| < | veljača, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Ožujak 2023 (1)
Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (1)
Travanj 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Prosinac 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Studeni 2010 (3)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
<$Bannerr$>
Ništa nije sveto, sve je bruto i neto, sve je zabava.
Prva je ljubav došla tiho nezvana, sama. Za sva vremena skrila se tu negdje, duboko u nama.
- 22:54 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Nemogućnosti koje bi ja trebala pretvorit u itekakve mogućnosti: Blizu 23:00 je. Navila sam budilicu u jebenih 10:30, popila brzinsku kavu u pola sata, i već u 11 se našla za radnim stolom, sva ono nadobudna da ću danas rješit 6 lekcija povijesti, 150 strana hrvatskog (ne karikiram ništa), naučit sve čari Excela za sutrašnji test iz infice, naštrebuckat latinski, nagovorit Ninu da se javi fiziku, a možda će mi čak ostat vremena i preletit matematiku, onako reda radi. Dakako da nisam. Nisam čak ni uspjela Ninu nagovorit za tu fiziku, pa kad mi sutra zafitilji sulju onako, za dobrojutro, biče meni. Red carpet je počeo prije pola sata. A ja sam za to vrijeme pjevušila neku glupu melodiju iz crtića pod tušem i šamponirala si kosu tamo nekim lijevim Pantenom za muškarce, i smišljala šta bi rekla Slavenu Biliću da se slučajno nađem zatečena s njim u liftu. Onda sam počela razmišljat koliko su uopće šanse da ja odem u zgradu s liftom, a da nije bolnica, a di još da i on tamo bude. Pa se fino vratih pjevušenju. Prijenos Oscara je u 2. A ja bi se trebala dić u 6 da se zabetoniram puderom i nađem vražje kožne rukavice negdje u ovom džumbusu od sobe, jerbo sam si sve vunene spalila upaljačem osim onih zelenih, a te mi brate nikako ne pašu na prugastu majcu. Da ne spominjem da trebam ostat prisebna i koncentrirana do 13:25, a onda još doma napravit veliki finiš s učenjem kemije i povijesti. Plus psihički se pripremit za dobivanje testova iz njemačkog (one zamjenice i deklinacije o kojima sam blebetala u prošlom postu). I sad ti meni nađi načina da ja to sve fino napravim i stignem i to jel. Ljuta sam. Prvenstveno na sebe jer sam imala cijeli petak za učenje, a provela sam ga tako šta sam spavala većinu popodneva, a kasnije pokušavala mami namjestit kameru na laptopu, spomenimo da sam prije sat vremena prokužila kak funkcionira. Subotu sam se, ništa novo, digla taman za ručak, otpila poslijepodnevnu kavu i pretvarala se da učim povijest, samo da nemoram trpit iritantne rođake i njihovo 2-godišnje derište koje mi je izgrizlo pola sobe, mačor mali. Onda sam se oko 8 našla u gradu s Martinom i nagovarala tetu na kiosku da nam proda 2 litre bijelog jerbo nismo pile mjesec dana, pa nam je ona nevoljko umotala boce i čaše u vrećicu da nebi naišo striček policajac i još da kaznu ona dobi jer daje alkohol mladima, pa vidi nesreće. Super. Onda taman kad nas fino lupi, zapiči kiša, pa pobjegnemo u Importane i tamo Martina potpuno ne-trijezna ispituje ljude jel se mi nalazimo u Kaptol Centru. Pa na kraju završimo u salonu cipela, ispitujući tetu prodavačicu jel ima kakvih konzervativnih vjenčanica. Ma što god to značilo. I to bi još sve bilo podnošljivo, da mene bar malo dira šta sutra pišem hrvatski a i dalje se nisam drznula ponovit svu tu liriku i epiku. Imala sam čak i planove prelakirat nokte, budući da se gospon lak samovoljno odlučio počet gulit. |
What can I say to make you wanna stay?
- 16:25 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
Opet je hladno i kiša, i ona neobećavajuća jutarnja poledica zbog iznenadnih pljuskova i niskih temperatura prethodne večeri, a već sam se ponadala da će započet ono dugoočekivano nekalendarsko proljeće koje nam donosi obilje radosti a nosi sa sobom i činjenice da se opet može na Opatovinu ili sjedit na terasi kafića, a pogodno je jer nemoraš stalno razmišljat jesi negdje ostavio rukavice i kapu jer te brižni otac ujutro zabunda koda je nekog Ruskog mentaliteta, no ti dakako nikad ne staviš tu vunenu kapu da frizura nebi otišla kvragu, a nezgodno ti je palit cigaretu s rukavicama. U svakom slučaju, proljeća nema, a kapu i rukavice sam sretno donjela kući. S pozitivne strane, potrefilo se da nema žene iz latinskog, a s njom ni prvog sata danas, a također nas je razveselilo jer nismo ni kemije imali, pa je i to u neku ruku dobro, mada sutra pišemo test a ni krivi ni dužni neznamo hoće li se profa pojavit. Nije da sam neki multiantitalenat za sve te ionske spojeve i nespojeve, al kad mi zapiči formulu sa 7 kemijskih elemenata, sva mi ta nadobudna gimnazijalska intelektualnost ode u krivom smjeru pa više ni ne razlikujem sumpor od silicija. Kvaka je šta su obadva sa "s". Sa naznacima entuzijazma smo se danas Ella i ja pošteno odlučile da ćemo za Dane škole ić na radionicu iz biologije jer se isplati jutro provest s njenom grupom u Zoološkom, a Stilinović nam je sama po sebi luckasta na onaj smješni način, pa je to bilo dovoljno da se odlučimo za njenu radionicu. I dakako da je već bila puna, pa smo se opet našli na početku, na zemljopisu. Veselje? Imam osjećaj da nas ova iz zemljopisa ne voli od prvog dana. Al ko nam kriv kad je Elli sred opće tišine, onako nonšalantno počeo zvonit mobitel. Te proklete Nokie s vanjskim tipkama. Ova moja je čak oke naspram svih ovih prijašnjih modela. GPS, solidna kamera, touch screen. Majka se nekidan zapitala kad će mi dosadit. Ma reko majko, prošlo mene vrijeme kad sam dane provodila na Timobajlovom homepage-u s ponudom mobitela i zurila u sve te mobitele, sa nipošto malom novčanom vrijednošću. Kad izmjeniš 10-ak mobitela, uzmite za primjer mene, shvatiš da se način pisanja poruka i spremanja brojeva ni najmanje ne mjenja, imao ti Samsung od 4 kile ili BlackBerry s dimenzijama ekrana pičke materine. Nije da će ti na BlackBerry stić poruka od tamo nekog Brad Pitta jel. Tina ima onaj I-phone od 7 tisuća kuna, a jedina promjena je šta joj sad treba 3 put više vremena da mi napiše "Daj me nazovi", al to u njenom slučaju više ispada "Dak ne mayovi". I eto vam vašeg touch screena. Nedo Bog da još imaš i umjetne nokte i ideš s tim pisat poruke, mislim da bi izumili novi jezik s tim. Zdravlje mi krenulo na bolje, imam još para antibiotika, makar majka i dalje inzistira na litri čaja dnevno, al bar je popustila kad je bila riječ o inhaliranju. Ma pogledajte vi samo koje su sve prednosti kad vam profesor ima malo dijete, a vrijeme je gripa. Ajde bar neka korist od tih vrtića, puni su bakterija pa nam se često dogodi da smo u cajtnotu s gradivom iz zemljopisa jer je klinac opet pokupio neku prehladu. Zabavan nam je sad zemljopis, ima puno onih naziva tipa konstruktivno, destruktivno ili konzervativno - a znate da sam slaba na te lijepe izraze latinskog korijena :) Teta Hitler iz njemačkog nam se zaprijetila da ne očekujemo pozitivno ako nećemo, citiram "Sve 3 deklinacije pjevat pred pločom". A ustanovila sam da nisam načisto ni sa jednom, budući da me bune svi ti nazivi deklinacija, starke, schwache, al sviđa mi se ona mješovita - gemischte. Kome se nebi jelda. O odnosnim zamjenicama da ne pričam, vrti mi se dok gledam u te gramatičke tablice u udžbeniku, od kojih je, po mojim prepostavkama, svaka pomno i oprezno napravljena a upute su nam dakako napisane na njemačkom. Nikad ga nisam voljela, uvijek sam imala 5 iz njega. Al sjećam se ovog pravila, naštrebala sam ga do bola prije par mjeseci, makar neznam za šta služi: Das Adjektiv dekliniert man nach dem starten Deklination. Wenn es allein mit dem Supstantive steht, mit ihm steht kein Artikel oder Pronnomen. (Ili nešto u tom stilu) Engleski mi je uvijek bolje išo - no particular reason. |
If only you were here tonight, I know that we could make it right.
- 12:49 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
Kad uhvatim samu sebe kako se nabrijavam, zajedno s Markom, na neke planove koje sam sama smislila, nedo Bog da je i sam Marko sudjelovao u izradi jer bi to onda fakat bilo jako loše, dakle shvatim koliko su ti planovi zapravo apsurdni. Dobro, šta ja stvarno očekujem da ću se izvuć s književnosti s četvorkom il peticom i još k tome da se ni ne namučim ni pola posto za sve to? Ovo me baš podsjeća na ono razdoblje pod praznicima kad smo se, tko drugi nego Marko i ja, s jednakim žarom nabrijavali na sve ono s Ukrajinom, Rusijom i plinom i radili bokte pitaj kakve sve statistike u postocima, računali i slično pa ništa od toga naravno, uredno smo išli u školu, makar grijanje na našem katu i nije bilo uključeno al to su sad neke druge fore i fazone. I dalje sam bolesna. Grozno definitivno. Makar nisu oni uobičajeni streptokoki koji me zadese svaka 3-4, u najboljem slučaju 5 mjeseci, nego neka viroza, nešto s kompliciranjem pluća, reko štagod - daj mi ljekove i nestajem. I sve bi bilo oke da ne zaboravljam kad trebam pit to farmaceutsko sranje od Novocefa koji je veličine jebenog konjskog zuba, ma divno. Baš divno šta mi ta tabelta svaki put zapne tu negdje kod grkljana pa fino gušeći se, tati pokušavam objasnit da mi je tableta ostala u grlu, našta bi me on svojom gromadnom rukom nekoliko ili više puta "potapšao" po leđima u nadi da ću se prestat ponašat ko da imam asmatični napad. Ne spadam ti baš u one koji jedva dočekaju da budu bolesni samo da se rješe škole. Iako mi većina dana sadrži isti bioritam, kao naprimjer, buđenje u 12 nakon kojeg slijedi velika kava do 1, ručak ako sam u stanju jest, a ostatak dana mi popune učenje i laptop, TV i ne gledam jer nema ništa naročito, osim ako ima koji dobar film kao jučer Honey al obavezno pogledam Sex i grad i Seinfelda. Svi znamo, al baš svi znamo, da su maškare i valentinovo (iz protesta napisani malim slovom) dani koje ja pokušavam prespavat, makar mi baš i ne uspijeva, al evo, valentinovo samo što nije tu. Ako se ne varam, kad se dvoje ljudi vole, nebi li oni tu svoju ljubav trebali prakticirati stalno malim znacima pažnje? Očito je valentinovo tu samo kao onaj dan koji će isčekivati i oni koji su u najlošijim brakovima jer je valentinovo postalo toliko strogi, čak mogu reći blagdan, da ga poštuju ama baš svi, i svi će kupiti ženama buket crvenih svježih ruža, izvesti je na romantičnu večeru i cijeli je dan zivkati s posla i šaputati joj slatke riječi, a navečer sve to još i potkrijepiti strasnim vođenjem ljubavi na kuhinjskom stolu. Kako mi se čini, imao ti sretnu vezu ili brak ili ne imao, valentinovo je dan kad ćete, htjeli ili nehtjeli, morati pronaći vazu koja dugo nije korištena da u nju stavite ruže, pojesti čokoladu koju vam je kupio vaš dragi makar ste na dijeti i već 10 godina niste pojeli ni najmanji zalogajčič integralnog keksa jer želite i dalje stati u 38-icu a godine ipak rade svoje, i otići sa svojim dragim na romantičnu večeru, bedasto se smješkati cijelo vrijeme u nadi da će svi ostali parovi u restoranu pozavidjeti vašem uzornom i ispunjenom braku, i konačno, jedva dočekati ponoć da sva ta magija nestane i vaš se brak ponovo vrati u ono što je i bio, i što je 364 dana u godini - čista formalnost i lažna pristojnost, uz poneki prividno dobar izlazak, reda radi kako bi imali što ispričati prijateljicama. Pa se pitam čemu sve to. |
I wrote this letter in my head, cuz so many things were left unsaid.
- 14:28 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Trebala sam očekivat da ću i ja bit bolesna, nije da bi me gripa samo zaobišla, pogotovo kad je velika većina razreda bolesna, al da me sad uhvati 2 dana pred test iz matematike, 6 dana do upoznavanja Connecta, 7 dana do Tininog rođendana, ko je tu lud? (zbunjen i bolestan) Maleni napredak s obzirom na jučer, danas se bar mogu dić iz kreveta čemu i svjedoči ovaj post. Očito to mi i ne preostaje nešto drugo nego molit Boga za ozdravim i napišem matematiku za tu trojku. Živote moj, ovo ti je bilo definitivno amoralno i neetički, al bit će još tebi kad ozdravim do utorka. I'd do anything, just to hold you in my arms, to try to make you laugh cuz somehow I can't put you in the past. I'd do anything. nust to fall asleep with you. Will you remember me? cuz I know, I won't forget you. Kad smo u četvrtak gledali prognozu i čuli temperature do 15 stupnjeva, sunčano i toplo, vjerojatno smo odletili na trenutak do svemira od sreće. Al nismo se baš u petak ponašali u skladu s vremenom. Možda sam u krivu, al bili ste svi tmurni kao što je i trenutno vrijeme. Ili? A ja, ja se kockam s prevarantom životom. Iz rukava on svakoga dana, izvuče nekog keca. Uspoređivala sam situaciju iz 5. mjeseca sa ovom sada, 9 mjeseci kasnije. A U KURAC. Bezveze mi sad nabrajat šta je bilo a šta nije ili još bolje, šta je trebalo bit a nije iz nekih lijevih razloga, al fascinira me di je sve to nestalo, a da ni okom nisi trepnuo. Možda je istina šta kažu; da okolina mjenja čovjeka, kolko god on imao svoje strogo ja ili bio čvrstog karaktera, mora se očito prilagoditi novitetima, mora promjeniti način razmišljanja makar nekad i bio u krivu, mora otkrivati novo i ono neviđeno, mora zbog tog svog mjenjanja ponekad i podnositi kritike drugih na račun toga da se promjenio. Možda i zna da se promjenio i zna da se na loše promjenio, al neće priznati drugima, a ni sebi, jer je toliko zanesen tim novim sobom i ne smeta mu ništa, baš ništa, štoviše, on vidi kako je daleko doguro i kako mu je tako dobro, makar je zanemario sva neka zemaljska i moralna pravila. Što osjećaj moći radi čovjeku? Ne mislim direktno samo na novac, čak smatram da te nemože novac na najgori način promjeniti. Ima tu i drugih faktora, nebi ni vjerovali koliko bezazleno izgledaju a koliko su otrovni. Čovjek misli, govori, čezne, radi i odlučuje. Mišlju nadilazi samoga sebe, planiranjem je iznad sebe i svojih djela, govorom sebe iznosi izvan sebe. Radom utjelovljuje misli i riječi u materijal prirode, a odlukama upravlja svojom sudbinom.  Zašto onda ulaziti u život ako nitko do sad nije živ izašao iz njega? |
Kako ću bez tebe sutra, falit će mi s tobom jutra.
- 20:59 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
Pa nije ovo prvi put. Da sam cijeli tjedan tjelesnom prisutna, a duhovno negdje daleko daleko. Da se cijeli tjedan svodi na "Još samo malo" rečenicu. Da je cijeli tjedan predigra za subotu. Da je subota bila orijentir, mjesec u mrkloj noći. Da se sve svodilo na subotu. Pa nije ovo prvi put da bi subota ispala toliko loša da ne nađeš sinonim za to. Bitno da si dobro. A šta se vas tiče, niste se drznuli ni reć jebeno bok. Oke. Lomili smo vas sve, Japance, Poljake, Nizozemce, Ruse (izmišljam državljanstva, nije da pratim sport) pa čak i one s Obale Bjelokosti. (Obalobjelokošćane?) Kad je došo u pitanje narod s kojim povezuju kroasane, puževe kao jelo ili konjak nakon obroka, nije da smo ih baš slomili. Šta zbog ne zabijanja gola 10 minuta, šta zbog gamadi od sudaca. Nije da mi se piše post, vidiš da i nisam nešto u naletu riječi, samo odugovlačim od učenja. Kad sam vam ispričala sve subotnje zgode koje bi se više poistovjetile s nezgodama, prvo ste me pitali ko mi je platio taxi. E pa sad za sve vas koji umirete od želje da to saznata - MAMA. U svojem plavom frotirastom kućnom ogrtaču (ne bademantelu), pidžami koja je ljetna, al je grijanje doma na 30 pa je ona nosi po zimi, s kosom zalizanom u lijevo jer je nije do kraja osušila, i osebujnim izrazom lica - ona mi je platila taxi. Jel se sad znatiželja ugasila? Inače da, i ja i Valentina smo dobro, štoviše odlično, tako smo se jebeno provela u subotu da niste dostojni da znate kolko se dvije 15godišnjakinje mogu zabavljat. 1.2.2009. je danas i prošla su 2 tjedna škole ako se ne varam, a ja sam uspjela zaradit već i trojku. I to drugi dan, odmah ko iz topa. Tako sam izrulala analizu te proklete lirske pjesme, da sam 3 dobila. I još sam, uz sve te divne ovacije i spontane aplauze od strane Elle i ostalih mi prijatelja iz susjednih klupa, potpuno besplatno dobila i jezikovu juhu jer u 1. srednje ja neznam pjesničke slike nabrojat. A pazi, ja idem u gimnaziju i trebala bi znat takve stvari, ne? Da me bar ta trojka imalo poljuljala, da se nekultivirano izrazim, da učim il bar prolistam šta se dešava u knjizi, bilo bi dobro. Al kao što i sami vidite, ja se opet igram T-mobile službe za korisnike, samo što je u mom slučaju Facebook u pitanju, a naći ću ti bilokakvu izliku da ne učim. Mogla sam sad komotno naučit bar 3 lekcije Indije, Kine i...ma neznam ni šta je treće. |