|
|
| < | rujan, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog postoji od: 18.05.2007. 18:35(ali stari postovi su izbrisani i sada ih ima jako malo.)
Burning Moonlight
Ona voli. Ona biva voljena. Ona ima 16 godina. Ona je nesebična. Ona je tvrdoglava. Ona je samokritična. Ona je romantičarka. Ona je duhovita. Ona obožava plesati. Ona obožava crtati. Ona obožava pisati. Ona obožava fotografirati. Ona obožava kišu. Ona vjeruje u Boga. Ona obožava muziku. Ona voli anđele. Ona ne voli bolesti i smrt. Ona voli životinje. Ona ne voli rastanke. Ona voli pivu. Ona je emotivna. Ona je brbljava. Ona je perverzna. Ona ide u jezičnu gimnaziju. Ona je hip-hoperica. Ona je hetero. Ona obožava ljeto i zimu. Ona obožava suprotnosti. Ona voli techno. Ona ne voli emače. Ona ne voli darkere. Ona voli trčati. Ona se boji smrti, kukaca, mraka i porculanskih lutki. Ona je optimist. Ona je luda za breakdanceom. Ona voli vaniliju. Ona nije više dijete. I ona obožava dijete u sebi.
Nošene povjetarcem tuge i sjete, uspomene plutaju prema površini moje duše i otvaraju ožiljke i tragove boli... Suze teku za davnim vremenima... Tako daleke a osjećaji još uvijek budni kao prvog dana. Plamen nikada ugašen...
Prošlost nikako da me pusti iz svojih krakova. Svaki dan se vraćam u daleka razdoblja života koji mi se čini kao nečiji drugi, ne moj...
Pokušavam se sjetiti nekog sretnog trenutka u prošlosti.. Kao da ne postoji. No zato sve i jedan tužni događaj titra pred mojim očima kao da se događa sada, u ovom trenutku...
Srce žudi za ponekim trenutkom odprije tri godine...
Dala bih deset godina svog života samo za jedan zagrljaj osobe zbog koje dolazi sva moja bol i tuga... Svaka prolivena suza na kraju je zbog njega, oca kojeg sam izgubila prije tri godine...
Uspomene još više peku... Hladna suza teče vrelim obrazom... Pada na grudi, odmah pored srca i nestaje... Kapljice koje liju iz mojih očiju dokaz su okrutne prošlosti...
Bol se povećava svakim danom.
Glas odjekuje praznim ulicama... Nema nikog da čuje vapaje uplašene djevojčice... Ne dopuštam bolu da preuzme kontrolu nad svakom stanicom mog tijela. Borim se zadnjim snagama... Koliko ću još izdržati?
Pogled suznog oka prelazi beskrajnom ulicom. Daljina me doziva. Putujem prema kraju...
Osmjeh... Na licu čovjeka koji se stvorio niotkud. Mudre bore oko očiju. Oči koje su mi odnekud poznate. Zrcalo iza njega mi govori odakle su mi poznate te oči. Moje oči...
Jesam li u raju?
Znam da ću samo tamo pronaći. Otišao si... I to je jedino mjesto gdje opet mogu ugledati tvoj lik.
"Švrćo, nisi u raju. Volim te i znaj da nisi sama."
Lik isčezava. Ogledalo iza njega samo mene prikazuje... Sama, uplašena, očiju istih onih koje su me gledale... Samo jedna osoba na svijetu me je zvala švrćo...
Srce lupa brže no ikada, suze liju, oči širom otvorene.
Osmjeh na licu titra. Vidjela sam ga!
Njegov duh me čuva. Bol kao da nestaje.
Ostaje čežnja za njegovim zagrljajem... Nije me ostavio. Čuva me...
Moj anđeo čuvar.
Posebna iskra sja u mom oku. Iskra sreće koja je odavno zaboravljena i napuštena. Njegov lik... Točno onakav kao i prije tri godine titra pred očima.
Nikada te neću zaboraviti.
Nikada.
Tata... Nikada neću odustati od svog života.
Od borbe.
Tata, krećem tvojim putem.
Ljubavi, sreće, zadovoljstva.
Tata, obećajem da ćeš i u raju biti ponosan na mene.
Neću dopustiti da mi neka pogreška uništi sve... Sve što si se trudio izgraditi za mene.
Volim te. I uvijek ću...
Tvoj lik zauvijek u mom srcu.
Tvoje oči promatrat će svijet umjesto tebe...
Oči koje si mi ti podario...
