| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Ožujak 2023 (1)
Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (1)
Travanj 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Prosinac 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Studeni 2010 (3)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
<$Bannerr$>
Ništa nije sveto, sve je bruto i neto, sve je zabava.
Uvijek te povrijede oni koji te navodno vole.
- 21:48 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Viš brale, nismo mi ni tolko loši ove godine na Eurosongu. Dobro, ima izvođača koji se izvijaju za 360 stupnjeva i imaju kilu perja na glavi, al ni naš 75-godišnjak u bijelom odijelu i dedeki koji sviraju na glavnom trgu nisu way behind. Vid' ovo. Ja: OOO vidi. Odkud kolači na stolu? Majka: Baka je bila u gostima. Ja: I dalje nisam dobila odgovor, majko. Baka: Teta Goga nam je poslala. Ja: Uf, opet je imala napadaje. Majka: *smijeh* Baka: Ona se trudi a vi ju svi spljujete. Ja: Pa? Baka: Ti nemaš bontona. Ja: Pa? Baka: Nemoj bit bezobrazna. Ja: Ma di bi ja.. Baka: (okrutno) Ma di bi ti. Majka: (entuzijastično) Daj tiho, naši sad nastupaju hihihihihii! Ja: *zli pogled u majku* Baka: *zli pogled u majku* Majka: *fejk smajl* Tri babe pa sad ti daj s tim živi. Bili smo u pub-u aha aha. I sad umjesto tracherije, Tonka i Iva su slale komunističke pozdrave autima, a ja i Dora (Iva's cousin) smo se pretvarale da ih neznamo, makar mislim da to niko nije popušio jer me Tonka malo over preočito grlila. Ja se opet popeh na višu stepenicu s novčanom situacijom i sad više nije kriza ujea. Onda ovako. U petak je opet kao trebalo bit razredno druženje mda nas je bilo samo 8 i makar su neki otišli u grad a neki jest trešnje i makar sam se s nekima posvađala a da to nisam ni znala i makar mi niko nije mogo dat vodu i makar je to sve ispo jedan veliki k***c od ofce i makar ono book. Pokušavam ne žalit za ničim u životu jer sam u svakom trenutku napravila točno ono šta sam tog trenutka htjela, pa tako neću ni za ovim žalit. Tata je ljut jer smatra da sam opsjednuta materijom i novcem (?!), mama je ljuta jer smatra da stalno utjerujem pravdu, Iva je ljuta jer sam ju zarazila svojim nesvakidašnjim smijanjem, baka misli da joj kradem šampone (to ne radim nek sam zamjenim svoju polupraznu bočicu s njenom novom) i tako unedogled. Glupi produženi vikend je prebrzo prošo i od ponedeljka opet iste face, isti problemi, isti način "zabave". |
Pljuga na pljugu, jednu na drugu slažem, za sve dane, godine.
- 20:12 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
Glupa kiša pada već glupa 2 dana i to je glupo. Ili ne? Malo osvježenja, malo depresivnija atmosfera. Kako god, neda mi se više. Imam planove za ovaj vikend i trebala bi vidjet dost ljudi pa je bolje da kiša prestane padat jel. Nemam nekih događaja baš za prepričavat jer su protekla 3 dana prošla u dosta jadnoj atmosferi, a ionak me nije bilo na pol satnice. (zahvale profesorici iz hrvaCkog) Aha da. Znači došle nove rekla za Žuju i za Tele2. Jednostavno su pre. Dobro, jedna vuče na bogohuljenje a na drugoj se zvuk ne poklapa s micanjem usnica Don Bruta i Tonija, al su ipak quite of something. Ovoga da. Moram pod hitno preuredit zidove u sobi jer ovo više nema smisla. Znači moj zid krase; a) ostaci komaraca jer ih volim ubijat sa šlapama fino trassss u zid b) poster od Connecta jumbo c) poster od Connecta mini d) textovi od Connecta e) moja i Ivina slika s minimalno selotejpa jer ga nisam mogla nać taj put f) UNICEF-ov papir sa sata razrednika s opisima mene (ističe se "LEZBA" by Marko, al fala Antoneli na "osoba od povjerenja") g) popisi testova zadnjih mjesec dana iz 7. razreda Mama je već pitala kak se kanim rješit mrlja od komaraca i bubo-ubilačkih nagona jer smatra da 14-godišnje dijete nebi trebalo pretraživat sobu od buba pola sata pred spavanje. (i onda tras tras po komarcu) Objasnih joj da ću ja to sve fino oličiti prek ljeta jerbo se ni meni više zid ne sviđa. Kombinacija PMS-a, kišnog dana, loših biometeoroloških prilika i popodnevnog roditeljskog je podosta dobro završila, s obzirom na očekivanja. Nisam u kazni (  ), ocijene su više nego zadovoljavajuće, ide se na izlet (i to minibusom narode), fizika je 4 umjesto 2, matematika je ispravljena.Ma lijepodivnokrasno. Bilo je tu nekih pomanjih prigovora al to smo otac, majka i ja uspješno i razumno rješili. Ako se ne varam, ovo bi trebo bit zadnji roditeljski u godini (!!!!!!!) a to je još ljepše i divnije i krasnije. Ne pitajte za upise, katafakingstrofa i zbrčkuris u glavi. Profesori jedno, starci drugo, ja treće i tako redom. Bit će neka opća, to je z. Furala sam danas Fred Perry kapu, još učim Zeko lopove pjevat, i onda kupujem kartu i idem na tekmu da konačno i ja to doživim aha aha aha. I to na sjever i tam pjevam sve redom i derem se i drugi dan sam bez glasa i uberkul će bit. Sam još neznam di se kupuju karte, kad je neka tekma, kak se dođe do stadijona i tako neke sitnice. I molit ću lijepo ako iko ima Tita Maršala, nek mi se javi, jer imam 2 verzije koje neznam otvorit. Vozdra masvi. |
We only said goodbye with words, I died a hundred times.
- 16:53 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
Dokazala sam da printer neće printat ako umjesto papira u njega stavite Labelo. Sad pazi ovo. Nakon 8 godina i nakon šta sam izmjenila 45325 najboljih frendica/frendova, sad sam si kul, jer su uz mene ostali neki, i neki su novi došli. Poanta je da sad znam na kog se može računat u kojoj situaciji i znam kome je stalo do mene, a kome ne. Ja jako volim svih vas 23 u razredu, čak i Pepka, makar on smatra da je moja fora "Bok, ja sam Frank" iznenađujuće glupa i besmislena i provocira me s njom kad god stigne. (i tek tolko, treali ste doživit kad je ta fora provaljena, jer je to bila vrištaona) Mene sad trenutno intrigiraju određeni ljudi. Ovoj školi, ovom kvartu, ovom svijetu, fali ljudi kojima puca ona stvar za sve; koji briju svoj film i ne diraju ih drugi; koji imaju svoj stav i autoritet; koji neće ić za većinom; koji su sami sebi dovoljni; koji se neće osvrtat na tuđe provokacije; koji će te cijenit zbog tebe samog; koji govore što misle. Misla sam Amy Winehouse stavit za primjer, al ne želim da se današnja mladež ugleda na nju pa da svi šmrkaju kokain. Šit je šta postoji malo takvih ljudi, al je dobro šta ja znam dosta takvih ljudi, neki od njih mi spadaju i bolje frendove. Cijenim takve osobe, a još više mi je drago šta oni cijene mene jer to ipak znači da sam neš postigla do sad. Ne volim bit u PMS-u, nevolim i nevolim, to je koma razdoblje. Za primjer; danas sam plakala u školi a to inače spada pod "not's gonna happen" ili možda to da sam bila dobro raspoložena pod SRZ-om a to fkt nije u redu. Petak je sad posto sveti dan, samo se to čeka. I fensi je kak su svi ljubomorni, oh oh. I volim Almi pričat o tome jer je ljubomorna i stalno nam se čudi kak smo složni i super ekipa. Četica je čak predložio da bi bilo dobro da se ekipa sa Ksavera premjesti u Šestine jer smo mi svi ludi. Kod nas se stalno nešto događa, kod nas nikad nije dosadno. Imamo troublemakere koji se to trude i dalje održat. Neki misle da smo se prekasno sjetili svega ovoga, da više vremena provodimo zajedno. Al šta bi bilo da smo s tim od početka godine brijali? Raspali bi se i posvađali dok kažeš puf. Danas je tjedan dana od kad nam je palo na pamet svo ovo druženje i toga se 7 dana uspješno držimo. Ja imam big planove za petak pjevat s Dorom. Sad skidam pjesme, i to ne bilo kakve. Mišu Kovača, Škoru, Slavonske lole. Jebiga, zaželjeh se domaćeg malo. Uspjela sam zaradit u ponedeljaku ujutro, prvi sat, u 8 i 15 sulju iz matiše kojom se jako ponosim (osobito moja mama) i sad Boga molim da sutra ne ocijeni fiziku inače ću petak navečer provest doma gledajući mamu kak histerizira jer nas familija nije pozvala na familijarno okupljanje i onda kak se smije jer svati da tog zapravo i nema. Reko majko moja. Moram joj nać društveni život, najbolja frendica joj se odselila Bogu I iza nogu pa je sad telefonski račun veeelik a tata okrivljuje mene. I još jednom isprika Marku za malo sranjce u srijedu. Nije nam bila namjera. |
Tako blizu, a tako daleko.
- 22:29 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
E pa sad baš idem redom opisat ljude koje volim. Redoslijed nebitan ofc. MARKO. To je osoba koju ja znam oko 11 godina, al baš sam u zadnje 2 skužila kak je zapravo kul. On mene fizički zlostavlja, govori mi ružne rječi i vara kad igramo "Crvene rukavice". On mene časti s kavom kad dobije 5, pa me zato nikad ne časti s kavom. Ima tikove da mora mrdat nogom pod satom, zanemarimo da liči na narkića u krizi, al moja vrištanja i deranja da prestane, apsolutno nikako ne pomažu. TONKA. Ona je osoba koja na kosi ima od ljubičaste do bijele boje. Volim bit kod nje doma jer mi uvijek obeća ledenu kavu koju nikad ne napravi, i obožavam silovat njene igračke, tipa bebu koja čak ima ime ili slona kojemu je surla nadignuta. Volim kad idemo na naše Sveto mjesto pa ona kupi pive u boci a nemamo otvarača i volim kad ima po 200 kuna u džepu pa me časti s Janom od jagode i kad u nedelju u 1 popodne idemo na Zvijezdu do pekare. VANDA. Volim njom pričat papalicu u busu tak da svi misle da smo iz Rusije i volim činjenicu da sam ju zarazila BassHunterom i volim s njom prepričavat fore iz 5. razreda. Volim njen fotić jer ultra brzo slika i rozi je. (peder) I volim kad se nasred škole dere da joj je neko uguro temperu u sisu, jer su mi zanimljive reakcije ljudi koji to čuju. MAVRO. Mislim, Mavro je je osoba koja meni kupuje Davidoff. Mavro je osoba s kojom ja umjesto na kavu, idem u ljekarnu. Mavro je osoba koja pije mlijeko od litre nasrd trga jer sam mu ja to naredila. Mavro je osoba koja me pitala jel se ja zovem Cascada prvi put kad sam ga upoznala. Mavro je osoba koja meni u Sportu priča viceve o Židovima. Mavro i njegova baka su teški nacisti. I on je osoba koja ima jako smješne tikove, definitivno. MARTA I MARTINA. Njih doživljavam ko jedno i ponosna sam jer se nisu posvađale od Nove godine. Volim kad Marta sluša kosooke pederčiće i kad mi subotom navečer dok pada kiša, priča kak je sanjala da je imala spolni odnos s bratom. Volim kad Martina izvaljuje fore koje nisu smješne same po sebi, al je guba način na koji ona to izgovara. MARTINICA. Volim nju jer ima slična razmišljanja ko i ja. Volim kad me zove u 3 ujutro i priča kak joj je dosadno. Volim kad raširi usta jer mi je smješno kakav joj je aparatić i volim kad mi na telefon objašnjava da je sva jadna jer mora trgat pršut dok jede. I nadasve volim njen način smijanja jer je prokleto iritantan al te tjera na smijanje. IVA. Šećer na kraju. Iva je jedna i jedina i nemreš ju imat jer je moja. Volim kad subotom navečer jedemo Mentose na Malinovu i kad prepričavamo tjedne događaje. Volim kad oponaša svoju mamu jer je to nešto presmješno. Volim kad joj neko dira pernicu jer se onda živcira i pati, a to je nadasve dobar osjećaj. Volim kad se dere na mene jer ju nisam stavila na pozadinu mobitela. Volim kad smišlja sarkastične pjesmice o mom mobitelu jer mu fali poklopac pa ga omalovažava. Volim bit kod nje doma jer popijem pol litre cedevite od limuna. Jer oni to zaslužuju. I sad pazi ovo. Majka: Dobila si 1 iz matematike? Ja: Tko to? Majka: *zli pogled* Ja: Jesam. Al to je bio nesretan slučaj. Majka: A da? Ja: O, da. Majka: *zli pogled* Ja: *bojažljivi pogled* Majka: Zašto ti je soba u neredu? Ja: Nisam ju stigla pospremit. Majka: Sigurno zato jer si učila matematiku. Ja: Ovo nije bilo potrebno. Majka: A jedinica je? Ja: E to je već teža tematika. Majka: *zli pogled* Majka: Idem van. Nemogu podnjet ovaj nered. Ja: Oke, bok. Majka: *odlazi i zatvara vrata* nakon 3 sekunde Majka: *ulazi i otvara vrata* Majka: E oš jagode? Ja: E neću. Majka: A nove sam ti kupila. Ja: Zahvaljujem se. Majka: Dobro, odi uči. Ja: Oke, bok. Mislim, potkupljuje me jagodama. |
Činjenica - posljedica - jebenica.
- 11:17 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
|
U 5. mjesecu osmog razreda se sjetimo da bi se ipak malo više trebali družit zajedno, i onda to ispadne OMG. Ljudi, jučerašnji dan je bio isusebože savršen i očekujem reprizu sljedeći vikend.  Genijalna činjenica je bila da smo svi bili hopcup nabrijani cijeli dan i samo razmišljali o navečer, i čak se nismo mogli skoncentrirat na kavu i dve lezbe do nas u Kicu, makar su se one barile all the time. Još genijalnija činjenica je da smo navečer imali mnogo mnogo fotića i uspjeli zabilježit svaki nice trenutak, pa ako neko želi vidit uslikano nek se javi meni, Vandi, Marku ili Pauli. Isto tako je bilo genijalno kako su naši dečki pametna bića, iako je moj otac podosta ironično iskomentiru činjenicu "14godišnjaci, vatra, šuma". Dobro, vatra je gorila od 7, a počeli su peć oko 10, al to sam dokazuje kak su nevjerojatno sposobni 3 sata održavat vatru, a to je uistinu genijalno. Imali smo fotografe, imali smo šank i barmene, imali smo čak i ulje, zahvaljujući Vandi, i prosutu sol, zahvaljujući Bruninim ravnotežnim sposobnostima. Imali smo ljude na koje se trebalo pazit, imali smo ljude koji su ih pazili, imali smo ljude koji su slikali totalno krive trenutke, imali smo one koji su podizali atmosferu. Ja sam se u početku zadovoljila samo slikanjem, a kasnije je to preraslo u pjevanje o Titi Maršalu s malo puno krivim tekstom, al Dora je prihvatila izazov, tako da smo nas dve tvorile jedan krasan zavijajući duo. Barmeni su se izmjenjivali, pa se nemogu sjetit točne ekipe, al znam da je Tuđek točio prek veze ak si bio dobar. Imali smo zvučnike i 3-4 mobitela kompatibilna s njima, pa je bilo od techna do Beyonce, al to nam u biti ni nije trebalo pošto su svi nakon prve runde pjevali. Moja mini-baterijica i Sony Ericssonova bljeskalica su bili jedini izvori svjetlosti pa je bilo malo bugi bugi mraak. Divim se kak smo preživjeli sa samo 2 upaljača, a inače ih svi imaju po 10, waau. Dobro da, svi su se skinuli, to je bilo uberastično, i onda su jadnu Tonku pokrili i sve. Oh, and yeah. SAD VIŠE NE SPADAŠ U KLINCE! <3 Hvala svima na jučerašnjem razumijevanju. Hvala svima kai ste bili tak dobre volje. Hvala svima kai ste se sjetili da se ovo dogodi. Nadam se danas kavi u pubu s Ivom da još jednom analiziram jučerašnje događaje. |
Life is what happens while you're busy making your excuses.
- 15:32 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
Onak ludilo sunčan dan, hodaš glupom ulicom i znaš da imaš vremena dok bus stigne jer si uranila, slušaš strgani mp4 koji je i dalje u stanju reproducirat Simple plan, zbrajaš si sitniše iz novčanika, ponosna si jer si dobro očistila starke još od subote i zaboli te. ALI NE. Odjednom sunce zađe, počne vjetar, crkne ti baterija na mp4-ju, kiše već naveliko pada, iznova si zmažeš starke koje si pred pol sata oprala, i rasuju ti se sitniši po cesti baš kad dođe bus. Evo to tako vidiš. Ma ta glupa nostalgija. Svaka cesta, svaki kafić, svaka klupica, svaka rečenica. Baš sve ima svoje značenje, prokleto sentimentalno značenje. I onda se sjetiš kak je ostalo još samo par tjedana da tim istim ljudima spomeneš te trenutke i kako si se dobro osjećo i kako to nikad nećeš zaboravit. Od toga kad smo se nas 10 gurali na 2 stola u Kicu, od toga da smo cijelo ljeto proveli slušajući samo 2 iste pjesme s pokojim remixom, od toga da smo znali satima ležat na Bordelu nakon škole, od toga smo pod zemljopisom govorili "sutra,subota,jedanajst" makar to nema nikakve veze, od toga da smo uvijek pretrčavali cestu na crveno i kurčili se vozačima koji bi uvijek imali neki neumjesni povik za nama. Sve to imamo mi, i niko drugi. I niko to nije doživio. I nikom to nebi bilo smješno ko nama. Jer niko ne razumije. Jer smo posebni. na tvoj mig pijuni plešu, ti si kraljevna u bajci. Tvoj vjerni suputnik, oblak skupoga parfema obavija meki baršun tvog porculanskog tena. I tako dok mi izmišljamo isprike, život se događa. Onda žalimo za učinjenim. Onda plačemo za pogreškama. Mislimo di nam je bila pamet kad smo to napravili. Al vidiš; nikad ne žali za učinjenim jer si tog trenutka napravio baš ono što si tog trenutka želio. Jel se isplati? Imaš vječne dileme. I pričaš sa svima o problemu koji je nastao, i svi ti kažu isto; "Pusti ju, naučit će sama na svojim greškama". Al ako nije do sad, ko mi garantira da će od sad? al' šta'š sad kad previše toga se već promjenilo pa ajd' sad ti pričaj o nečemu, nađi zajedničku temu, postalo je preteško pričat' o bilo čemu. I onda ćemo sanjarit o boljoj sutrašnjici i to će rješit problem? |
Svi su tu a tebe nema.
- 13:04 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
Lako tebi, sreću imaš, na tom svijetu. Ja ni druga, niti brata, u samoći što me hvata. Kakva osoba moraš bit da okradeš osobu koju znaš 8 godina? Osobu s kojom si si super? Osobu koja te redovno poziva kod sebe doma? A bez imalo suosjećajnosti i principa. Niste vrijedni spomena definitivno, a kad se potvrdi da je to ona, napravit ću od nje perzijski tepih. Ovoga, spomenut ću se na kratko da je smo duhovo prosvijetljeni i puni para, pa zaključite da smo imali krizmu i takoto. Biskup je bio relativno ne-naporan, izuzevši da je nebrojeni broj puta reko da radi za vojsku i policiju i da moramo slušat roditelje, a ja sam njegov naglasak poistovjetila s Bushevim kad je čovik s papira čito "Poudrauv voujnici". Ono drito e. Mislim, moro je on to odratit pošteno kad je dobio 250 kn × 60, pa sad ti traži kalkulator. 2046-a godina, živimo u surovom svetu gde vladaju haus, policija, bičarke, fegeti i debele žene.. Život je težak, ali je i grozan.. poslednje generacije pravih repera izumrle su u trulom bogatstvu, na kraju totalno neshvaćeni.. Znači sve se nekako relativno unormalilo, dobro, kako kome, al sad je tu neki madfaka balans i uživat ću u njemu idućih nekoliko dana dok, tj., do ponedeljka jer onda ode sve u pm. HAHAHAHAHAHHAHAHA, TOLKO O DOBRIM ODNOSIMA U RAZREDU, HAHAHAHHAHAHA. Mislim, to je sve jedna velika ironija života koju ja ni pod zarazno ne svaćam jel. Nek uživaju oni čije je vrijeme sad došlo jer su to i zaslužili nakon sveg šta im se dogodilo. Iskrene čestitke Ksaveru na krizmi, hvala na pozornosti i pusicabook. Tako je bre. |