Brojevi u politici

petak, 29.11.2013.

Još malo o referendumu

Uglavnom, ovakav bezobrazluk više se ne da podnositi.

Od kuda bilo kome pravo na takvo vrijeđanje cijelog naroda?

Manjina maltretira većinu bestidnim manipulacijama, za koje sam vjerovala da se poslije ogavne kampanje za EU više ne može ponoviti.

Tada su se mogle čuti velebne gluposti: da se treba glasati za ulazak u EU da bi se moglo slobodno putovati ( ja sam slobodno putovala cijeli svoj život, samo kad sam imala novaca), strašenjem penzionera da neće redovno dobivati mirovine ( što se vrlo lako može desiti, ali zato jer jesmo u EU i jer o nama odlučuju nekompetentni koje je jedino briga kako je njima samima), da će se moći vani studirati ( mogli su i prije, ako su imali novaca, baš kao i sada), da ćemo od EU dobiti silne novce s kojima ćemo brzo izaći iz krize ( iz krize ne izlazimo, nego tonemo sve dublje, Kineze i njihov kapital za konkretne poslove odbijamo, od EU država ne dolazi kapital ni za kakve projekte a mi još moramo plaćati članarinu za koju se moramo zaduživati).

No manipulacije i podmetanja sada su još prljavija.

Najgluplje, i najopasnije, što sam čula bila je izjava( Vesne Pusić) da većina ne može manjini određivati njena prava – nego tko će? Od pojave demokracije taj izraz, do dana današnjega, znači odlučivanje većine.Hoće li manjina određivati većini ?
Profesorica Pusić već bi se po svom habitusu trebala i morala zalagati za međusobno razumijevanje manjine i većine, za argumentirani dijalog, za smanjivanje tenzija, trebala bi pozivati na uljuđeni suživot – a što ona radi?

Raspiruje najniže strasti, krenula je s mantrom – koja će manjina sljedeća biti na redu. Za što, gospođo Pusić? Na ovom referendumu ne traži se ukidanje ničijih prava. Dapače, sprema se zakon po kome bi parovi LGBT zajednice imali puno više prava nego do sada.
Jeste li uopće svjesni što pričate i kako svojim izjavama vrijeđate cijeli narod? Ovo što radite su udbaške metode, metode CIA-e i sličnih organizacija kad žele negdje posijati zlo, nemire, kad žele difamirati neku grupu, politiku, značajne pojedince. Gdje ste to naučili?

Nažalost, ima ljudi, većinom mladi, koji ponavljaju kao papige tu Vašu mantru da će sad i drugi doći na red. Inicirali ste i pjevaljku koja se pita kada će invalidi doći na red? Hej, gospođo Pusić!!!

Imam puno devetki u svojim numerološkim podacima, i da imam novaca, sama bih Vas sudski tužila zbog uvrede i klevete – kao ona koja će glasati –ZA i kao pripadnica naroda kojem podmećete fašizam, namjeru da dokinemo sve manjine i manjinske grupe, ili, u najmanju ruku, da im skrešemo prava koja već imaju.

Slijedili su Vas i drugi, pa tako od članova PEN kluba možemo čuti da, u slučaju pobjede ZA na referendumu, „možemo očekivati svakakva zla“ – hej, gospođo Pusić!, da su oni koji se zalažu ZA „ manipulirana grupacija koja se lažno zalaže za obitelj“.

Predrag Matvejević govori koliko je to što se desilo sada u Društvu pisaca, protest Predraga Raosa, „strašno“ i ne sjeća se da je tako nečega bilo do unatrag pedeset godina ( malo je krivo, u brzini, računao – hrvatski su pisci Novosadski dogovor odbacili 1971. godine). I nastavljajući logikom Vesne Pusić, neviđenom intelektualnom ekvilibristikom, da ne spominjem neki drugi izraz, iz zalaganja za definiranjem braka kao zajednice žene i muškarca, pita se bi li trebalo odbaciti djela Čajkovskog i Michelangela jer su oni bili homoseksualci, „zaboravljajući“ gdje se sada nalazi većina Michelangelovih djela. Logika je ista kao da se pita koliko se iz jedne kruške može dobiti narančade.

Predrag Matvejević je očito vrlo zahvalna osoba. Ne zaboravlja kako je baš on pedesetih godina dobio francusku stipendiju i otišao u Francusku, dok su kvalificiranji studenti za koje se zalagao profesor Putanec, pa i tražio intervenciju iz Francuske, otpisani. Partija je, naravno, imala zadnju riječ, pa je Matvejević spremio kovčeg i otišao u Francusku, a Zagrepčani, bez –ić, ili –ic, na kraju prezimena otpremljeni u JNA ili na radne akcije. Sve odonda Matvejević pokazuje svoju zahvalnost, sve do svojih današnjih poznih dana.

Tada je manjina odlučivala i to im se, kao što će vrijeme pokazati, toliko omililo da se i njihovi potomci trude biti isto takva manjina koja će odlučivati o većini – što većina treba misliti, kome trebaju biti zahvalni, kad treba šutjeti a kad manipulirano vrištati. Za to im trebaju i saveznici i LGBT zajednica je kao stvorena za upotrebu, bez obzira što oni privatno o LGBT pojedincima mislili.

srijeda, 27.11.2013.

Referendum - zašto sam ja ZA (nastavak)

Predstojeći referendum je isprovociran od strane LGBT udruge kad su prije nekoliko mjeseci počeli tražiti da im se omogući njihovo „prirodno pravo na brak“.

O pravima manjina može se govoriti sa više aspekata. Između ostalog je li demokratsko pravo neke manjine da traže sve što im padne na pamet, na primjer da traže niže oporezivanje od većine, da im se djeca bez obzira na školski uspjeh upisuju na željeni fakultet kako bi ta manjina imala adekvatno obrazovane branitelje svojih prava, da iskreni ljubitelji malih djevojčica od 3-5 godina dobiju svoja manjinska prava i traženja i slično.

Ne sjećam se da se igdje u javnosti meritorno moglo čuti tko može biti manjina, što može biti a što ne može biti manjinsko pravo, koje bi trebale biti dužnosti većine prema manjini, a koje dužnosti bi manjina imala prema većini.

Ali se mogu čuti histerične, isključive, antidemokratske eskapade, neinteligentne floskule bez ikakvog pravog sadržaja, a služe, kako se pokazuje, za najniža politička prepucavanja političkih skupina i društvenih grupa kojima je krajnji cilj difamiranje, ne samo političkih ili ideoloških protivnika, nego i difamiranje cijelog naroda kao fašističkog, nazadnog i nedemokratskog. Moglo bi se reći da su oni svi Milanovićevi istomišljenici u stavu da bi većinsko stanovništvo sve manjine ostavilo bez ikakvih prava. S ovakvim predsjednikom vlade svim mrziteljima ovakve Hrvatske je dano zeleno svjetlo i odriješene ruke da se razmašu u svojim isključivim, primitivnim, zlobnim i manipulatorskim napadima na većinu.


Odnos prema LGBT pojedincima bio bi najvjerojatnije povoljniji da njihovi istaknuti pojedinci, glasnogovornici i zagovarači ne nastupaju tako agresivno, isključivo i zadrto.

Neki dan se na TV moglo doznati da se mala crvena lezbijka koja najčešće istupa u ime LGBT pojedinaca zove Sanja Juras, i meni je odmah bilo jasno od kuda ta njezina agresivna isključivost.

Ovo gore je dijagram njezina imena i prezimena.

Dijagram imena odražava energiju i osobine koje pojedinac dobiva od svakog pojedinačnog slova, pretvorenog u brojeve, svojeg imena i prezimena. Svako slovo pretvoreno u broj zaokruženo je tolikim brojem krugova koliko ima slova u tom broju. Sva slova od 1 – 9 sadrže cjelokupno ljudsko iskustvo, uključujući sposobnosti.
Detaljnija analiza dijagrama govori o tome što znači kad se nema nijedno slovo u nekom broju, što znači svaki dodatni krug oko broja, gleda se postoje li linije, niz od 3 zaokružena uzastopna slova vertikalno, horizontalno ili dijagonalno, te postoji li „slaba linija“, odnosno 3 uzastopna nezaokružena broja vertikalno, horizontalno ili dijagonalno.

Ovdje ćemo samo protumačiti što činjenica, da od 10 brojeva imena i prezimena čak 7 ima vrijednost broja 1, govori o spomenutoj gospođici.

Ovakva predominantnost jednog broja najčešće rezultira negativnom realizacijom odnosnog broja.

U ovom slučaju radi se o broju 1 koji apsolutno dominira cijelim dijagramom, zasjenjujući ono malo ostalih slova.

Broj 1 govori o osobnim resursima, držanjem do sebe, sposobnosti da se stvari pokrenu.
U konkretnom slučaju ovako prenaglašena jedinica govori o osobi vrlo snažnih uvjerenja i ideja koja u pravilu ne mijenja, liderskih sposobnosti , nesposobnoj da uvažava tuđe potrebe i argumente, ne podnosi da ne bude po njenom, izrazitoj sklonosti dominiranju, nesposobnosti za empatijom.

S obzirom da su i ostala tri broja neparna, radi se o izrazito ekstrovertiranoj osobi, naglašenoj „muškoj“ energiji. Gospođici je često tijesno u vlastitoj koži.

Ovaj drugi dijagram pripada Vesni Pusić. Ako se nekome učinilo da sve gore navedeno opisuje i Vesnu Pusić, ja se slažem. No, razlog je drugi. Naime, glavni Pusićkin broj, broj Životnog puta, je broj 1, i njezino javno djelovanje pokazuje da ga ona često realizira negativno.
Sam dijagram imena je uravnoteženiji , broj 1 je najzastupljeniji broj, ali nije pretjeran. Samo ću još spomenuti liniju 357, koja ukazuje na sposobnost da se stvari pokrenu, ali i dovrše. Osobe s ovom punom linijom imaju značajnih rezultata kao rukovodioci, efikasni su, dobri radnici, ali puno zahtijevaju od podređenih, pa nisu uvijek najomiljeniji. Međutim, imaju i svoje ograničenje u smislu da postoji osobni maksimum iznad kojeg ne mogu. Kod Vesne Pusić može se raditi, zbog slabijeg broja 9 na karti rođenja, o intelektualnom ograničenju, a tu vjerovatnost pojačava broj 9 kao intimni broj, koji na tom mjestu, uz neke druge poželjne osobine, donosi i naginjanje linearnom razmišljanju.

Na kraju, nešto vrlo osobno.

Ja sam samohrana majka troje djece po izboru, znači samohrana majka po vlastitom odabiru, želji i volji. Djeca su mi odrasla, ja sam samohrana majka već skoro 38 godina.

Kao takva imam svakakvih iskustava, od ugodnih iznenađenja do zadrtih, primitivnih i netolerantnih reakcija. Ovih drugih je nesrazmjerno više, a ima ih sa različitih strana: od „lijevih“, „naprednih“, „civiliziranih“ od kojih neki čak i žive od brige za manjine i njihova prava, a koje viđam danas kako redovno hodaju u paradama ponosa“ i zgražaju se nad tuđom netolerancijom, do „velikih vjernika“ koji su jako puno u crkvi, ali imaju jako malo crkve u sebi.

Takva sredina, koja još ima problema sa samohranim majkama, je sve samo ne dobro mjesto za dijete koje bi živjelo u homo obitelji, i svi oni koji se zalažu za to doista ne vole djecu, ili imaju ozbiljnih problema sa svojim spoznajnim kapacitetom.

Referendum - zašto sam ja ZA

O homoseksualnosti se može, i treba, govoriti sa različitih aspekata – pitanje je samo na koji način.

Osobno, smatram da homoseksualnost nije bolest u klasičnom smislu riječi tj. bolesno stanje koje se može liječiti, ali nije ni osobni slobodni izbor. Homoseksualizam je urođena anomalija u odnosu na prirodnu seksualnost, otprilike kao ljevoruke osobe u odnosu na desnoruke, ili kao daltonisti u odnosu na ljude koje razlikuju sve boje. Mada ni to nije sasvim isto – ljevoruki su u stanju obavljati sve funkcije ruke, dok daltonisti uopće nemaju jednu funkciju oka, tj. razlikovanje boja.

U homoseksualce ubrajam i one heteroseksualce koje je do seksualne veze s istim spolom dovela bolesna ovisnost o seksu, gdje nije bitno s kim se opći, jedino im je važno zadovoljenje.

Jedna od stvari koja potvrđuje da se radi o anomaliji je, između ostalog, činjenica da u svakoj homo vezi jedan član para ima ulogu žene a drugi ulogu muškarca. Prirodnu vezu žene i muškarca, koja je prirodna samim tim što osigurava produžetak vrste ( a produljenje vrste je osnovna biološka funkcija svih živih bića), homoseksualci nisu u stanju ostvariti s pripadnikom drugog spola, nego je „oponašaju“s pripadnikom istog spola.

Ovdje se, dakle, ne radi o slobodnom izboru nego o nužnosti.

Sve veća tolerancija prema LGBT zajednici nužno, po prirodi stvari, vodi do povećanja broja takvih pojedinaca, i tu se onda nadilazi pitanje o pravima LGBT manjine i ono postaje civilizacijsko pitanje.

Nemam namjeru detaljno problematizirati problem, nego reći nešto o njemu na način kakav kod nas baš i nije običaj, naročito u ovo predreferendumsko vrijeme.

Naime, poznato je da na svijetu ima više žena nego muškaraca – samo u SAD-u na oko 317 milijuna stanovnika, žena ima više za oko 41 milijun. Pretpostavlja se da oko 30 milijuna žena u SAD-u neće moći imati muškog partnera u toku svog života.

To naravno ima i svoje posljedice.

Jedna od posljedica je pogoršanje položaja žene u društvu – ovih se dana dosta govori o rastu nasilja u obitelji prema ženama, ali nigdje nisam zapazila da bi jedan od uzroka, kojih naravno ima puno, mogao biti i sve veći broj raspoloživih žena za izbor.
Druga posljedica je i veliki rast broja samohranih majki, a posljedica bi mogao biti i rast broja lezbijki u postotku homoseksualnih veza.
Ako se trend nastavi, možda se za kojih trideset, četrdeset godina ponovo uvede mnogoženstvo u područjima gdje je davno zabranjeno.

Porast homoseksualnih pojedinaca može se odraziti i na rasnu zastupljenost, mada se neki točniji podaci teško mogu izvući iz podataka dostupnih na internetu.

Ovo su tek natuknice koje upućuju na činjenicu da su posljedice porasta broja homoseksualaca višestruke i višeznačne.

Puno važniji razlog zašto ću osobno biti za predloženu definiciju braka na referendumu je pitanje posvajanja i odgajanja djece u homo zajednicama.

Kad sada ne bi prošla predložena definicija braka u Ustavu, za par godina imali bi novu kampanju u vidu traženja „prirodnog i ljudskog prava“ homo obitelji na imanje djece, bez obzira kako do njih došli, jer bi inače bili „obitelji drugog reda koje se diskriminira i kojima se ne poštuju njihova manjinska, prirodna i ljudska prava“.

Kao jedan od najvažnijih razloga protiv homo obitelji, protivnici ističu neophodnost oba roditelja za zdravo odrastanje. No, ono što je još neophodnije, po mojem mišljenju, je da dijete zna tko su mu biološki roditelji.
Djeca su danas ionako najnezaštićeniji dio ljudske populacije unatoč formalnoj velikoj brizi raznih institucija, od UN do branitelja dječjih prava.
Dok se doslovce vrišti o prirodnim pravima homoseksualaca, o prirodnom pravu djeteta da zna svoje prave roditelje, da bude upoznato sa svojim genetskim naslijeđem ne smije se pisnuti. Od Kine, gdje se novorođenčad masovno ubijala ( novi zakon o dva dopuštena djeteta sigurno će smanjiti broj takvih ubojstava ali ih sigurno neće dokinuti) do danas na zapadu gdje ima sasvim ozbiljnih prijedloga da se ubijanje novorođenčadi, ili čak djece do tri godine, ne smatra kaznenim djelom. I tako dalje.

Osim toga, radi se i o odnosu prema pedofiliji. Naravno da svi homoseksualci nisu pedofili, i da među njima ima mnogo parova koji bi bili vrlo uspješni odgajatelji, čak i puno uspješniji nego mnogi, i premnogi, prirodni parovi.

Postoji jedno američko istraživanje iz 1992.godine o broju heteroseksualnih zlostavljača djece u odnosu na broj homoseksualnih. Našli su da je omjer 11:1 u „korist“ heteroseksualaca, što znači da je razmjerno puno više homoseksualaca pedofila, jer je, naravno, odnos hetero i homo populacije bitno veći od navedenog omjera. Neka novija istraživanja pokazuju da u SAD-u ima oko četiri posto pripadnika LGBT zajednice.

Može li se paru u kojem je jedan, ili oba, člana pedofil povjeriti odgoj djece? Naravno da ne može.
Može li se po nekim vanjskim osobinama zaključiti koji je član LGBT zajednice pedofil a koji nije. Naravno da ne može.

Kako da onda društvo nekom homo paru povjeri dijete – slobodno i sigurno od opasnosti?

Osim toga, svaka obitelj dijete uči svojim vrijednostima, i u konačnici dobivamo povećanje broja homo pojedinaca.

Zato je posve pogrešno na referendumsko pitanje gledati samo kao na davanje mogućnosti mladom paru dečki, ili simpatičnim djevojkama iz susjedstva da zasnuju obitelj kao i sve prirodne obitelji.

S obzirom na činjenicu da homo parovi realno postoje, ono što im društvo može, i treba, osigurati su razna imovinska prava koja proizlaze iz zajedničkog života, kao i pravo na nasljeđivanje.

Što bi za društvo kao takvo dugoročno značilo zasnivanje obitelji s djecom i veći rast broja takvih obitelji može se samo nagađati. Jedna od realnih posljedica mogao bi biti civilizacijski ćorsokak, ne prvi ni jedini u ljudskoj povijesti.

petak, 22.11.2013.

San treći

Zašto bilježim neke svoje snove napisala sam u postovima „San prvi“ i „San drugi“, i nema se smisla ponavljati.

S obzirom da je i ovo san s porukom, osjećam se dužnom zabilježiti ga, a tko zna, može donijeti i neke koristi ili razjašnjenja.

Negdje, blizu polja, u pogonu je pokretna traka puna organskog smeća, odnosno biljnih otpadaka koje traka nosi na usitnjavanje,a možda usitnjava i sama u manjoj mjeri. Pokraj trake nalaze se po dva željezna kaveza, u svakom stoji po deset, petnaest muškaraca i gledaju u traku, ali su mrtvi. Muškarci su od pasa prema gore goli. Na traku je već bačeno tijelo jednog takvog muškarca koje polako tone u smjesu grubo mljevenih biljnih otpadaka, dok ga traka neumitno nosi prema točki gdje će i samo biti samljeveno.

Više to ne mogu gledati i san se prekida.

San bi se mogao odnositi i na neki sličan događaj negdje u svijetu u današnje vrijeme, ali s obzirom na činjenicu da je poruka poslana par dana nakon pada Vukovara, a i po vlastitom osjećaju, mislim da se ipak radi o nekom događaju koji se desio u neko vrijeme nakon pada Vukovara, možda oko Borovog Naselja ili Veleprometa.

San sugerira da tijela nisu zakopana u neku vrstu groba, nego pomiješana i iskorištena kao dio organskog otpada, ili nešto slično.

To je trideset, možda i četrdeset osoba za koje je teško vjerovati da će im se doznati sudbina, ako netko uključen u njihovo usmrćivanje ne progovori. Napominjem da tu nema nijedne žene, nijednog djeteta ili sasvim mlade odrasle muške osobe.

utorak, 19.11.2013.

Milorad Pupovac 3

rad Pupovac 3


Ovaj tjedan Milorad Pupovac je bio, što se tiče javnog djelovanja, i izuzetno negativan i izuzetno pozitivan na način da možemo samo žaliti što takav stil javne komunikacije nije upražnjavao i proteklih godina.

Negativno je, naravno, čitanje u Saboru onog odvratnog pisma o muslimanskoj zajednici. Pismo je toliko očita podvala da čovjek ne treba biti poseban analitičar neke tajne službe da mu to odmah ne upada u oči. Čak nije toliko ni važno tko ga je pisao – pisao ga je netko tko izrazito ne voli ovu državu, ali je jako važno to da pismo nije smjelo biti objavljeno u javnosti jer rezultat objave nužno, po prirodi stvari, dobro ne može donijeti nikome. Produbljivanje antagonizama u zemlji doista nikome ne može biti od neke koristi, bez obzira što tko o tome mislio.

Meni osobno je možda zanimljivo što se po prvi puta u javnosti pokušava uvesti antagonizam većinskog stanovništva s još jednom manjinom, kao i uvođenja glagola „usuđivati se„ u politički rječnik, jer sam, samo par dana prije, upravo o manjinama u tom smislu i s takvim izborom riječi, objavila post.

Ono što je pozitivno je dolazak Pupovca na obilježavanje obljetnice pada Vukovara i njegova izjava. Još je pozitivnije, a ja mislim i potrebnije, bilo to što je u Saboru predložio minutu šutnje za sve poginule u Vukovaru.

I inače, da su predstavnici manjina manje agresivno inzistirali na nekim posebnim manjinskim pravima, a više sudjelovali u raspravama o problemima koji se tiču svih u Hrvatskoj, da su koji put iskazali neslaganje s nekim vladinim odlukama, da su se, na primjer, jasnije odredili prema referendumu o braku, o prodaji cesta, aerodroma, banaka i slično, tenzija vezanih uz manjine bilo bi puno manje.

A što se tiče Vukovara, to je jedna velika sramota. Ali ne naroda, nego vlasti koja je svojim postupcima ljude toliko iziritirala i povrijedila da su zaslužili da im narod okrene leđa.

I baš je bilo dobro vidjeti sve te naše predsjednike i njihovu pratnju kako im je neugodno – pred medijima i diplomatima.

Kad im već ovakvima nije neugodno pred vlastitim narodom.

srijeda, 13.11.2013.

Epilog

Današnje pisanje završit ću s premijerom Milanovićem i njegovim stavom da se o pravima manjina ne bi smjelo odlučivati na referendumu. Da su i drugi tu izjavu shvatili kao izjavu o svim manjinama, ne samo nacionalnim, potvrdila je danas na TV i mala crvena lezbijka, ispričavam se ali ne znam kako se zove, koja se također založila da se o pravima manjina na bi smjelo odlučivati na referendumu. Nije, naravno, obrazložila zašto, a, na njihovu sramotu, novinari je nisu ni pitali. Činjenica je da se dotična mala crvenokosa lezbijka već godinama ničim drugim nego citiranjem floskula samozvanih „naprednih intelektualaca„ nastoji izboriti za „prirodna“ i“civilizacijska“ prava homoseksualaca. Pa se tako poziva i na prirodno pravo na obitelj i brak, iako bi svaka imalo obrazovana osoba morala znati da su brak i obitelj društveno uvjetovane kategorije, što znači da su nastali u određenom povijesnom trenutku i kao takvi ne mogu predstavljati nikakvo prirodno pravo. Osobno nemam ništa protiv homoseksualaca,pa i prava iz njihovog zajedničkog života, ali imam protiv njihovog samoživog, navalentnog, iritirajućeg stila. Imidž homoseksualne manjine bio bi puno pozitivniji da njihovi predstvnici u svom javnom djelovanju iskazuju više osobnog digniteta.

Milorad Pupovac 2

Broj 9 je zadnji broj i sadrži u sebi sve ostale brojeve i njihovu energiju pa su mogućnosti pojedinaca s ovim glavnim brojem praktički neograničene. Puno ga je bolje imati kao broj Životnog puta, kao Pupovac, nego kao dan rođenja.

Devetke posjeduju izuzetan intelekt, širokog su duha, izuzetno društveno osviješteni, nekonvencionalni , kreativni, karizmatični pa često imaju mnogo prijatelja. Dobrih su fizičkih sposobnosti, vrlo emocionalni i skloni dramatiziranju.
Život im je često izložen dramatskim promjenama i završecima, a do uspjeha znaju doći i na nepredviđen i neočekivan način.

Kako bi se neki broj što pozitivnije živio potrebno je da bude u što je moguće većem skladu s ostalim osobnim brojevima.

Osim s drugim po važnosti brojem, može se reći da Pupovac ima dosta sreće s brojevima, pa tako i u životu.

Odnos broja 9 i broja 5, koji mu je i dan rođenja i broj ostvarenja, je energetski skladan, ali daje obilje intenzivne energije što donosi naglost, nestrpljivost, nepodatnost za pravila i granice.

Broj 5 donosi Pupovcu veliku radoznalost, znatiželju, kooperativnost, potrebu za slobodnim djelovanjem, dobru društvenu prilagođenost, ljubav prema putovanjima, seksualnu zainteresiranost, ali i agresivnost, zajedljivost, jezičavost, neodgovornost i promjene raspoloženja.

Dobar je odnos broja 9 i sa trećim po važnosti brojem, Intimnim brojem, koji je za Pupovca u broju 8.

Broj 8 je, između ostalog, i broj politike, i zato sam u prošlom postu napisala da Pupovac politiku nosi u duši.

Intimni broj 8 ukazuje na čovjeka vrlo ozbiljnih ambicija, vrlo motiviranog, usmjerenog na cilj i postignuća sa izuzetnom sposobnosti za savladavanje prepreka. Broj 8 ukazuje, također, na veliku materijalnu usmjerenost, i to kako u osobnom interesu, tako i u širem društvenom interesu – za intimne osmice je karakeristična želja, i u skladu s tim, i planovi koji obuhvaćaju rad za opće dobro, za veće društvene grupe i organizacije. Ako se stvaranje novaca ograniči na vlastitu korist, to u pravilu dovodi do razočarenja i gubitaka.
Osim toga, broj 8 donosi i potiče sklonost osobnim predrasudama.

Da bi se intima osmica što uspješnije realizirala, potreban je stalan,dobro organiziran i neprekinut rad, pa ako u obzir uzmemo veliki nemir koji Pupovcu dolazi iz brojeva 5 i 9, možemo zaključiti da je Pupovac sam sebi ponekad najveća prepreka za još uspješnija životna postignuća.

Broj imena Milorad je također u broju 9 iz 36 i kao takav pomaže da se lakše i pozitivnije živi ono što mu donosi njegov životni put. Broj 36 je broj koji donosi odgovornost, odlučnost, energiju, zdravi razum i sposobnost da se ustraje na zacrtanom putu, unatoč i većim preprekama. Često osobu dovodi do pozicija moći i autoriteta.

Drugi po važnosti na nečijoj numerološkoj karti je broj Izraza, a to je zajednički broj imena i prezimena. Za Pupovca je to broj 67/13/4. Broj 4 je i broj prezimena iz broja 31.

Što ti brojevi znače sami po sebi, a što znače za Pupovca posebno, vezano uz njegove ostale brojeve?

S obzirom da se u svođenju na jednoznamenkasti broj pojavljuje karmički broj 13, prvo o njemu.

13 je broj koji slovi kao posebno nesretan.Međutim, ovdje je više riječ o tome da broj 13 donosi nagle i neočekivane, ali zdrave promjene. U Tarotu ovaj broj pripada karti Smrt koja također govori o korjenitim promjenama, ne nužno nesretnima. Osobe sa brojem 13 u svojim numerološkim podacima u prvom redu moraju naučiti vrijednost rada i upornosti, a izbjegavati malodušnost i gubitak vjere. U prošlim životima možda su pozlijedili nekoga ili nisu razvili talent koji im je bio dan. U ovom životu imaju priliku izbalansirati energiju vezanu uz njihovu slabost u prošlim životima.

Broj 67 donosi Pupovcu osobine kao što su ozbiljnost, praktičnost, dobar odnos prema obvezama, samostalnost, ponajprije u poslu, upornost, izdržljivost, metodičnost. Broj donosi također veliki interes za materijalno i novac – i za sebe osobno, kao i za zajednicu.

U međuljudskim odnosima donosi diskretno i ponekad rezervirano ponašanje.
Pojedinci s brojevima 4 u imenu i prezimenu su vjerni, na njih se može osloniti, ali nisu skloni pokazivanju osjećaja.Odlični su radnici, odgovorni su, dobro organizirani i djeluju kao osobe koje sve drže pod kontrolom.Među četvorkama ima najviše radoholičara. Spretni su s rukama i zbog toga su odlični kirurzi, arhitekti i inženjeri. Urođeno im je razumijevanje strukture, oblika i ritma, pa među četvorkama ima i dosta muzičara.Važna im je materijalna sigurnost, pa su štedljivi i paze kako troše svoj novac.Obično nemaju puno prijatelja, a i onima koje imaju ne povjeravaju se previše.
Negativna četvorka je rigidna,dosadna osoba koja često zapada u rutinu.Takav pojedinac je često prekritičan, uskogrudan, sumnjičav, sklon razmiricama i bez pravog samopouzdanja.Previše pažnje poklanja materijalnim i izvanjskim vrijednostima na uštrb dubljem spoznavanju životnih činjenica. Mogući su i periodi lijenosti.

Osobine koje Pupovac dobiva brojem 4, u dobroj su mjeri i osobine onog dijela obitelji po kojoj je dobio prezime, koje je također u broju 4.

Kao što se može zaključiti, ako se savjesno pročita gore navedeno, Pupovac je prilično kompleksna osoba sa prilično proturječnim osobinama.

Na primjer, jaka četvorka je vrlo rijetko nevjerna u braku, dok su brojevi 5, 8 i 9 upravo poznati po nemirnoj prirodi i jakom libidu. Kako je Pupovac kroz život mirio u sebi te suprotne porive nije mi poznato, a nije mi ni od nekog posebnog interesa.

No, od posebnog interesa, jer se reflektira na njegovo javno djelovanje, je njegova emocionalnost, odnosno afektivan odnos prema bližnjima, kao i prema široj zajednici.

Za početak treba reći da on na dijagramu imena nema niti jedno emocionalno slovo od 14 slova, što je prilično neuobičajeno. Najkraće rečeno, to znači da Pupovac nije svjestan prave prirode svoje emocionalnosti, da se u tom smislu doista ne pozna, te da je vrlo sklon kontrolirati svoju emocionalnu reakciju, naročito u javnosti.

Pupovac je izrazito osjetljiv, zbog broja 9, na šire, opće, svjetske probleme, u stanju je osjetiti weltschmertz, tu svjetsku bol, patnje čovječanstva kao takvog, ili patnje neke uže zajednice.
Iz toga se može zaključiti da, kao član uže srpske zajednice, osjeća probleme i boli te zajednice kao takve na vrlo intenzivan način, što okolini ponekad može djelovati patetično. Povezanost sa svojim nacionalnim sunarodnjacima dolazi i preko broja 4, koji uvjetuje veliku tradicionalnost i vezanost uz vrijednosti koje se dobivaju u
roditeljskom domu.

Broj 4 donosi i jednu vrlo nesimpatičnu osobinu onima koji i sami nemaju broj 4 u svojim podacima – a to je vrlo velika osjetljivost, povredljivost, i, kao rezultat toga, usredotočenost na sebe, na svoje emocije i probleme. Ali broj 4 ne donosi osjećajnost ( osjetljivost i osjećajnost potpuno su suprotne osobine, mada ih neki ljudi miješaju – osjetljivost je okrenuta prema unutra, prema sebi, a osjećajnost je usmjerena prema van, prema drugima).

Čovjek treba imati puno brojeva 2 ili 6 da bi malo ublažili tu usredotočenost samo na sebe i svoje probleme i patnje, a na višem nivou osjećaje i patnje zajednice kojoj pripada.

A Pupovac nema niti jedan takav broj. Zbog toga je tako osjetljiv na sve što se događa u srpskoj zajednici, a gotovo je potpuno neosjetljiv na patnje drugih. Bar duboko u sebi – drugo je na koji način to prikazuje.

Zbog toga se može razumjeti da se, vezano uz postavljanje ćiriličnih ploča, a uopće usudio tumačiti Hrvatima što ćirilicnjima treba značiti, spominje povijest ćiriličnog pisma što nema nikakve veze sa ćirilicom kao simbolom onog najzvjerskijeg što su Srbi radili na ovim ovim prostorima devedesetih godina.

Kako Milorad Pupovac može znati i osjetiti što danas ćirilica predstavlja i Hrvatima i pripadnicima drugih nacionalnosti koji su patili zajedno s većinskim stanovništvom?

On, po svojoj prirodi, jednostavno nije kapacitiran da to razumije, a kamoli da suosjeća.

I zbog toga se usudio Hrvatima objašnjavati kako bi se trebali odnositi prema ćirilici.

Drugi problem, za koji on nikako nije kriv, je u tome što Hrvati imaju političare, medijske komentatore, akademike, javne osobe - od kojih niti jedan niti jedanput nije pitao gospodina Pupovca od kuda njemu pravo da Hrvatima poručuje što bi oni trebali osjećati i kako se ponašati prema ćirilici u javnoj upotrebi.

Može biti da svi dijele mišljenje aktualnog predsjednika vlade o kvalitetama naroda čiji su i sami dio.

Milorad Pupovac 1

Prije numerološke analize Milorada Pupovca, moram spomenuti jednu, nedavno izrečenu, rečenicu aktualnog Predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića. Zaista ne znam što me je više zgrozilo – njegova izjava ili potpuno prešućivanje –javnosti, medija, političara - jedne od najgorih uvreda ikad upućenih stanovnicima Hrvatske.

Naime, Milanović je, prisustvujući saboru SDSS-a, u izjavi za medije, među ostalim, rekao da se u principu protivi referendumu kao sredstvu kojim bi većina utjecala na prava manjina jer bi, u tom slučaju, „sve manjine u Hrvatskoj ubrzo ostale bez ikakvih prava.“

Kakva smo mi to čudovišta u očima predsjednika vlade!!!

Ostavili bismo“ bez ikakvih prava“, da nam se samo pruži prilika, sve invalide, sve samohrane roditelje, svu djecu bez roditelja, sve pretučene i zlostavljane žene, sve potrebite koji se ne mogu brinuti sami za sebe, a homoseksualce i lezbijke vješali bi valjda na prve bandere uz cestu.

Jer predsjednik nije govorio samo o nacionalnim manjinama, rekao je –sve manjine.
A i da je govorio samo o nacionalnim manjinama – zar je zaista predsjednika vlade zemlje koja je toliko propatila devedesetih godina i još se nije oporavila, potrebno podsjećati da su pripadnici samo jedne nacionalne manjine pokrenuli rat i napravili sve one užase koje su napravili, uništavali su i pokrali i popljačkano odnijeli u neku drugu zemlju. Niti jedna druga nacinalna manjina nije im se pridružila, a zakoni su se odnosili na sve podjednako. I dalje se zakoni o manjinama odnose jednako na sve manjine, bez obzira što je samo jedna, rušeći i paleći, materijalno i ekonomski vratila zemlju desetljeća unatrag.

Reći da bi većina u Hrvatskoj, kad bi im se referendumom dopustilo, ukinula sva manjinska posebna prava, isto je kao i reći da su Hrvati nepopravljivi fašisti, mrzitelji svih mogućih manjina, i da, kao takvi, ne zaslužuju koristiti se referendumom, demokratskom tekovinom i te kako primjenjivanom u EU, čiji smo i mi sada ponosni član.

Na kugli zemaljskoj nema, i nije bilo, države u kojoj bi vodeći političar, ili bilo tko na nekoj državnoj funkciji, tako govorio o svom narodu. To je uvreda za koju bi se moralo odgovarati, i pravosudno i politički.

A sada Milorad Pupovac.

Za početak moram iskreno priznati da me pojava Milorada Pupovca u političkim vodama na neki način zbunjivala. Njegov plačljivo-njonjavo –cendravi stil i nastup vječno uvrijeđenog djeteta jednostavno su mi se činili neprikladnima za uspješno plivanje u teškim i mutnim političkim vodama.

No, tada se još nisam bavila numerologijom, jer da jesam, odmah bi mi bilo jasno da politiku nosi u duši, a da mu je osebujni stil rezultat jedne, dosta česte, negativne dimenzije broja 4 – za Pupovca, po važnosti drugog broja na numerološkoj karti.

Milorad Pupovac rodio se 5.11.1955. godine. Iz toga slijede ovi podaci:
Životni put 9
Broj Izraza 4/13
Dan rođenja 5
Intimni broj 8
Broj ostvarenja 5
Ime 9/36
Prezime 4/31

Uz dijagrame rođenja i imena i prezimena, ovih sedam brojeva čini minimum podataka koje bi trebala uključivati svaka iole ozbiljnija numerološka analiza.

<	studeni, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Studeni 2024 (1)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (1)
Studeni 2023 (1)
Ožujak 2022 (3)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Studeni 2017 (1)
Svibanj 2017 (6)
Lipanj 2016 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv