< listopad, 2016 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ožujak 2023 (1)
Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (1)
Travanj 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Prosinac 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Studeni 2010 (3)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)

<$Bannerr$>
Ništa nije sveto, sve je bruto i neto, sve je zabava.
09.10.2016., nedjelja
Mislio sam radim nešto i to bi me umirilo skroz...
Ne znam što bih ti rekla.
Ne znam jesam li luda.
Ne mogu s tobom, ne mogu bez tebe.
Strah me. Da sve što sam željela ne dobije neka druga. Zato što ja nisam bila dovoljno strpljiva. Zato što nisam imala dovoljno razumijevanja. Zato što te nisam poštovala. Zato što sam "stalno prigovarala". Zato jer nisam bila dovoljno dobra.
Mislim da nisam dovoljno dobra.
Da nisam dovoljna dobra i vrijedna tebe, tvoje pažnje, tvog zagrljaja, lijepe riječi koju bi mi uputio. Da me bar pogledaš.
Da bar ne pobjegneš svaki put kad smo sami.
Da me bar povremeno doživiš. Da mi se javiš, da me nazoveš, da me pitaš kako sam. Bilo što.
Stvarno osjećam kao da nisam dovoljno dobra.
Osjećam se kao da ne vrijedim.
Osjećam se izgubljeno.
Stalno imam osjećaj da ti toliko puno dajem, a ne dobijem ništa za uzvrat.
Imam osjećaj i kao da sam nezahvalna i kao da te ne cijenim dovoljno pa se osjećam krivom.
Imam milijun krivih osjećaja. A samo je jedan pravi.
A taj pravi je kad te vidim, kad mi se javiš i vidim tvoje ime, kad me dodirneš - uglavnom slučajno - kad mi kažeš neki slatki nadimak. I tad sam potpuna.
A to je toliko rijetko. I toliko slučajno.
Osjećam se neispunjeno, fali mi pažnja, povrijeđena sam tvojim ponašanjem...

Što pobogu vidiš u meni i zašto me stalno želiš natrag onda?
Jel ti mene uopće voliš? Jel tebi imalo stalo?
Pa valjda je kad imaš neke postupke koji to dokazuju.
Ali ti ne znaš i ne želiš bliskost i povezanost. I predanost. I nas. Ti ne želiš NAS. A ja bi bubreg prodala samo da postojimo MI.

Kojem da se Bogu molim?
Bože?



- 14:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>