| < | kolovoz, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Ožujak 2023 (1)
Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (1)
Travanj 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Prosinac 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Studeni 2010 (3)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
<$Bannerr$>
Ništa nije sveto, sve je bruto i neto, sve je zabava.
Love don't cost a thing.
- 00:53 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Srž cijelog ovog problema je šta sam ja godinu dana čekala Rokovo, a svi znamo da kad se nečem predugo radujemo, ne ispadne baš neš predobro. Pa eto, tako i ovo, ne da nije ispunilo moja očekivanja, čak nije dotaklo ni onu minimalnu razinu entuzijazma i ushićenosti, za koje sam pretpostavljala da bude. Ekipa nije bila u punom sastavu; nisam se opila ko stoka; nisam imala nalete smijeha; nisam s Dorom pjevala Slavonske lole. To jednostavno nije bilo to. Početak je bio gotovo savršen; mislim da bi to i okorjeli perfekcionisti zapazili da su pomno pratili situaciju. Nakupovali smo se cuge, čaša, čokolade (nepitajte) i cigareta. Zadržala sam se na prvoj čaši bamusa gotovo pola sata, šta je za mene iznimno postignuće. No naravno, na Dorin nagovor i Bernino konstantno nagovaranje na exanje, brzo je ta jedna čaša prešla u dvije-četri-šest. Onda se shit dogodio (ajde kako kome), al je mene ipak ful pogodilo jer sam se gro puta našla u istoj situaciji ali s drugim ljudima. Od šoka (ali i šprintanja po Šestinama) sam se otrjeznila nakon čega je uslijedila depresija. Al reko; ništa meni neće upropastit ovo Rokovo, i fino odoh natrag kod ekipice. Popila sam litru jamničke, slikala sam maliveliki miljun slika, pomirila se s Barbarom, sjela na mokru klupu, pričala s Mavrom na mobaz par desetaka puta da mu opišem kak se osjećam (zanemarimo šta me od buke nije niš razumio), al jeb'ga. Ostavila sam bediranje za poslje, pa evo sad to i radim. "Usamljena u gomili", rekla mi je jednom jedna frendica. Danas sam shvatila značenje. Sad čekam 1.9. Nekima je to dan ponovnog mučenja, nekima početak jebanja profesora u mozak, za neke je to kraj ljetne euforije, a meni je to novi početak. Novi život u biti. Počinjem ispočetka. Nitko me neće poznavat, nitko neće znat moje strahove, nitko neće znat moj pravi karakter. I to je savršena prilika za novi početak. Da, glupo zvuči s 15, al istina je, slažete se? Ko zna hoću i tada izlazit u Seruvs, pit određenu kavu, imat određene poštapalice, družit se s istim tipom ljudi. Kolko god me veseli sve to, jednako se tolko i bojim sveg tog. Imam problem od malih nogu; strah od nove sredine, i bit će mi nevjerojatan bed prvih par dana - nedo Bog tjedana, al šta ću, izdržale su tolko generacije, valjda ću i ja, ne? Moram poradit na činjenici da samo pijana znam izrazit emocije. M2M - Miss Popular She's miserable, Why make everyone else miserable too? Oh, can't she see? What she's putting innocent people through? Miss popular, Everything she does is wrong, Everywhere she goes They'll be looking, Everywhere she turns They'll be whispering, Oh, miss popular! What is happening? She could have used her title for a good case! But instead she spits in everybody's face! It is happening! Oh, so now you know how it feels to be insignificant! Oh, so now you know how it feels to be all alone! Oh, when the lights go off, you can still dream of yourself! How hot you were, Miss popular! Everybody hates you! Poor Miss popular I don't feel a bit sorry for you! Now she knows - There she goes. Danas sam se sjetila šta mi je moj cijenjeni ravnatelj Špiljar reko. A misla sam da mi samo soli pamet glupim prodikama! :D Hah! |
By all meanings.
- 23:37 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
Hranim se izrekom "Šta me ne ubije, samo me ojača" jer je istina. Briga me za sve trenutno. Šta meni ima iko srat kak se ponašam il šta imam izljeve bijesa il šta sam čudna?! Šta vi meni za jebeni uzvrat dajete? Vidiš, neda mi se trudit više i neću se trudit više, jer pokuštam ostvarit neku prokletu ravnotežu i životu a napravim si samo još veće sranje. Da, uvijek ću nešto do čeg mi je stalo prepustit nekom kog volim jer mi je bitno da taj kog volim to zna i zna da može računat na mene, al kog me Boga onda tak svi iznevjere? Šta se ja ponašam prema svima ko smeću? Pa nemreš tako jebote. Jesam loša osoba? Možda sam bahata, možda hodam po ulici ko umišljena glupača, možda vidim drugima mane a sebi ne, možda znam bolno uvrijedit nekog, možda sam preosjetljiva. Možda da, možda ne. Al to nikome, apsolutno nikome, nedaje pravo da mene tretira ko zadnje smeće na ulici, usprkos tome šta sam mislila da je nekom stalo do mene jer vidi u meni frendicu. Prijateljstvo. Rijetka pojava danas. Jel tog još ima? Hoće li mi neko pokazat? Ma i da jebeš prijateljstvo, moglo bi tu postojat neko poštovanje bar, respekt, valjda toga još ima na ovom, iskvarenom do srži, svijetu. Il se možda varam? Il možda tražim savršenstvo? Nikad nisam i nikad neću. Uvijek će mi do drugih bit stalo više neg do same sebe, al nemojte mi uništavat samopouzdanje, koje je prema riječima mojih prijatelja veliko, ne nije i nikad nije bilo. Imam gotovo savršen dar da glumim. Da glumim da sam sretna kad nisam, da glumim da mi nije stalo kad je, da glumim da sam dobro kad nisam, i Bogu sam zahvalna šta se na taj način znam tako dobro očuvat od komentara ostalih. Nećete vjerovat kolko mi u životu znače sitnice. Ma boli mi briga za izlaske, novce, ma za sve, al kad sam mi netko kaže nešto lijepo i napravi lijepu gestu, nema sretnijeg čovjeka na svijetu od mene. Moje poštovanje rijetko će ko dobit, dovoljno govori činjenica da ne poštujem ni samu sebe. Trebam nešto u životu, pointless mi je život trenutno. Imam prevelike praznine i neznam kak da to rješim. Odjava programa. |
Jesen u meni caruje, a u tebi proljeće.
- 21:25 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Vratijo se s mora. Pa ako ćete boravak 0-24 sa starcima u 60 metara kvadratnih, bez ekipe, bez izlazaka, bez imalo slobode, nazvati zabavom, onda da - bilo mi je jebeno zabavno. [Oni malo inteligentniji će svatit da je riječ o ironiji jel] Ovako, počela sam čitat knjige ups i trenutno ciljam na Krvavi Most, gdje se nalazi moja knjižnica ako dobro pamtim, pa idem posudit malo korisnog štiva pošto je ovdašnji televizijski program u banani a ekipa je na moru. Inače, moram do Servusa jer dugo nisam vodila intelektualne razgovore o tekilama s najdražim mi konobarom. Ekipa koja je proteklih tjedana cugala tamo, sad je na moru [ Martina-Berni-Iva] pa je pao malo promet hah. Dobro, možda ne promet, al zasigurno se ne niko ne dere svakih 17 sekundi "RUUUUNDAAAA". Pošto iz iskustva naučih da se nesmijem unaprijed veselit nečemu, neču ni približno spomenut kolko jedvačekam Rokovo :))))): Još uvijek sanjam, Kako su me ljubile. Jesen u meni tuguje, Zašto sanjam čemprese, Moje ceste ne vode nikuda. Jesen u meni caruje, A u tebi proljeće, Ni Sunce nemože, Nemože kroz oblake, Rano moja hej. Napunila sam baterija, kaže mi Iva. Ajde istina, 10 dana daleko od necivilzacije na moru zvuči dobro. Potpuna izolacija od izlazaka i sve to, bar se zaželiš doma. Izostavimo sitnice tipa da sam prvu sekundu dolaska u hotel blokirala sef, strgala minibar, napravila lažni SOS poziv recepciji i slično. Znate svi kak ja ludo bezobrazno ekscentrično podlo nekontrolirajuće volim kafo? E pa, hotel je poznat po najboljoj kafi u gradu, a to je genifakingjalno. Jutra provodila na plaži uz sok od naranče koji dođe 18 kuna, za vrijeme ručka se bučkala u đakuziju, navečer bila u internet kafeju i kupala se u bazenu, a po noći su mi dali 2 sata slobode da SAMA šećem po rivi. To kaj sam šetala ;) Koristila sam svaki slobodni trenutak za razmišljanje. O životu, o prijateljima (pravima i lažnima), o tome zašto mi neki bahato odgovaraju na poruke, o tome zašto CNN na teveju nema zvuka, o tome zašto svemu dobrom dođe kraj, o tome oću li ikad nać prijatelje i ekipu ravne mojim sadašnjim, o tome šta bi se dogodilo da sam u liftu i nestane struje, o tome zašto tako teško stječem povjerenje u ljude, o tome zašto imam osjećaj da dajem previše a dobivam premalo, o tome zašto plačem kad sam pijana, o tome oćemo Iva i ja ostat zauvijek ono što smo sad, o tome oće li i za par godina postojat fantastična četvorka, o tome zašto su ljudi toliko površni, o tome jesam li nezahvalna, o tome jel ću ikad počet vjerovat u ljubav, o tome želim li u sebi krive stvari. Toliko pitanja, a tako jebeno malo odgovora. Izgubljeni ključ za bolji svijet, Bez tebe sve važno nestaje, Bez tebe bol ne prestaje. Taj teret, kome da dam, Taj teret, ponijet ću sam, Jer tebi nije stalo, nije nimalo, Do mene... Savršenstvo? Ne trebam, jer znam da ne postoji. Sreću? Ne trebam, jer prekratko traje a predugo se žali kad prođe. Ljubav? Ne trebam, prerazočaravajuća je. Istinu? Ne trebam, prebolna je. Drugi život? Ne trebam, kolko god mi se čini da je moj loš, imam ga vremena dovest u red. Novac? Ne trebam, imam dovoljno. Izlaske? Ne trebam, već imam. Ekipu? Ne trebam, kad se vrate, bit će nam još i bolje. Prijatelje? Ne trebam, već imam. Dobro, šta ja trebam?! DAJ MI NEŠTO! |