Zašto bilježim neke svoje snove napisala sam u postovima „San prvi“ i „San drugi“, i nema se smisla ponavljati.
S obzirom da je i ovo san s porukom, osjećam se dužnom zabilježiti ga, a tko zna, može donijeti i neke koristi ili razjašnjenja.
Negdje, blizu polja, u pogonu je pokretna traka puna organskog smeća, odnosno biljnih otpadaka koje traka nosi na usitnjavanje,a možda usitnjava i sama u manjoj mjeri. Pokraj trake nalaze se po dva željezna kaveza, u svakom stoji po deset, petnaest muškaraca i gledaju u traku, ali su mrtvi. Muškarci su od pasa prema gore goli. Na traku je već bačeno tijelo jednog takvog muškarca koje polako tone u smjesu grubo mljevenih biljnih otpadaka, dok ga traka neumitno nosi prema točki gdje će i samo biti samljeveno.
Više to ne mogu gledati i san se prekida.
San bi se mogao odnositi i na neki sličan događaj negdje u svijetu u današnje vrijeme, ali s obzirom na činjenicu da je poruka poslana par dana nakon pada Vukovara, a i po vlastitom osjećaju, mislim da se ipak radi o nekom događaju koji se desio u neko vrijeme nakon pada Vukovara, možda oko Borovog Naselja ili Veleprometa.
San sugerira da tijela nisu zakopana u neku vrstu groba, nego pomiješana i iskorištena kao dio organskog otpada, ili nešto slično.
To je trideset, možda i četrdeset osoba za koje je teško vjerovati da će im se doznati sudbina, ako netko uključen u njihovo usmrćivanje ne progovori. Napominjem da tu nema nijedne žene, nijednog djeteta ili sasvim mlade odrasle muške osobe.
Post je objavljen 22.11.2013. u 14:27 sati.