Brojevi u politici

srijeda, 13.11.2019.

Prioriteti - drugi dio

Domovinski rat je RAT ZA DOMOVINU i kao takav svetinja je svakog naroda koji je bio primoran oružjem se braniti od oružane agresije druge strane.

Tako je i hrvatski narod, uz pripadnike nacionalnih manjina i manjeg dijela srpske manjine, ljubav prema domovini i vjekovnu želju za vlastitom državom pokazao otporom prema velikosrpskoj agresiji. Agresiji praćenoj nezapamćenim zločinima, okrutnostima prema civilima, ženama i djeci i razaranjem i pljačkanjem zemlje.

I to sve uz međunarodnu zajednicu koja je mirno promatrala genocid na kraju 20. stoljeća, demonstrirajući veliku nevoljkost prema želji naroda za neovisnost i tako direktno utjecala na tijek, pa onda i duljinu, rata.

Zbog toga donošenje zakona o 18.11 gdje se Domovinski rat „optužuje“ za sve žrtve dok se velikosrpska agresija uopće ne spominje, falsifikat je i izdaja nacionalnih interesa jer se otpor agresiji tretira kao uzrok silnih žrtava. Pa ispada da su si Hrvati sami krivi za žrtve, a ne netko drugi.

Svi znamo, da su uloge bile zamijenjene i da je Srbija bila žrtva agresije, kakav bi oni imali odnos prema svojim žrtvama a kakav prema agresoru.

Predloženi tekst zakona, ako se nadamo da nije strategija za poboljšanje odnosa sa Srbijom, odraz je birokratske opuštenosti, gluposti i bahatosti i uvreda je za cijeli narod.

Gori od toga je samo odnos današnjih političara i medija prema Domovinskom ratu gdje dnevnopolitički i privatni interesi nadjačavaju sjećanje na suštinu i značaj Domovinskog rata i promoviraju postupni zaborav na stvarne događaje i stvarne krivce za sve žrtve prošlog rata, uključujući i sve stradale na strani agresora.

Sve deklaracije i odluke Sabora o nezavisnosti ne bi Hrvatskoj donijele samostalnost da se međunarodna zajednica odlučila pokazati palac dolje hrvatskoj neovisnosti.
Raznim mehanizmima i skrivenim utjecajima, pa i na hrvatsko vodstvo, moglo se utjecati na tijek događaja koji bi onemogućili odvajanje od bivše države.

Tek pokazivanje odlučnosti kroz oružani otpor, okrutnost velikosrpske agresije i prekidanje svih veza s ostatkom nekadašnje države promijenilo je, postupno, odnos prema Domovinskom ratu.
Zato je potpuno nerazumljivo da nezavisnost od države koja se sve više pretvarala u velikosrpsku tvorevinu, po prijedlogu novog zakona više nije najvažniji državni praznik.

Pa je red da se nešto kaže o idejnom začetniku ovakvih zakonskih prijedloga, koje je Plenkovićeva administracija tako traljavo i neodgovorno uobličila.

Radi se, naravno, o Vladimiru Šeksu, koji, da je bilo sreće, ne bi nikad dobio priliku da bitno odlučuje o bilo čemu bitnom za RH.

Zašto?

Iako kao Intimni broj ima broj 6 kroz koji je vibracijski povezan s vibracijama Hrvatske, kod Šeksa dominira vibracija broja 1( Životni put, dan rođenja, Ostvarenje), a drugi mu je po snazi broj 7. To su brojevi suprotni najvažnijim brojevima Hrvatske.
Pretjerana jedinica često se ostvaruje sa svojim negativnim osobinama, pa tako uz pozitivne osobine, kao npr. izraženi osobni identitet, ambiciju, poriv da se uspije, liderske ambicije, izvršne sposobnosti kao i osjećaj da mu je sve moguće – dominiraju negativne osobine kao agresivnost, svojeglavost, impulzivnost, hvalisavost, kontriranje i cinizam, stav u smislu da zna sve o svemu, šefovanje, krajnosti brbljavost pa šutljivost, pa i snobizam.

Druga dva važna broja, 6 i 7, nemaju potvrdu u slovima, što znači da se pretežno ostvaruju na negativan način.
Inače harmoničan broj 6, uz ostalo, donosi ljubav prema domu i obitelji, ulogu zaštitnika, odgovornost i osjećaj za zajednicu , no negativno realiziran donosi pretjerano zanimanje za tuđe probleme, hladnoću u odnosima, uvijek se mora biti u pravu, nema dlake na jeziku, opterećenost obiteljskim problemima i sklonost dominiranju u obitelji, lijenost , tvrdoglavost, nepopustljivost i osamljenost.

Broj 7 na mjestu broja Izraza donosi izuzetnu individualnost, sklonost razmišljanju, analitičnost, inteligenciju, šarm – ali i povučenost i postavljanje granica.
Negativno realiziran donosi oštrinu i skrivene motive, tajnovitost, sklonost da se nešto shvati pogrešno, egoizam, nefleksibilnost, sumnjičavost, razdražljivost, manjak velikodušnosti, samoću i izoliranost, pretjeranu nervozu i cinizam.

Proizlazi da je Šeks prvenstveno zbog svoje uvredljive i nepopustljive osobnosti, neki skriveni i sasvim konkretni razlozi nisu isključeni, prije više godina počeo zahtijevati promjene u kalendaru praznika – koje su, u konačnici, antidomoljubne, poništavaju prirodan tijek stvari i uvredljive su za hrvatske branitelje.

U Plenkoviću je pronašao poslušnog birokratskog izvršitelja i tako zajedno doprinose budućim neminovnim problemima vezanim uz ove kalendarske promjene.

Zbog toga ću sljedeći put napraviti opsežniju analizu Andreja Plenkovića – što sam namjeravala kad je preuzeo vlast u HDZ-u, pa onda i u državi, ali nisam uspjela prevladati gnušanje nad ondašnjom „društveno-političkom situacijom" .

ponedjeljak, 11.11.2019.

Prioriteti - prvi dio

Što je to što je Hrvatima uistinu važno?


Prije par dana na dnevni red Sabora došao je i prijedlog novog Zakona o blagdanima. S obzirom da sam potpuno sigurna da će predložene izmjene, ako se prihvate, imati dalekosežne negativne posljedice za Hrvatsku, napisala sam kratki tekst, koji sam mailom poslala klubovima zastupnika, Vladi, Predsjedniku Sabora, Uredu predsjednice, HVIDR-i i gradonačelniku Vukovara:

Štovani!

Vezano uz promjene koje donosi Prijedlog novog zakona o blagdanima, osjećam se obveznom, ukratko, upozoriti na sljedeće:
Prvo - Predloženi tekst zakona o datumu 18. 11. kao dana prisjećanja na žrtve DOMOVINSKOG rata, NE RAZLIKUJE ŽRTVE VELIKOSRPSKE AGRESIJE OD ŽRTAVA POBUNJENIH SRBA, pripadnika JNA i srbijanskih paravojnih jedinica.
Oni su svi, na različite načine, žrtve Domovinskog rata u Hrvatskoj.
Nije mi poznat razlog zašto se u tekstu predloženog praznika, umjesto o žrtvama Domovinskog rata, ne govori o spomenu na žrtve velikosrpske agresije.
Ako je to dugoročna strategija vladajuće stranke o rješavanju odnosa između većinskog naroda i pripadnika srpske nacionalne manjine, ona neminovno ne može donijeti nikakvih poboljšanja na tom planu, dapače međusobno nerazumijevanje i sukobi će se produbiti, na primjer – ako pripadnici srpske manjine počnu tražiti neka prava kao žrtve Domovinskog rata.

Drugo - Kao univerzalni zakon, koji vrijedi i u makrokozmosu i u mikrokozmosu, rađanje, stvaranje nečeg novog UVIJEK ide kroz nekoliko faza – od namjere, začetka procesa rađanja ili stvaranja, proces sam i završetka procesa.
Stvaranje, rađanje nove države neminovno slijedi isti obrazac, pa tako i proces stvaranja nove hrvatske države devedesetih godina prošlog stoljeća - od izbora i višestranačkog Sabora 30.5.1990, preko Ustavne odluke o samostalnosti i suverenosti 25.6.1991. -do proglašenja neovisnosti i raskidanja veza, rezanje pupčane vrpce, 8.10.1991. Nepoštivanje prirodnog reda stvari na koncu se uvijek kažnjava, i u prirodi i u ljudskom društvu.
Najznačajniji praznik najvećeg broja država, ako ne i svih, je dan kad se slavi nastanak nove države, odnosno njezina nezavisnost.
• Slavljenje 30.5 1990. kao najvažnijeg državnog praznika je uvreda za sve poginule, ranjene, stradale – koji su kroz svoju žrtvu ostvarili hrvatski san o samostalnoj državi. Pozivanje na sretna lica Hrvata 30.5 1990. je obična manipulacija, jer su lica mogla bila sretna zato što rat još nije započeo, većina je i mislila da do njega neće ni doći. Kako se rat razvijao, lica su bila sve nesretnija. Podsjećanje na sreću kad smo izašli iz jednoumlja, neće Hrvatima uljepšati današnje nezadovoljstvo sa stanjem u zemlji.
• Stvar se može pogledati i iz drugog kuta – je li moguće da su u državi na vlasti oni koji smatraju da se ne treba slaviti dan neovisnosti kao najveći praznik svake zemlje, jer pokazuju da im je neovisnost države manje bitna od višestranačkog Sabora. Takvima podsjetnik da je Hrvatska imala višestranačke Sabore i krajem 19.st., kao i početkom 20.st., ali nije imala neovisnu državu.



Nakon par sati Odbor za veterane iznio je "zahtjeve s terena" vezano uz nove praznike u smislu mojih primjedbi, ali i još jedan zahtjev - da se kao praznik briše Dan antifašizma.

Brisanje Dana antifašIzma moglo se tražiti i prije i poslije - ali to zahtijevati u trenutku kad vlast briše Dan neovisnosti kao glavni državni praznik i promovira Domovinski rat kao jedino zlo koje nam se desilo devedesetih i koje nam je uzrokvalo tolike žrtve objektivno - predstavlja miniranje prva dva zahtjeva, jer se cjelokupna javnost "uhvatila" antifašizma,što se moglo i očekivati, i na Plenkovićevu radost, "zaboravila" na velikosrpsku agresiju i Domovinski rat, RAT ZA DOMOVINU,okrivila za žrtve rata.

Nastavak slijedi......

<	studeni, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (1)
Studeni 2023 (1)
Ožujak 2022 (3)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Studeni 2017 (1)
Svibanj 2017 (6)
Lipanj 2016 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv