Brojevi u politici

četvrtak, 27.11.2014.

Broj 11

Univerzum je, sa pozicije čovjeka u njemu, beskrajan.

Još je Pitagora poredak u univerzumu objašnjavao titranjem nebeskih tijela, koja titraju jer se gibaju, a titranjem proizvode izvjesne zvukove. Nebeske sfere, kako je Pitagora zvao nebeska tijela, zvuče različito, ovisno o svojoj veličini i brzini kretanja, a sve se to može matematički prikazati.
Ono što je za našu priču bitno, je činjenica da se to kompletno titranje svemira odvija harmonično, univerzum je skladan sustav, jer da nije takav, ne bi ga ni bilo – bio bi KAOS, ili možda VELIKO NIŠTA.

Treba napomenuti da titraji i vibracije nisu sinonimi, puno se češće koristi riječ „vibracija“, a radi se, u stvari, o titrajima. No, fizika nije naša tema.

Kao što postoji sklad u makrokozmosu ( kako bi on uopće mogao uspješno funkcionirati), tako je i za mikrokozmos ( čovjek i njegov svijet), kao sastavni dio makrokozmosa, za uspješno funkcioniranje potreban SKLAD - da ne dođe do KAOSA.

Moglo bi se reći: kako na nebu, tako i na zemlji – u idealnoj verziji.

Sklad u čovjeku nužno proizvodi sklad u čovjekovoj okolini. No, ljudi su, za razliku od nebeskih tijela, inteligentna vrsta sa slobodnom voljom, što znači da je čovjek sposoban svojom voljom odlučiti se hoće li sam biti skladan i djelovati skladno - zračiti ljubav, ili biti neskladan i kao takav stvarati nesklad i među ljudima, ali i u prirodi općenito.

Odlučivanje za sklad ili nesklad je odlučivanje između dobra i zla, kako nas uče umni ljudi, filozofi, a naročito sustavi vjera i vjerovanja koji posebno zagovaraju moralnost u životu, gdje je moralno djelovanje realizacija dobra, tj. skladno djelovanje, a takvo je jer je izraz Božje volje.
Logičan zaključak je da je neskladno djelovanje zlo djelovanje, i kao takvo izraz Sotonine volje.

Skladno djelovanje donosi mir, spokoj, ljubav, pozitivnost na svim područjima ljudskog djelovanja, i kao takvo je Bogu ugodno.

Neskladno djelovanje donosi nemir, nespokoj, mržnju, negativnost na svim područjima ljudskog djelovanja, i kao takvo je Sotoni ugodno.

Ima jedan portal u našem medijskom prostoru koji veliku pažnju posvećuje vjeri , Crkvi, duhovnosti i sličnim temama. Čovjek bi očekivao , s obzirom da propagiraju Božju riječ, da će im govor biti skladan, da će promovirati ideju dobra, širiti pozitivan duh, pozivati na djelovanje koje će biti Bogu ugodno.

Međutim, osobno nisam naišla na javni govor koji bi toliko odisao mržnjom prema neistomišljenicima, toliko zazivao Sotonu u svojim prilozima sotonizirajući sve i svakoga, emanirao toliku negativnu energiju, po stilu podsjećao na isilovski agresivno nasrtanje na sve koji im nisu „na liniji“.

Ovi se novinari, naročito jedan, predstavljaju kao vrhunski autoriteti u interpretiranju religijskih tekstova uvjeravajući čitatelje da jedino oni znaju pravu istinu – o vjeri, a onda i o svemu drugome - i da jedino njih treba slušati i ono što kažu ne smije se dovoditi u pitanje – ne slušati nikoga drugog, a najopasnije je slušati samog sebe. Jer ljudi su slabi, ne znaju ono što oni znaju, vjera im nije toliko čvrsta kao njihova, pa slušati njih isto je kao slušati Boga, Majku Božju, Isusa, i dalje po hijerarhiji.

Naravno, na kraju se ispostavlja da te njihove pisanje nisu tu samo zbog vjere, a ni samo iz svjetonazorskih razloga, nego da se, u suštini, iza svega kriju vrlo konkretni interesi aktualne politike.

Zbog toga sam prestala čitati taj portal, tako da nisam bila upoznata s jednim prilogom o predsjedničkoj kandidatkinji Kolindi Grabar – Kitarović i broju 11. Kasnije sam upozorena na prilog, jedanput sam ga pročitala, i onda su ga izgleda potpuno izbrisali.
U svakom slučaju, prilog je neviđena zlouporaba vjere u sasvim konkretnom slučaju difamiranja kandidatkinje Grabar – Kitarović. Prilog odiše neskrivenom mržnjom, uvredama, falsifikatima i potpuno izmišljenim podacima podmetnutima kao nauk vjere.

Radi se, naravno, o datumu 11.11. u 11 sati, kad je kandidatkinja službeno predstavila svoj program.

U prilogu se navodi da je broj 11 broj Sotone, jer da je broj 10 broj Boga Oca, a broj 1 povrh 10 kao da uvodi nekoga tko je važniji od Boga. Da su tri znamenke broja 11 kao tri znamenke broja 6, pa se jedino može zaključiti da je predsjednička kandidatkinja u službi Sotone.

Bože, oprosti im!!!

Broj Boga Oca može biti samo broj 1, broj kreatora, a sva ostala kombinatorika je samo jedna obična intelektualna masturbacija.

Ovo je krasan primjer kako čovjek sa svojim intelektom može konstruirati neviđene zaključke, manipulirati na najperfidniji način, iskorištavati ga za svoje najniže zemaljske interese – jednom rječju da može djelovati itekako neskladno, onako kao je Sotoni ugodno.

Kao što nas i Crkva uči, širenje mržnje, straha, netrpeljivosti, laganje, pozivanje na odmazdu - pokazuje Sotonu na djelu.

No, mene prvenstveno zanimaju brojevi, odnosno numerologija.

Moram reći da i ja vjerujem da je netko iz tzv. „alternativne zajednice“ konzultiran u odabiru tajminga za prezentaciju, može biti numerolog, ali povoljno vrijeme za neko djelovanje može se izračunati i drugim metodama, na primjer astrologijom.

Zbog čega to mislim?

Grabar- Kitarović se rodila 29.4.1968. godine, što znači da je ove godine u osobnoj godini broj 4. A to znači da je ovo za nju posebno teška godina u smislu povećanih obveza i puno prepreka. S obzirom da njezini najvažniji numerološki podaci pokazuju veliki međusobni nesklad i da joj je godina objektivno teška, najteža u ciklusu od 9 godina, očito je da joj je potrebna pomoć.

Vrijeme prezentacije programa, 11. 11. u 11 sati je vrlo povoljno vrijeme, jer je tada gospođa bila u osobnoj godini broj 4, u osobnom mjesecu broj 6, osobnom danu broj 8 i osobnom satu broj 1.

S obzirom na zadano vrijeme kampanje i izbora, izbor brojeva 6, 8 i 1 odličan je jer ukazuje na odgovornost, snagu i politički eros, i odlučnost u kretanju u nešto novo.

Za broj 11 već sam mnogo puta naglasila da je to jedan od Glavnih brojeva i da se od pojedinca s tim brojem traži više, ali i da su oni u pravilu u stanju i više dati od drugih ljudi. O broju 11 pisala sam i u svojoj kolumni na nesretnom portalu prije par godina.

Dan rođenja gospođe Kitarović 29, svodi se na broj 11, što znači da njoj energija i vibracija tog broja nisu nepoznati i da ih je u stanju realizirati pozitivno.

Međutim, pri određivanju tajminga trebalo se uzeti u obzir njene ostale brojeve koji su neskladni s brojem 11, i ja osobno bih kao datum za predstavljanje uzela jedan dan u drugoj polovini listopada, kako bi se smanjio pritisak na kandidatkinju.

No, ljudi su takvi da misle da je najskuplje i najbolje, a besplatne usluge izazivaju veliko podozrenje.

Potpunu numerološku analizu gospođe Kitarović objavit ću za par dana, a sada ću se samo još malo baviti brojem 11.

Broj 11, u negativnoj realizaciji, donosi s jedne strane nestrpljivost, a s druge znatnu preosjetljivost, a to dovodi do nervne napetosti što kao posljedicu donosi probleme, nerazumijevanja, pa i skandale u javnom djelovanju, naravno ako je pojedinac javna osoba.
Kod gospođe Kitarović priličan broj sitnih nespretnosti rezultat je upravo takve realizacije broja 11, što njezini politički neprijatelji, u koje se ubraja i dobar dio tzv. PR stručnjaka, itekako iskorištavaju prenaglašavajući njihovo značenje, jer, objektivno, sve te stvari ništa ne govore o njezinoj eventualnoj nespremnosti za obnašanje najviše političke funkcije u državi.

Njezini neharmonični brojevi donose joj neka teža iskušenja, ali i veliku raznovrsnost i kapacitiranost, i s obzirom na blizinu izbora, u njezinoj blizini trebale bi se nalaziti osobe s jakim šesticama, sedmicama ili jedinicama u numerološkim podacima, a trebalo bi izbjegavati utjecaj ljudi s jakim osmicama i peticama, jer joj objektivno štete, i to ozbiljno.

Na kraju – riječ „sklad“ ima energiju broja 11, glavni broj Republike Hrvatske je 11 ( po nesretnom portalu Hrvatska bi bila neka vražja država), a jedan od najutjecajnijih, nažalost pokojan, svećenik, duhovnjak, donosilac utjehe i duhovne pomoći kakvih je kod nas jako malo, fra Zvjezdan Linić, kao zajednički broj imena i prezimena ima broj 11 kao broj izuzetnog nadahnuća, naglašene duhovnosti, duhovnih učitelja i velike brižnosti.
Dokaz kako je fra Linić rođen da bude duhovna osoba je i numerološka činjenica da je njegovo prvo, svjetovno, ime bilo Vjekoslav, istog je osnovnog broja kao i Zvjezdan, pa sa prezimenom daje opet broj 11.

srijeda, 19.11.2014.

Hrvatska - kakva je sada 2

Gledam kolonu sjećanja u Vukovaru i trudim se razumjeti argumente onih koji su protiv držanja govora na obilježavanjima obljetnice pada grada.

Spadam među one koji misle da se Vukovar s istočnom Slavonijom trebao osloboditi u vojnoj operaciji – politički odnosi u zemlji, međunacionalni odnosi i društveni odnosi u cjelini bili bi u tom slučaju postavljeni na puno određenijim, jasnijim, a time i čvršćim, temeljima. Bio bi izgubljen još koji ljudski život, ali je sigurno da bi svi poginuli branitelji bili davno sahranjeni, ne bi se nakon 23 godine još tražilo gdje je bačeno nekoliko stotina tijela poginulih branitelja, i sasvim sigurno ne bi bilo toliko samoubojstava među braniteljima.

Ne treba zaboraviti ni ekonomsku cijenu izdvojenosti istočne Slavonije do 1997. godine.

Tuđmanova neodlučnost, kompromiserstvo i slabo poznavanje ljudi, o kojima sam argumentirano pisala u nekoliko navrata, odredili su povijest. Međutim , i on sam je smatrao da obilježavanje pada Vukovara treba popratiti i govorom, te je 1997. poslao je svoju izaslanicu da ga održi.

Ne možemo znati kakav bi odnos prema govoru za 18.11. u Vukovaru Tuđman imao da nije već bio teško bolestan, ali sam nekako uvjerena da su ga zdravlje i snaga poslužili, da bi sam držao govore, ne samo zato što je znao držati govore, nego zato jer su takvi govori bili nužni zbog smjera u kojem su krenuli međunacionalni odnosi i zbog ideoloških podjela, ne samo u Vukovaru, nego i u cijeloj zemlji.

Josipović je postao predsjednik 2010. godine, kad je zemlja već bila u sveobuhvatnoj dubokoj krizi, pred potpunim ekonomskim kolapsom i ideološki podijeljena.

U postu od 31.10. ove godine pisala sam o Josipovićevim potencijalima kao pojedinca i kao društveno osvještene osobe od koje smo imali svako pravo očekivati da bude snaga koja će mobilizirati stanovništvo i pozvati ga na zajedništvo u nastojanjima da se zemlja počne izvlačiti iz krize, koji će pobuđivati i poticati osjećaj časti i dostojanstva u narodu, te u ljuidima poticati nadu i samopouzdanje.

Obilježivanje pada Vukovara je idealna prilika da se održi pravi motivacijski državnički govor. Ne stranački govor, ne ideološko obojeni govor koji bi dijelio, nego govor o suštinskim pitanjima sadašnjosti, budućnosti, ali i nedavne ratne prošlosti.

Da je Josipović već u prvoj godini mandata u Vukovaru održao govor o stanju nacije, o međunarodnim odnosima u suvremenom svijetu i o mjestu i prilikama Hrvatske u međunarodnim relacijama, ponudio svoje viđenje kratkoročnog i dugoročnog gospodarskog razvoja Hrvatske i ukazao na povijesne činjenice osnivanja hrvatske države, te da je tako nastavio svake sljedeće godine – i stanje duha u društvu, ali i objektivna situacija koja je uvijek odraz opće klime u društvu, sigurno bi bili povoljniji nego što su to sada.

No, Josipović je pokazao da nije državnik takvog političkog i ljudskog kapaciteta, unutarnje snage i osjećaja odgovornosti za bilo kakav kvalitativan iskorak u tom smislu.

Ima se osjećaj da ne bi ni reagirao prema Međunarodnom sudu u Hagu vezano uz puštanje Šešelja da za dva mjeseca nisu predsjednički izbori.

Međutim, ono što je još gore i tužnije je to što izgleda da u političkom prostoru Hrvatske nema osobe ljudskog, rodoljubnog i političkog nivoa i državničkog habitusa, pa su govori državničke težine prepušteni biskupima, koji ih kao takve i koriste.

Vukovar je mjesto koje traži govore takve težine, a razlozi za njihovo izbjegavanje su doista ispod svake razine.

Pijetet prema žrtvama jednog takvog strahovitog pokolja zasigurno se ne pokazuje samo paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca – to se radi na dan Svih Svetih ili Dušni dan, a Dan sjećanja na vukovarske žrtve nešto je sasvim drugo.

Mi jednostavno nemamo političare koji su se u stanju izdignuti iznad dnevne i stranačke politike, koji bi znali i htjeli govoriti o uzrocima i posljedicama Domovinskog rata bez izbjegavanja spominjanja Srba i Srbije i koji bi bili u stanju donositi autonome odluke bez sufliranja izvana, pa im je komotnije i bezbolnije samo se prošetati.

Mi smo danas država u kojoj ministrica vanjskih poslova, uz još toliko neriješenih problema sa susjedima koji su prije 25 godina počeli s ubijanjima, nakon puštanja Šešelja upućuje saučešće Srbiji. Srbiji Šešelj ne smeta ni najmanje, on je u Srbiju dobrodošao, a saučešće trebamo dobiti mi zbog takvih susjeda.

Od kad pišem ovaj blog upozoravam da političko rješenje prostora bivše države nije konačno, da su izgledne i vojne intervencije i da nam svijet u tom slučaju neće biti ni od kakve stvarne pomoći. Status Hrvatske u Europi je onakav kakav proizlazi iz njihovih osobnih brojeva, o čemu sam dosta pisala, naročito u postu „ Zašto NE u EU“.

Koliko nas cijene i koliko poštuju naše stradanje i našu žrtvu u Domovinskom ratu, pokazali su puštanjem Šešelja par dana prije dana pada Vukovara.

Nisam ja jedina kojoj je to sve jasno, ali među njima nije i ministrica. Ona je uprla sve svoje snage i naše novce da bi izmanipulirala narod kako bi glasao za ulazak u EU – a danas, vezano uz Šešeljevo puštanje, izjavljuje da „ to nitko ne može razumjeti, pa ni ja“.

Države s vodećim političkim kadrom koji shvaća nacionalne interese na način naše ministrice nema nijedna država na svijetu, i jedino čemu se možemo nadati je raspuštanje ove vlade nakon predsjedničkih izbora.

A naši medijski stručnjaci, politički i javni radnici broje koliko kolona hoda Vukovarom!

Može li biti gore od ovoga sada?

četvrtak, 13.11.2014.

Hrvatska - kakva je sada 1

Domoljublje – što je to?

Kao što i ova lijepa riječ sama kaže: ljubav prema domu i domovini, te prema obitelji i sunarodnjacima kao ljudskim bićima koja nastanjuju dom, odnosno domovinu.

Tako Zagreb, glavni i najveći grad Hrvatske, već 14 godina za gradonačelnika ima čovjeka koji, umjesto da gradom upravlja na dobrobit građana na način dobrog domaćina ( što bi bila definicija dobrog gradonačelnika), on gradom vlada isključivo u svojem vlastitom interesu, koristi gradski, javni novac za svoje vlastite potrebe dijeleći ga šapom i kapom svima s kojima je interesno povezan ( što uključuje i Rome i malo gradske sirotinje na čije glasove tako uvijek može računati), a biti interesno povezan, bar kod nas znači, biti međusobno korumpiran.

Zagreb je danas u takvom stanju da ja sasvim čiste savjesti mogu reći da sam se rodila i živjela u gradu, a starim u provincijalnoj selendri.

No, to nije ono o čemu danas želim pisati.

Danas želim pisati o tome kako zagrebački gradonačelnik i njegovi poslovni i privatni partneri shvaćaju domoljublje.

Prvo se postavlja pitanje – ima li uopće javnog prostora čiji djelatnici nisu interesno povezani s Bandićem na način osobne korumpiranosti gradskim novcem iz Bandićeve ruke.

Naime, nema medija, a prednjače neki privatni, koji od početka gotovo i ne spominju Bandićeve kriminalne radnje. Njegovi brojni zagovarači nametnuli su kao glavni problem zloupotrebu PNUSKOKA, od strane vladajućih, za politički obračun s Bandićem umjesto njegove očite krađe gradskog novca i teške korupcije na različitim nivoima.

Ako je PNUSKOK i zloupotrebljen od strane vlasti, onda se jedino može reći da u svakom zlu ima i nekog dobra. Ako nije išlo drugačije, uglavnom zbog izuzetno široke mreže ljudi na različitim pozicijama koji su na neki način korumpirani od strane Bandića i njegove klike u poglavarstvu, onda je i ovaj način opravdan.

Derati se protiv zloupotrebe policije i sigurnosnih službi da se ne bi govorilo o meritumu stvari – pronevjeri gradskog novca i korupciji, je obična, dobro smišljena podvala na koju, nažalost, mnogi nasjedaju.

Svaka vlast svugdje u svijetu na neki način kontrolira sigurnosne službe i policiju, pa je tako valjda i kod nas. I baš su se sad neki našli o tome govoriti.

Također je nevjerovatno koliko prostora u medijima imaju odvjetnici Bandića i njegovih kompanjona. I tako se djeluje na javno mnijenje.

Meni je jasno kad moralno teško kompromitirani voditelj, koji je inače došao iz provincije kao i 99% Bandićevih zagovarača, gotovo svaku emisiju posveti „nezakonito“ privedenom Bandiću i baljezga o tome da 70% građana Zagreba stoji na Bandićevoj strani, da on samo vraća tko zna kakve usluge s kojima ga je Bandić zadužio.

Kao i aktualni predsjednik HHO-a, koji se guši od zapjenjenosti zbog Bandićevog uhićenja – čovjek jednostavno mora zaključiti da je i on na nekakvom Bandićevom spisku. Govoriti o demokratskim standardima s jedne strane, a s druge, zamagljivati tešku korupciju i krađu javnog novca zaista ne može svatko.

Da Bandić ima dužnika i u tužilaštvu i/ili USKOKU može se zaključiti i po onome za što ga se optužuje – da se htjelo optužnica je mogla biti itekako deblja.

O tome kakvi smo postali, a nismo morali - i sljedeći put.

Hrvatska - kakva je mogla biti

Hrvati su , u svjetskim okvirima, vlastitu državu dobili kasno, i imali su povijesnu priliku u uređivanju svoje države koristiti se pozitivnim i negativnim iskustvima drugih naroda u stvaranju i vođenju svojih država.

Geopolitički položaj Hrvatske uvelike podsjeća na položaj Švicarske između velikih europskih sila Austrije, Njemačke, Italije i Francuske, gdje je Švicarska kao svojevrsna tampon zona između često neprijateljskih država, stekla i održala svoju nezavisnost, a time i uvažavanje i poštovanje drugih država, kao i vlastiti prosperitet.

Uzimajući u obzir svoj geopolitički položaj, povijesno iskustvo sa susjednim državama, odnos međunarodne zajednice za vrijeme trajanja domovinskog rata, procjenu globalnih odnosa snaga i predviđanje u kojem će se smjeru ti odnosi razvijati, Hrvatska je morala i trebala drugačije.

Trebala je, bar na 20 godina, uvesti vize za sve susjedne države, ne ulaziti u NATO i EU, proklamirati interes za suradnjom sa svim državama svijeta, vrlo strogim režimom na granicama u zemlju puštati samo ono najvrijednije i najkvalitetnije u smislu ljudi, stvari, ideja i odnosa, provesti jedan blaži vid lustracije, na vodeća mjesta u vođenju zemlje trebali su doći općepriznati, obrazovani i odgovorni, domaći stručnjaci ( kojih je bilo), referendumima od građana dobiti suglasnost za unutrašnje uređenje zemlje, teritorijalnu podjelu i odrediti prioritete koje je trebalo najbrže rješavati, na primjer demokratski i pravedan izborni sistem, ( na taj način stanovništvo bi bilo aktivan činilac u kreiranju najvažnijih političkih odluka, a zadaća medija i udruga civilnog društva trebala je biti pomoći građanima da se educiraju i općenito što bolje snađu u ulozi aktivnog političkog kreatora).

Navedeno, i još dosta toga drugoga, padalo mi je na pamet negdje 1993., 94. godine. Od onda do danas nigdje nisam čula, pročitala ili vidjela da su slične ideje pale na pamet bilo kome od političara, novinara, politologa i sličnih pojedinaca.

Možda bi pametna i zdrava osoba trebala zaključiti da je problem evidentno u njoj, kad baš nema nijednog istomišljenika.

Međutim, ja sam uvjerena da je ono što se zadnjih dvadesetak godina dešava u svijetu i kod nas, dokaz da sam generalno bila u pravu, a vrijeme koje dolazi donijet će i nove dokaze.

No, Hrvatska je krenula tako kako je krenula i stigla tamo gdje je stigla - i nema povratka.

Zašto?
Razloga ima naravno više ( mogla bi se vrlo lako napraviti jedna psihosociološka i politološka analiza) a jedan od njih je i taj što Hrvati ne znaju što znači biti domoljub.
O tome sam već nešto i pisala na ovom blogu.

<	studeni, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Studeni 2024 (1)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (1)
Studeni 2023 (1)
Ožujak 2022 (3)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Studeni 2017 (1)
Svibanj 2017 (6)
Lipanj 2016 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv