|
|
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog postoji od: 18.05.2007. 18:35(ali stari postovi su izbrisani i sada ih ima jako malo.)
Burning Moonlight
Ona voli. Ona biva voljena. Ona ima 16 godina. Ona je nesebična. Ona je tvrdoglava. Ona je samokritična. Ona je romantičarka. Ona je duhovita. Ona obožava plesati. Ona obožava crtati. Ona obožava pisati. Ona obožava fotografirati. Ona obožava kišu. Ona vjeruje u Boga. Ona obožava muziku. Ona voli anđele. Ona ne voli bolesti i smrt. Ona voli životinje. Ona ne voli rastanke. Ona voli pivu. Ona je emotivna. Ona je brbljava. Ona je perverzna. Ona ide u jezičnu gimnaziju. Ona je hip-hoperica. Ona je hetero. Ona obožava ljeto i zimu. Ona obožava suprotnosti. Ona voli techno. Ona ne voli emače. Ona ne voli darkere. Ona voli trčati. Ona se boji smrti, kukaca, mraka i porculanskih lutki. Ona je optimist. Ona je luda za breakdanceom. Ona voli vaniliju. Ona nije više dijete. I ona obožava dijete u sebi.
Čitala sam elin post sada........ i neznam što reći.. nemogu ni zamisliti kako se cura osjeća... ipak je on bio dio nje.. i još uvijek je i uvijek će biti...
Ali zašto? Zašto Bog uvijek uzima one dobre... U to sam se uvjerila više puta.... Bog je uzeo i mog oca prije 3 godine... a bio je tako dobar.. nikad ništa nažao nekome nije napravio.. ali jednostavno.. otišao je... Otišao je sa Zemlje... otišao je u Raj... i nadam se da me tamo čeka.. da čeka mene i moju obitelj... Prije baš nisam vjerovala da Bog postoji.. ali mislim da mi se vjera sada vratila... jer.. ja jednostavno moram vjerovati da postoji.. mora biti neki razlog zašto se sve to događa.. zašto umiru oni koje volim, zašto odu i samo ostave patnju za sobom.. samo mi ostave bol i suze... bol koja nikako da prođe i suze koje nikako da prestanu teći... možda sam ja nešto učinila pa da mi Bog ovako vraća... da mi uzima radost u životu.. da mi uzima moje najmilije... uzeo mi je osobu koju sam najviše voljela i koju ću uvijek najviše voljeti a to je moj otac... iako je to bilo prije 3 godine bol u mojem srcu nikako da se smanji.. jer ja već 3 godine nisam vidjela njegov osmjeh, nisam čula njegov glas... nisam ga zagrlila već 3 godine i nisam mu rekla da ga volim... nikada neću zaboraviti njegove riječi... kada je sam osjetio da će otići.. to su mu bile jedne od zadnjih riječi... ja sam ga pitala voli li me... on je rekao :'tko tebe nebi volio.' Te riječi su mi se tako urezale u pamćenje i u srce... I nikada ih neću zaboraviti! jer te riječi mene spašavaju... i kada pomislim da me nitko ne voli sjetim se njegovih riječi i tada jednostavno znam da mora biti barem jedna osoba na ovom svijetu kojoj je stalo do mene.
... heroji ne plaču i kad gube pobjeđuju heroji ne mole zube stisnu i prebole...
Da je to bar tako lako.. da je bar tako lako sve zaboraviti i preboljeti.... Kako možeš zaboraviti nekoga tko te je stvorio, nekoga tko je bio dio tvog života 12 godina, nekoga koga voliš više od sebe... to je nemoguće... nemogu ga zaboraviti.. ali nemogu ni preboljeti da ga nema više... i nikada neću moći.. jer to je previše.. ta bol me izjeda iznutra sve više i više...
... tugo, tugo, nesrećo nikoga nisam tako volio ...
Još nešto... zašto nikome nikada nemogu reći kako mi je? Zašto? Bojim se nekome ispovjediti dušu... i bojim se nekog zavoljeti.. jer stvarno mi je dosta toga.... dosta mi je biti uvijek povrijeđena... pjesma za nekog koga volim.. nažalost... :(
MY IMMORTAL
I’m so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
Your presence still lingers here
And it won’t leave me alone
These wounds won’t seem to heal
This pain is just too real
There’s just too much
That time cannot erase
When you cried
I’d wipe away all of yours tears
When you’d scream
I’d fight away all of your fears
And I held your hand
Through all of these years
But you still… have… all of me
You used to captivate me
By your resonating mind
Now I’m bound by the life you left behind
Your face it haunts
My once pleasant dreams
Your voice it chased away
All the sanity in me
These wounds won’t seem to heal
This pain is just too real
There’s just too much
That time cannot erase
When you cried
I’d wipe away all of yours tears
When you’d scream
I’d fight away all of your fears
And I held your hand
Through all of these years
But you still… have… all of me
I’ve tired so hard to tell myself
That you’re gone
But though you’re still with me
I’ve been alone all along
When you cried
I’d wipe away all of yours tears
When you’d scream
I’d fight away all of your fears
And I held your hand
Through all of these years
But you still… have… all of me
Ljudovi.. poz.. kiss... volim vas.........