekog zavoljeti.. jer stvarno mi je dosta toga.... dosta mi je biti uvijek povrijeđena... pjesma za nekog koga volim.. nažalost... :(
MY IMMORTAL
I’m so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
Your presence still lingers here
And it won’t leave me alone
These wounds won’t seem to heal
This pain is just too real
There’s just too much
That time cannot erase
When you cried
I’d wipe away all of yours tears
When you’d scream
I’d fight away all of your fears
And I held your hand
Through all of these years
But you still… have… all of me
You used to captivate me
By your resonating mind
Now I’m bound by the life you left behind
Your face it haunts
My once pleasant dreams
Your voice it chased away
All the sanity in me
These wounds won’t seem to heal
This pain is just too real
There’s just too much
That time cannot erase
When you cried
I’d wipe away all of yours tears
When you’d scream
I’d fight away all of your fears
And I held your hand
Through all of these years
But you still… have… all of me
I’ve tired so hard to tell myself
That you’re gone
But though you’re still with me
I’ve been alone all along
When you cried
I’d wipe away all of yours tears
When you’d scream
I’d fight away all of your fears
And I held your hand
Through all of these years
But you still… have… all of me
Ljudovi.. poz.. kiss... volim vas.........
Tebi...
Već dugo nisam pisao pjesme,Svojoj dragoj posvečivao stihove,Srce se više odavno isto ne smije,Samo bol i tuga koji nose snove,U životu kažu sve se vrača sve se plača,Možda se sve sada meni vrača, Ali nemogu shvatiti zašto, kada sam uvijek volio, i uvijek sam gubio, zašto se meni to događa, možda sam kriv za sve, možda me draga ne voli kao prije,ona se jako promjenila postala je ista kao ja prije, samo ja sam je volio kao što sunce zemlju grije, nisam to pokazivao, jer takav sam, ali samo jedno znam, proči če vremena i vremena da shvatim,zašto se meni to događa? i zašto patim,kao ljek u vinu sada tražim spas i odgovor, ali nigdje ga nema, na srcu samo bol i krik“ jedna žena“...tebi sam sve dao, tebi se nadao, uvijek u vodu padao,nisam to zaslužio...znam bio sam hladan, grub i sebičan, ali nikad nisam bio voljen, onako istinski pravo kako samo ja znam, uvijek ču čekati taj novi dan, jer sve što nosi tuga i radost, uglavnom je samo jedna velika žalost, bol i praznina, koju duša osjeti, kada zna da pravo voli,zašto ljubav je takva? ima puno pitanja, zašto čovjeka najviše boli, tek kada stvarno iskreno voli? jednostavno je tako...u ljubavi inače nema pravila, a moje sve davno je ona bacila, nisam joj bio važan koliko ona meni, na posljetku sve se vračalo meni, kako se osječam teško je znati neznam ni ja, srce govori sve umjesto mene jedina, možda sam mlad i lud, ali ko jednom tako voli, ne voli uzalud, teško je nači riječi i slova koja opisuju mene ti to dobro znaš, nema takvih poput mene, uzalud se nadaš...ove moje riječi dolaze iz duše prekrivene čežnjom i gorčinom, a nikada toplinom, svuda smo bili, sve smo prošli, gdje god da odem sjetim se tebe, svaki korak tebi me vodi, i na kraju šta se dogodi ostanem sam, a voljeo sam te više nego sebe...kažu čovjek koji voli zna da prašta, jer ako voliš preko svega češ priječi, a to dušu ne lječi, ona uvijek zna i srce je u pravu, koliko te mala stvar boli, reči če ti, koliko te mala stvar veseli, reči če ti, ali nikada neče reči ono pravo tek kad osjetiš neku čudnu bol, i osjetiš kako se svaki komad tebe raspada, onda češ znati, znati češ da je kraj sada,smisao života je kao jedna nota, uglavnom je monotona i ista, ali ljubav nikad nije ista, promjeniva je kao vrijeme, kao sunce kao kiša, kad se smiješ i kad plačeš, zašto ne može biti ista?iako sam mlad i život je pred menom, ja znam i ponašam se kao da sam dugo sa ženom, kao da sam u braku, i ne biram svaku, volim onu koju srce moje voli, jer ono zna koga treba voljeti za koga se treba buditi, netreba se tomu čuditi, neko če reči, da pričam bez veze, ali čim bolje razmisli shvatiti če da sam u pravu, to mi nije cilj neko dokaz...kažu cilj opravdava sredstvo ali u ljubavi teško...jer nikoga nemožeš prisiliti da te voli, to se jednostavno dogodi,ja se tako osječam, kao svaki pisac dok piše svoje štivo, unosi u njemu sve što mu se događalo znam, ali nikad mu nije bilo krivo, inače razumijem žene barem mislim da razumijem, znam kakve su nježne, tople i osječajne, pune pažnje i dodira, ali srce ne bira, uvijek su čudne, jer kad vole i sretne su nikad im dosta nije, ima puno primjera koje mogu reči, ali čemu to, kad sve je isto, znam i kako razmišljaju, čemu se nadaju,kako dišu, kad na tople ruže neubrane iz vrta mirišu, život je kao rijeka puna puteva, samo uvijek te nosi istoj vodi, i istoj slobodi, niko nikoga ko je volio pravo nije lako prebolio, samo se pretvarao, i koliko god da hoču ja nemogu, uvijek ču te voljeti, jer ti si u meni, htio sam ti objasniti kako se osječam, znam da nečeš shvatiti, no nema veze ne ljutim se, za sve je važno vrijeme, za preboljeti, za voljeti, za shvatiti, za patiti, za sve je važno vrijeme, i kad kažu „vrijeme lječi rane sve“ u pravu su, samo u jednom nisu, neznaju koliko je vrijeme promjenjivo kao ljubav što sam rekao i sve oko tebe...ja samo znam da te volim, i da ču te uvijek voljeti, da praštam kada me boli, i kada si takva, jer ljubav je čista kao suza, ona je bez uvjeta i granica, bez spasa uvijek istog glasa, i dok budeš ovo čitala, makar se sjeti mene i naših dana skupa, još od djetinjstva i školskih klupa, kada smo se držali za ruke, i kad nam je sve bilo ravno, kad nas ništa nije sprečavalo da se volimo, meni nikad ništa nije bilo važno, samo ti, sve sam dao tebi, i čuvam te u sebi...tebi koju jedinu sam znao, koju jedinu sam prepoznao po dobru i zlu, tebi kojoj pružio sam ruku, ruku života, ta tvoja ljepota što se sa ničim nemože mjerit, ali uvijek nas može nešto djeliti, kad bi mi rekla zašto, nikad neču shvatiti ali nikad neče biti kasno... ali vremena se mjenjaju, kao i ljudi, no kao što kažu“ vuk dlaku mjenja, ali čud nikad“ tako i mi, kao zviejzde što padaju tiho u noč, pitam se gdje je sada, zovem mjesec upomoč, da bude sve kao nekada, ali neče bojim se da nema više nade,ona me ne voli istim žarom, kada ispred mene stoji, kao da se borim sa ranom starom, pitam se gdje je sve nestalo naši dani sreče, radosti i silnih želja, našoj vezi došao je kraj, vidim samo dva prijatelja, koji kao da nemaju teme i o čemu pričati, samo na klupi sjediti, i još uvijek se pitati , gdje je nestalo sve, kao sjajna trava i odsjaj sunca na moru u oku mi je bila, sad je samo praznina ostala, svaki val kada sjedim uz more i slušam šum, obuzme me dah vjetra i padne mi na um, ona suza koju sam davnu prolio zbog nje, kao kaplja vina uz bjelu ružu i vosak sviječe izgorilo je sve, u dimu i magli sada prolaze mi dani, i gledam je tu pored sebe, sa pogledom u tami, dok spava pored mene, nemam želje da se budim, sam sebi se čudim, gledam njena plava oka dva, koja sve su mi bila, i tajnu od srca krila, osječam da je negdje daleko mislima od mene, možda sanja mene, ali ne kraj sebe, duga crna kosa, prelila se preko ramena, kao zadnja kap na čaši i usnama njenog imena, dašak vitrine kroz sobu prođe kao san, bez obzira na sve, budan čekam novi dan, i vrijeme sve sporije prolazi, kao podstanar moje srce luta iz dana u dan, i sa srečom se mimoilazi,bježi od tuge van, ispred mene je život bez cilja, kao miljama daleko, i bez prijatelja, davno sam ostao bez prijatelja upravo radi nje, sada se pitam čemu to, i da li je propalo sve...
eto... to je pjesma mog prijatelja.. pjesma koja me svaki put rasplače kada je pročitam :( i eto.. dokaz koliko sam plačljiva.. :S nego.. evo i danas mi je šugav dan.. neznam zašto :S.. ništa mi se neda.. najrađe bi se zavukla u krevet, slušala muziku i plakala..
Neda mi se pisat.. nemam snage ni za to... ajte pusa ... bok...