|
|
| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog postoji od: 18.05.2007. 18:35(ali stari postovi su izbrisani i sada ih ima jako malo.)
Burning Moonlight
Ona voli. Ona biva voljena. Ona ima 16 godina. Ona je nesebična. Ona je tvrdoglava. Ona je samokritična. Ona je romantičarka. Ona je duhovita. Ona obožava plesati. Ona obožava crtati. Ona obožava pisati. Ona obožava fotografirati. Ona obožava kišu. Ona vjeruje u Boga. Ona obožava muziku. Ona voli anđele. Ona ne voli bolesti i smrt. Ona voli životinje. Ona ne voli rastanke. Ona voli pivu. Ona je emotivna. Ona je brbljava. Ona je perverzna. Ona ide u jezičnu gimnaziju. Ona je hip-hoperica. Ona je hetero. Ona obožava ljeto i zimu. Ona obožava suprotnosti. Ona voli techno. Ona ne voli emače. Ona ne voli darkere. Ona voli trčati. Ona se boji smrti, kukaca, mraka i porculanskih lutki. Ona je optimist. Ona je luda za breakdanceom. Ona voli vaniliju. Ona nije više dijete. I ona obožava dijete u sebi.
When I first saw you,
I was afraid to meet you.
When I first met you,
I was afraid to hold you.
When I held you,
I was afraid to kiss you.
When I first kissed you,
I was afraid to love you.
Now that I love you,
I'm afraid to lose you!
Samo želim znati što je ljubav...
Da li je ovaj osjećaj tuge i sreće u isto vrijeme koji osjećam upravo?
Ili je to nešto mnogo dublje i mnogo jače što još nisam osjetila?
Stay low.
Soft, dark, and dreamless,
Far beneath my nightmares and loneliness.
I hate me,
For breathing without you.
I don't want to feel anymore for you.
Znam da ga volim, osjetim to, osjetim zaljubljenost...
Osjetim one leptiriće u trbuhu svaki put kada ga vidim.
Da osjetim...
Srce zakuca brže kada ga ugledam...
No je li to dovoljno?
Da li je to ljubav? Ili samo trenutna zaluđenost?...
I'll believe
All your lies
Just pretend you love me
Make believe
Close your eyes
I'll be anything for you
Želim ga voljeti... Svim srcem, predano, bez imalo sebičnosti...
On to zaslužuje...
No mogu li ja to?
Još uvijek živim u prošlosti, ne dopuštam da itko uđe u moje povrijeđeno srce...
Želim ga pustiti u najdublji dio duše, da tamo ostane, jer on to zaslužuje...
Ali nemogu... Nemogu se prisiliti da ga volim...
Kada još uvijek gledajući njega, vidim tvoj osmjeh i tvoje oči...
Can you forgive me again?
I don't know what I said
But I didn't mean to hurt you
I heard the words come out
I felt that I would die
It hurt so much to hurt you
Then you look at me
You're not shouting anymore
You're silently broken
I'd give anything now
to kill those words for you
Each time I say something I regret I cry "I don't want to lose you."
But somehow I know that you will never leave me, yeah.
'Cause you were made for me
Somehow I'll make you see
How happy you make me
I can't live this life
Without you by my side
I need you to survive
So stay with me
You look in my eyes and I'm screaming inside that I'm sorry.
And you forgive me again
You're my one true friend
And I never meant to hurt you
Bože, oprosti mi ti... Oprosti mi što nemogu da ga volim... Što nemogu zavoljeti njegov osmjeh, i njegove oči... Što se svakim danom sve više vraćam u prošlost... I svakim danom sve jasnije vidim oči prokletnika koji me je uništio...
Želim ga voljeti... Zaista želim...
Sjedim na prozoru i slušam zvuk udaranja kapljica kiše o pod. Svakih nekoliko trenutaka munja sjevne i osvjetli grad podno Dinare. Zatim onaj snažni, opasni zvuk kojeg se većina boji - grmljavina. Smiruje me i opušta. Otpijem gutljaj vina i počinjem se prisjećati svih uspomena, sretnih i nesretnih, davnih i nedavnih, ljubavnih i prijateljskih... Uspomene prve ljubavi u osnovnoj školi dolaze pred oči, prve prave ljubavi koja je trajala dugo i koja još traje, prvog poljupca, prvih stečenih prijateljstava, prve suze puštene zbog ljubavne boli i tuge, prvog zavodničkog osmjeha koji sam uputila nekome, prvih zaluđenosti nekim, prvog bržeg udaranja srca kada vidim simpatiju, prve razočaranosti, prve prave tuge... Poželim se vratiti u natrag nekoliko godina... Dok nisu počeli problemi koji me muče svaki dan sve više. Dok mi je glavna briga bila hoću li dobiti barbiku ili ne... A sada... Odrastam... Ne želim to, no ne mogu protiv toga. Osamostaljenje od obitelji, lagani razilazak naših puteva koji su do sada mirno i sigurno bili jedan do drugoga.
Prve suze i prva ljubav... To ću vjerojatno uvijek pamtiti. Dogodilo mi se prije godinu dana. I mislila sam da je ta ljubav postala samo uspomena kao i sve, no shvaćam sada, uz zvukove rominjanja kiše, da ta ljubav još traje i da će zauvijek trajati. I zbog tog saznanja ne osjećam ni tugu, ni sreću, samo ravnodušnost jer je on dio mene koji će uvijek biti u mojoj duši... Daleko u dubini duše i neću pustiti da ljudi iskvare uspomene koje imam na njega i na sreću, i na one mnogobrojne suze koje sam pustila zbog njega. Te su me suze ojačale, ta ljubav mi je pokazala da postoji i nešto lijepo na ovom svijetu...
Prva tuga... gibitak oca, vječnog oslonca i utjehe...
Prva prijateljstva... kratkog su vijeka bili.. no i dan danas se sjećam svakog trenutka tih prijateljstava... A ova sadašnja... Nebih ih mjenjala ni za što... Oni su moja snaga, bore se sa mnom, moja radost i moja tuga... Volim ih...
Kraj i ovoga posta... Idem na kišu, neka me grli svojim kapljicama i čuva... Moja prijateljica...
----------------------------------------
t,vtj. :(
Došla sam...
Na mjesto puno nepoznatih lica koja su sretna...
Osvrćem se oko sebe...
Ne vide me...
Stojim u središtu sreće...
Zar ne bih i ja trebala biti sretna?
Padam na koljena i želim umrjeti...
Nemam snage više..
Osjećam nečiji topli dodir na ruci...
Pomislih, to je samo vjetar koji jedini shvaća moju bol...
Čujem i glas...
Otvorim oči i vidim predivno lice koje izgovara moje ime...
Smješi mi se..
Tako nevino i lijepo, i u isto vrijeme tako snažno...
Prepoznajem glas..
To me samo sestra budi iz predivnog sna.
Ugledam njezin lik...
Budim se opet u svijetu bez svog anđela čuvara...
--------------------------------------------------------------------------
Tata! Fališ mi...
Nedostaje mi tvoj glas, tvoj pogled, tvoj lik...
Zar nije tužno što se ne mogu više sjetiti kako izgledaš?
Samo želim osjetiti opet tvoj zagrljaj, svu onu sigurnost što si mi je pružao sve ove godine, onu ljubav i utočište kada bježim od okrutnosti svijeta i ljudske zlobe...
Želim ti opet reći tata...
Želim opet čuti tvoje iskrene riječi: "VOLIM TE!"
Nedostaje mi da me koriš kada pogriješim, da me vodiš na pravi put!
Žao mi je ako sam te ikada povrijedila ili iznevjerila...
Gledaš li me sada?
Vidiš li sada suze u mom oku, vidiš li tugu u mom pogledu?
Znam da postoji i sreća na ovome svijetu...
No moja sreća je otišla s tobom, i neće se nikada vratiti...
Sve dok ne budem s tobom, sve dok ne vidim tvoj lik, dok ne čujem tvoj glas, dok ne osjetim tvoj dodir, dok ti opet ne kažem: TATA!
--------------------------------------------------------------------------
Volim te...
Ti si moje svjetlo na kraju tunela, ti si moja utjeha u besanim noćima...
Ti si tu uvijek kada mi trebaš...
Ti me voliš...
Ti me tješiš...
Ti me nasmijavaš...
Zbog tebe plačem...
Ti si moj prijatelj i moja vječna sreća...
I hvala ti na tome....
[for Barb, Igor & Mia (love u)]
Mislila sam da sam uspjela...
Prebroditi tu bol koja me je gušila...
Zatvoriti svu svoju ljubav i sve svoje želje u neki najudaljeniji kutak svoje duše...
Ali, to je nemoguće, i kasno sam shvatila...
Fališ mi svaki trenutak mog bijednog života, svaku sekundu provedenu na ovom svijetu, svaki korak koji me vodi dalje u propast, dalje u crnilo koje me obavija.
Borim se... No, nemam snage više... Prezamorno je održavati osmjeh na licu, a u duši plakati bez prestanka, kao da suze nikada neće prestati teći...
Zatvaram vrata koja me dijele od ostatka svijeta i moja prividna sreća na licu čezne, i pojavljuju se suze, koje kao da me nikada neće osloboditi boli koja guši, iako bi trebala. Uzimam tvoju sliku u ruke... O, Bože, kako mi fališ... Da li znaš koliko sam suza dosada pustila da teče mojim licem? Previše... Bilo bi pametnije da sam te suze čuvala za nekoga tko će ih zaslužiti...
Odluka je pala ovoga trenutka... Niti jedna suza više neće poteći mojim licem zbog tebe... Naći ću nekoga tko će ih zaslužiti... Možda sam već i našla. Ovoga trenutka prestaješ biti dio mog života. Ovoga trenutka postaješ samo jedna ružna i davna uspomena zbog koje sam gubila divne trenutka koji su se mogli dogoditi. A sve zbog tebe. I neću više... Zaista neću... Samo ću još jednom reći... Voljela sam te, zaista jesam... Možda te još i volim, no neželim to sebi priznati, i nikada neću. Nadam se i nadat ću se da će ta moja ljubav nestati. MORA! Zbog, ti tužna i nepotrebna uspomeno mog života!
------------------------------------------------------------------
Tata, volim te! Želim te zagrliti još jednom... Želim da mi kažeš da me voliš i utješiš. Kao što si nekada činio...