< travanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Ožujak 2023 (1)
Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (1)
Travanj 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Prosinac 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Studeni 2010 (3)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)

<$Bannerr$>
Ništa nije sveto, sve je bruto i neto, sve je zabava.
15.04.2009., srijeda
Let your heart guide you. It whispers, so listen closely.
pa je tako fino došo utorak.
reko jebote kaje već utorak. a vani ono utorak. i sunce.
onda malo oblaci. pa reko štasad.
a za utorak je bila ugovorena opatovina.
žešče.
onda brojim sate do tog veličanstvenog događaja.
pa igram mafia wars. pa sam na fejsu.
pa malo pijem kavu. pa još jednu.
ee i onda skuham treću pa tata popizdi. i počne nešto kao šta ti očeš umrjet od te droge saroo. sarooo. evo ti vode, to je zdravo.
mrzim kad mi kažu ime u vokativu. zvuči prosto. SAROOO. daj ti rađe nominativ može?
onda idem prat kosu. pa napunim kadu do vrha. i fino se dimi para. i ja sretna znaš. i onda zaključim da mi se neda ležat u kadi.
pa onda ode tridesešest litara vode u jagode.
onda fino pokupim šampone. i gelove. i regeneratore. i rasčešljivače. i četke. i ručnike. i pohitam u drugu kupaonicu pod tuš.
eeee tuš vidiš.
pa tata sav izbezumljen se dere da šta ja mislim. pa oču ja da mi on treću kupaonu napravi. pa nemogu se ja prat 2 puta zaredom.
onda dok mu objasnim sedamnajst puta da se nisam okupala još, padne mi entuzijazam za tuširanjem. al se svejednom ja tuširam.
i perem kosu. pa onda lomim četke dok se ne počešljam. pa malo popizdim i derem se u kupaoni jer mi se četka zaplela u kosu. zapravo o kosu. krivi prijedlog sam rekla. a vidiš, učili smo prijedloge u petom razredu i ja to još nisam savladala.
dobro onda sam osušila kosu. pa sam bila čista. i mirisala sam po jagodama. zato šta mi je rasčešljivač od jagode. zapravo nije od jagode nego samo miriši po jagodi. a to sam zaključila zato jer je bočica crvena. pa nije valjda paradajz. al bi mogo bit ribizl.
ajmo reć da je jagoda.
onda fino se idem šminkat super. pa mi pobjegne tuš. pa pizidim. pa mi se onda prosuje sva šminka po podu. i to se glasno čulo. pa tata izleti onako histerično iz sobe pa se počne derat. pa šta ja mislim. pa zmazaču tepih. pa ovo pa ono. tata daj šuti jel.
onda zaključim da neću tuš ipak. pa tražim plavu olovku. bila je na podu. jer je pala.
i onda se našminkam konačno i bila sam lijepa ko slika od milijun dolara. jebena guernica. i veda fokast. bitno da meni moja profesorica iz engleskog da za naučit pjesmu napamet. i od 584759 riječi, ja moram samo DANCING izgovarat s britanskim naglaskom. sačuvajbože.
dobro.
onda se u 7 pojavim na trgu. zajedno s ivom. i martom. i martinom. i super.
onda svi ostali kasne petnajst minuta. pa opet moram popizdit.
i onda opatovina. PA KONAČNO JEL.
i tako smo svi isfrustrirani pili vranac gore. i rum. i vigor. i brendi. i štasvene. pilo se pilo.
bilo je lijepo znaš.
dora je bila pijani pa je letila po opatovini. a ja ju zorno pokušavala lovit. al nejde brate.
patkica isto. nju je žana pazila. a žana pila brendija pa je i ona bila malo "I can't see straight anymore". glupa lady gaga.
krsto također. tražila je nešto cijelo vrijeme.
i pilić je bio gore. i žicao je marina cigaretu.
berni su pak sise narasle još više. reko dobro.
iva imala bijelu majcu. al je svejedno bila pijana.
marin je ležo na travi. i bavio se bubom. a glupa buba jebote.
martina je imala haljinu. pazi haljinu. i ona je isto lepršala. svi smo jučer lepršali. i lelujali. koda smo sa cesarićeva oblaka sišli.
a vidi ti to.
onda kiša. pa reko čekaj malo. ti to meni kišu a? sunce ti garavo. pa se pokupili u servus.
i tamo smo naljevali sol u vodu. pa tu istu vodu u kavu. pa ja to popijem. dobro je šta kad si u takvom stanju, baš i nemaš neku moć raspoznavanja okusa.
pa fino na malinovo se trjeznit. i otrjeznili smo se ne. mama se opet primila za glavu kad je vidla. zapravo nije ni vidla. sama sam joj rekla. tak je zapravo i skužila kolko je sati. reko mam, bila su 2 koktela samo. onda ona nešto kao ja mlada, kokteli nisu za mlade. i izvela je zaključak da mi se ništa ne isplati govoriti. jadna. i kupaonicu sam joj uneredila. pa sam i to čistila.
na kraju sam oko nekih 2 legla. divno.

Dobro dakle, gore navedeno je bilo u skicama jerbo mi se nije dalo objavljivat to prošli tjedan.
Kakogod. (u Coca Cola stilu rečeno)
Malo mi je sve to šok. Spavam 15 sati dnevno pa idem van nekih 10 dana, i onda opet škola. I natovarili su nam po svojoj prilici opet taj prvi tjedan. Vidiš, to mi je jedna fascinanta stvar kod moje škole. Mjesec dana niko ne stavi test, mjesec dana svako malo nemamo prvog sata jer je neko bolestan, mjesec dana im se neda rešetat teoriju, i onda zapiče jedan tjedan sve predmete. A kampanjci kakvi jesmo, to nikad dobro ne završi. Pogotovo onima šta su na sredini imenika pa ih otvore nebrojeno puta. Već fobije jadna djeca imaju.
Moram pripomenuti kako se osjećam ko neko nesposobno i ogranično dijete. Pa bokte, nema više iz čeg nemam instrukcije. Kemija, fizika, matematika. Bogdaj kai ne postoji više predmeta di trebaš uključit mozak. A reko dobro. Majka stalno govori kak je prvi razred najteži i da će u drugom bit lakše. Živi bili pa vidjeli, treba prvo proć prvi. (???)


Photobucket


Marin slika mene kako reklamiram kokakolu.
:)
- 16:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #
03.04.2009., petak
Pišu romane, pjesme, novele, o tome kako ljubav uvijek nađe put.
Shvaćam postavljanje onih svijeća oko Manduševca pred Božić.
Shvaćam i štandove s pregorenim lješnjacima i bademima.
Čak i shvaćam onog malog šta mi se svako jutro na trgu dere "24 SATAAA TRI KUNEEEEEE".
Al da mi posadite đebeno jaje veliko ko Vjesnikov neboder, pa šta je to?
I to dakako da su jedno nasrali kod Sabora, da se Uskršnji zeko nebi izgubio kad će nosit poklone. (tako oni nazivaju novac koji je nestao iz državne blagajne)
Vidiš ti to. Za puk je recesija, a zečevi po Markovom trgu imaju tulum. Mogli su nahranit pol Afrike s tom kajganom.

DON je prošo dosta dobro, izuzev toga šta je Tinina i moja slika izašla u Metropoli, s nadasve kreativnim nazivom. Pa nema šta. Da su znali kolko smo se namučili da bi sav taj rad na nešto i ličio, bez problema bi završile i na naslovnici. Ali ne.
DJ se nešto bio nabrijo na slikanje pa je hodo od razreda do razreda i blicao nam u oči s onim svojim komadom tehnologije. Nije ni čudo šta je razred ispo malo ukrivo pofarban. Iz srca su to naši bauštelci obojili sve, i to je trebalo predstavljat neki tip apstraktne umjetnosti, al su profeosori na neku foru rekli da imamo životinje u razredu. Nisam dokučila jel su mislili na zidove ili na onih 31 idijota šta sjede između njih.
A na likovnom smo pak učili stuB i stuP. Brate mili, namuči se čovjek da bi čuo šta je profa rekla jerbo su mi P i B po zvučnosti vrlo slični, a kamoli da još i naučim razlikovati to dvoje. No naravno, mi smo gimnazijalci i svi ćemo mi sigurno izabrati likovni kao izborni predmet na maturi i sigurno će biti pitanje o stuBovima i stuPovima.
Prokleta matura.
Od 1.9. im je svaka druga "...jer vi idete na državnu maturu". Pa reko dušo moja, nebi se upisala u gimnaziju da neznam da idem na nju.
Šta me piliš bezveze. U duhu toga smo čak i kronološke tablice morali radit. Zanemarite šta smo ih svi napravili ne-kronološki, a zovu se kronološke. Koja logika.
Nevjerojatan mi je užitak nedeljom navečer u googlov pretraživač onako puna sebe upisati "Hidrometeorološki zavod" i vidjet kakvo nas vrijeme očekuje taj tjedan. I još nikako da mi nacrtaju sunce. Onda još fulaju temperaturu zraka za par stupnjeva prema gore, pa ja ne ponesem šal sa sobom, i onda navečer kišem koda si mi ljutog papra gurnuo pod njušku, pa se roditelji opet deru onako standardno da šta ja mislim da je vani ljeto, pa ja ću se opet prehladit, pa jel ja znam kolko ja imam slabi imunitet. Pa reko čoviče, znam ja sve to. Znam također da i dalje odgađam operaciju sinusa koja je trebala bit 30.6. prošle godine. Al nebi ja da me režu. Još ću i neku zarazu pokupit, pa mi je onda zdravlje u potpunom kurcu.

Sa 6 godina sam žicala tatu da mi kupi satelitsku da mogu imat Cartoon Network i gledat fino zečeka mrkvu i kompaniju (kojima i dan danas skidam kapu kad vidim da se ni dana nisu postarili od davnih 90-ih), pa se eto on, 10 godina kasnije sjetio da bi mogli uvest tu satelitsku. Dašta. I tako ti ja fino idem doma, i vidim s kraja ulice neku trojicu šta mi stoje na krovu kuće i kleveću kruh, sunce i materu im sve u šesnaest, pa se tako puna znatiželje uzverem po svojih bokte-pitaj-kolko stepenica i fino ih ja čak i pozdravim sa "doardan", da bi se jedan tolko scimo da je skoro pao s moje trokatnice i uništio baki frezije i žute ruže. Da ne spominjem da je novi beton stavljen, pa ko bi ga sad mjenjo da mi čovjek iskrvari po njemu i još se raznese po čitavom dvorištu i okolnim ulicama. Onda od tate doznam dotičnu vijest da postavljaju satelitsku. Očito je bio jako dobre volje kad me čak i Cola dočekala u blagavaoni, a moj tata i mjehurići nikad nisu išli zajedno. On je više Juice tip. Dakako, kad ponestane pive, vine i sličnog. I opet su mi prokopali pola sobe da bi proveli neke žice kroz kuću pa se tata vješto uhvatio usisavača da nemora mama dodatno pizdit na nesposobne imbecile od tehničara. Spomenut ću vam da je 10 minuta tražio di se usisavač pali, pa vam je sad otprilike jasno kolko se moj tata često uhvati kućanskih poslova.
Onda navečer uđem u sobu, i umjesto uobičajene situacije na polici koju sačinjavaju televizor, DVD i prašina, nađem još 2 pišljive kutije šta mi cijelu ibogu noć žmigale malo crveno, malo zeleno. (ujutro sam shvatila da mi je noga ležala na jednom od daljinskih).
Sad eto, moja soba broji čak 4 daljinska upravljača, koje ja naravno da neznam upotrebljavat. Jedan od tehničara se čak i potrudio mi objasnit kak radi satelitska, kak digitalna televizija, spominjo je neke skarpove i di šta treba gurnut kad oću nešto. E pa mili moj, briga mene ko tu koga i gdje, bitno da je meni omogućeno navečer gledat Uvod u anatomiju i Seinfelda, a ostale si skarpove i žice moš ti gurnut, znaš već di.
Mama mi se nešto junači jer je naučila koristit DVD na touch, pa me sad mudro gleda dok ga lupam i derem se da proradi.
Eto ti da vikanje ne pomaže. I dalje on vegetira i neće da se upali POGANO ZELENO SVIJETLO.
Nemam više ni želje gledat televiziju kad znam da prvo moram odgonetnut o kojem se daljinskog radi, a svu silu dugmadi neću ni spominjat.

Inače sam dobro, hvala na pitanju. Pisali su trećaši jučer i danas Nacionalne, pa su nam se smilovali i skratili na satove. Bar to.
Uspješno sam odgovarala inficu i engleski. Sad nas još samo pili s pravilima iz njemačkog. Pa kog ću Boga štrebat kak se tvori perfekt, kad pol riječi u pravili ni izgovorit, kamoli prevest nemogu, a pričanje mi čist solidno ide.
Kvargu i sistemu školovanja. Eto vam vašeg HNOS-a sad. Al sve je dobro dok mi znamo razlikovat stuB i stuP, jelda?
Dobro ako već likovni moramo po zakonu imat u gimnaziji, dajte bar napravite nešto od čeg ćemo imat koristi. Vodite nas na Rembrandtove ili Chagallove izložbe, bar ćemo vidjet šta je prava umjetnost i naučit tko je uopće Rembrandt, pa Klovićevi dvori su nam 2 metra od škole, šta nam vrijedi biflat napamet elemente slike i skulptura kad ćemo za tjedan dana iznova buljit u to koda nikad nismo ni čuli za njih. Mrzim te protokole.

U međuvremenu sam bila kod Tine upoznala joj majku, izuzetno simpatičnu ženu, i vidjela te njene šesterokrilne ormare u kojima ima odjeće ko na prvom katu Avenue Mallu. Bila sam i kod Elle, čija mama radi izvanrednu pizzu, a s njenom sam se sekom odma složila kad je Ellu trebalo podjebavat. I sad mi reci da nisam društvena. Ma vidi ti to!

Lagano nas sve kriza hvata, 3 su dana do praznika, a ima se još dosta sulja za poispravljat.
Stross je nakon 3 godine djelovanja počeo raditi na ugledu, pa je sad ulaz 16+.
Jel i to u skladu s pravilima Europske unije ili?
- 17:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>